Krv Kristova koju ovdje na poseban način već više od
šest stoljeća slavimo upravo je znak te velike Božje
ljubavi koju je pokazao Krist prema svima nama ljudima
na križu kad je umro za spas svih ljudi. Kako je to
jedno s drugim povezano, naime njegova smrt i naše
spasenje, pokazuju nam i primjeri iz naše ljudske
povijesti. Nije li krv naših branitelja donijela
slobodu našem hrvatskom narodu? A nije li krv
kršćanskih mučenika znak ne samo vanjske, fizičke,
nego još više nutarnje, duhovne slobode koju su imali
oni kada su radije trpjeli i svoje živote dali negoli
da bi se odrekli Krista Gospodina? A takva ljubav
prema domovini, sa strane naših hrvatskih branitelja,
i prema Kristu, sa strane kršćanskih mučenika, doista
je donijela plodove i svima nama koji baštinimo i
dijelimo njihovu ljubav. A tim više Krv Krista, Sina
Božjega, donijela je svima nama oslobođenje od svakog
zla, tj. spasenje.
Budući pak da je ovo svetište i
mjesto zavjeta Hrvatskoga državnog sabora, koji je i
sagradio ovdje ovu kapelu za misu na otvorenom,
ovdje se na poseban način mi katolici molimo za našu
domovinu Hrvatsku, za njezinu budućnost, za one koji
ju predvode i za sav nas hrvatski narod. Dogodilo se
je ove godine da je "Sveta nedela" tjedan dana prije
izbora za novi sastav Hrvatskog sabora a time i
Vlade te stoga još više molimo na nakanu za našu
Domovinu.
Mi vjernici nemamo svoju stranku,
ali imamo načela kojih se moramo držati da bismo
pridonijeli dobru domovine i ispunili svoju zadaću
da se kao odgovorni članovi našeg hrvatskog društva
brinemo za njezin napredak. Koja su to načela?
Istaknimo ona koja su važnija. Učinit ću to prema
Doktrinalnoj noti o nekim pitanjima vezanim uz
sudjelovanje katolika u političkom životu, izdanoj
2002., koju je odobrio papa sv. Ivan Pavao II. a
potpisao tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk
vjere kard. Joseph Ratzinger kasnije papa Benedikt
XVI., a koja nedvosmisleno kaže: "Kršćani trebaju
djelovati na svim područjima javnog i društvenog
života." (DN, 1) Nadalje tu Sveta Stolica ističe
kako kršćani trebaju "povezivati vjeru i život,
evanđelje i kulturu" te "vođeni evanđeoskim duhom
udovoljavati svojim zemaljskim dužnostima." (DN, 9).
Upravo ovaj dokument Svete Stolice, Doktrinalna
nota, ističe "neka načela koja su svojstvena
kršćanskoj savjesti" (ib.).
Sigurno, prvo je takvo načelo
djelovanja u javnom životu: naša vjera. Živjeli smo
dugo, više desetljeća u društvu koje je zatitralo
ljudska prava i slobode, među kojima i slobodu
vjere. Zato je jasno da se ne smijemo odlučiti
poduprijeti one koji i danas ponižavaju nas vjernike
i našu vjeru, nego one koji poštuju vjernike, Crkvu
i njezino djelovanje. Doktrinalna nota kaže:
"Vjerski život je izvan nadležnosti države. Država
se ne smije miješati niti na bilo koji način tražiti
ili zabranjivati takve aktivnosti." (DN, 6)
Zato je važno, braćo i sestre, da biramo one predstavnike koji
shvaćaju sekularnu državu kao zajednicu u kojoj se poštuju razne autonomije
ustanova i djelatnosti, ali koje međusobno surađuju na dobro naroda, a ne one
koji shvaćaju sekularnu kao antivjersku državu u kojoj bi se politička moć
koristila da bi se ateiziralo hrvatsko društvo jer na žalost i to se danas
događa u nekim područjima u RH. Željeli bismo da buduća Vlada štiti naša vjerska
i kršćanska uvjerenja priznavajući da su kršćanske vrijednosti utkane u same
temelje našega naroda te da je upravo iz vjere niknula i znanost i ukupna
kultura koju je Crkva uvijek promicala, a ne kao kada se npr. 2012./13. silom
nametao tzv. zdravstveni odgoj u škole protiv volje roditelja i Crkve.
Poslušajmo također kandidate što tko govori o vjeronauku u školi, koji neki već
20 godina osporavaju, a koji donosi dobre plodove u odgoju i obrazovanju djece i
mladih.
Drugo je načelo načelo moralnosti.
Postoje zakoni koje svaki član zajednice treba
poštivati, ali osim zakonima čovjek se treba voditi
i moralnošću, drugim riječima: savješću, da svakome
može pogledati u oči i za svoje čine reći: moja je
savjest čista. To je rekao na političkom procesu
blaženi Alojzije Stepinac. Na sve nemoralne optužbe
koje su bile laž i izmišljotina, on je ostajao miran
jer je znao da je učinio sve što je mogao, i s
najboljim namjerama, a da je već unaprijed osuđen od
partije i njezina političkog suda, ne po djelima jer
su se neki istiniti svjedoci odbacivali, a drugi
lažni uvodili, gdje se dokazi nisu uzimali u obzir
nego odluka partije koja je zaključila da joj
pravednik smeta.
