Nije bila potrebna posebna inteligencija da se shvati kakve će posljedice za Vladu imati prometna nesreća u Mađarskoj, zbog koje je optužen Radimir Čačić, bude li predsjednik HNS-a njezin dužnosnik. Ali sada je posve jasno ono što se moglo naslućivati dok je Kukuriku koalicija bila u oporbi. A naslućivalo se da je Zoran Milanović spreman na sve rizike kad je na jednom ručku "prenošenom" za javnost rekao kako su zapravo najveći krivci poginuli u nesreći, jer nisu bili vezani. Premijerova spremnost da se Čačića pošto-poto prikaže nevinim, pa i pod cijenu potpune bešćutnosti prema žrtvama, kako se sada vidi, značila je da se i preko leša morala osvojiti vlast i uspostaviti koalicija, i to baš s Čačićem.

Moguće je da Milanović bez Čačića ne može, da je njegovoj krhkoj i nesigurnoj osobnosti potrebna zaštita nekoga bez skrupula, nekoga bahatog i samouvjerenoga, nekoga koji i u doslovnom i u prenesenom značenju gazi preko mrtvih.
Da nije te ovisnosti, moglo se lako znati da će Čačić imati protiv sebe takoreći svekoliku javnost. Uoči izricanja presude stekao se dojam da ga brani još samo premijer. Sad će se zacijelo i on i Čačić pozivati na uvjetnu kaznu, ali uvjetna kazna je također kazna. A da je Čačić krivac, znalo se od samog početka. Samo su tehničke pojedinosti u utvrđivanju te krivnje mogle biti ovakve ili onakve.

Ako je već tako, iako su dvije osobe poginule, ništa nije moglo iskupiti Čačića, opravdati bezrezervnu Milanovićevu obranu svog potpredsjednika i spriječiti sramoćenje Vlade. Vidjelo se više nego jasno da je s jedne strane riječ o ustrajavanju na nedokazivoj nevinosti, a s druge o gotovo općem uvjerenju da te nevinosti nema i da Čačić s teretom toga slučaja nije uopće smio biti član Vlade.

Ali se još jednom pokazalo da je u Hrvatskoj samovolja vlasti jača od moralnih načela, a povlašteno tumačenje činjenica od samih činjenica. Nevolja je i za Čačića i za Milanovića i u tome što se kulminacija propasti Čačićevih investicijskih projekata podudarila s kulminacijom interesa za ishod suđenja u Mađarskoj. Uvjetna je kazna Milanoviću olakšala opravdanje s kojim će svog potpredsjednika ostaviti na mjestu na kojem jest, ali to olakšanje sigurno neće poboljšati sliku u javnosti o Čačiću koja je i prije presude bila gora nego ikada. Premijer zapravo spašava čovjeka kojemu je vrijeme spasa isteklo. Nije li tako krenuo putem na kojem će jednoga dana spašavati i Vladu kad joj vrijeme spasa također bude isteklo?!

Nije li tako i Milanović osuđen na rok kušnje od tri godine!?

Piše: Milan Ivkošić, Večernji list

Čačićev auto

auto stradalog mađarskog bračnog para