I danas se javni ljudi, koje nose važne i odgovorne službe u
našem društvu, trebaju voditi svojom savješću. O tome Doktrinalna nota kaže:
"Živjeti i djelovati po svojoj savjesti u političkim pitanjima. je način na koji
kršćani daju stvarni doprinos da, kroz politički život, društvo postane
pravednije i primjerenije dostojanstvu osobe." (DN, 6) A na žalost neki se javni
djelatnici ponašaju doduše po zakonu, ali nemoralno, te bi se svi zakoni morali
uskladiti s moralnim normama, a svaki čovjek treba se voditi svojom savješću.
Slijedeće važno načelo je istina:
"samo je jedna istina - samo je jedna stvarnost",
kaže Doktrinalna nota (DN, 6). Kako bi npr. vjernik
mogao glasovati za one političare koji ne priznaju
istinu o zločinima nad svojim narodom? Uzmimo
primjer bl. Alojzija Stepinca. Kad sam sudjelovao u
Bruxellesu u lipnju ove godine na izložbi, misi i
konferenciji o bl. Alojziju, zapitao sam se, kako to
da je na tom važnom događaju promocije istine o
našem hrvatskom svecu i kroz njega istine o našoj
hrvatskoj prošlosti sudjelovalo samo pola naših
hrvatskih zastupnika, a nisu sudjelovali naši
europarlamentarci iz redova tzv. političke ljevice?
Baš nitko! Zar to ne govori puno o njima?
A onda nijekanje najvećeg stradanja našega naroda, Bleiburga i
Križnog puta! Sjetimo se kako je prije 4 godine pokroviteljstvo nad tom najvećom
hrvatskom tragedijom ukinuo tadašnji Sabor, da bi ga tek ove godine u novom
sastavu vratio. Te igre su toliko nehumane i protivne ljudskosti da normalnog
čovjeka upravo iznenađuje drskost u iznošenju lažnih teza i ustrajavanje da se
to najveće stradanje našeg naroda u njegovoj ne tako davnoj povijesti zataška i
nitko ne kazni za tolika kršenja ljudskih prava. Također i istina o Domovinskom
ratu mora biti kriterij za prepoznavanje istinskih boraca za svoj narod. Ne može
netko voditi hrvatski narod tko niječe istinu da je taj rat bio obramben i prema
tome pravedan, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Dakle, važno nam
je načelo zastupanja istine jer dovoljno je ovaj narod podnosio laži i
zavođenja, te nametanja onih "istina" koje su koristile samo pojedincima i
elitama, a uništavale narod.
A onda sigurno je uz istinu važno
načelo: pravednost. Doktrinalna nota kaže:
"Nedopustivo je podupirati i glasovati za nepravedne
programe i zakone!" (DN, 4) i "nijedan se vjernik ne
smije pozivati na načelo pluralizma i autonomije
laika uključenih u politički život kako bi podupirao
politike koje ugrožavaju ili podrivaju temeljne
etičke zahtjeve za opće dobro društva!" (DN, 5)
Pitanje pravednosti osobito se očituje u odnosu
prema braniteljima Hrvatske koji su u Domovinskom
ratu izdržali nadljudske napore, žrtvovali se za
domovinu, a političari su na njih u herojski i
ispaćeni Vukovar 2013. te na Trg sv. Marka prošle
godine slali specijalnu policiju s dugim cijevima.
Je li to uopće moguće, pitamo se!?
Također se pitamo kako to da političari nisu zaštitili hrvatske
branitelje od progona one zemlje koja je počinila agresiju na našu domovinu, a
po svojim zakonima ih progoni i sudi? Je li zamislivo da dobiju povjerenje za
vođenje ove zemlje oni koji su ponižavali hrvatske ratne invalide koji su više
od godinu dana morali prosvjedovati jer ih nitko nije želio čuti? Sjetimo se
također zakona koji je prozvan "Lex Perković". Zar da danas ponovno budu na
vlasti oni koji štite najgore ubojice i počinitelje teških zločina nad hrvatskim
domoljubima? Pismo biskupa HBK od 25. kolovoza za ove izbore jasno kaže da je "u
svjetlu dugogodišnjih sprječavanja da se procesuiraju zlodjela komunističke
diktature, važno prepoznati kako se pojedine političke opcije namjeravaju
suočiti s komunističkom prošlošću" i kane li osuditi te zločine.
Sljedeće načelo jest svetinja koju
zovemo: život, brak i obitelj. Obrana života od
začeća, te braka jednog muškarca i žene, kao i
njihove obitelji danas je prioritetno pitanje za
opstojnost našega hrvatskog naroda. Doktrinalna nota
uči da "zakoni trebaju braniti pravo na život od
začeća do prirodnog završetka. Jednako tako potrebno
je čuvati i promicati obitelj, utemeljenu na
monogamnom braku između osoba različitog spola i
zaštićenu u njezinu jedinstvu i postojanosti, unatoč
suvremenim zakonima o rastavi; s njom se ni na koji
način ne mogu izjednačiti ostali oblici suživota,
niti smiju kao takvi biti zakonom priznati." (DN, 4)
Tako Sveta Stolica. Zato je jasno da katolik može
poduprijeti samo one koji promiču takvo shvaćanje
života, braka i obitelji.
Kada se prije tri godine pripremao i
provodio referendum o braku, u kojem je definirana i
u Ustav RH unesena definicija da je brak zajednica
muškarca i žene, tada su se vladajući političari i
stranke jasno tome protivili i takvo, kršćansko i
općehumanističko shvaćanje braka, nijekali. Takve
političare hrvatski katolik ne može birati. Također
kada je ove godine održan prvi organizirani Hod za
život, obitelj i domovinu, neki političari tome su
se rugali i javno se tome protivili. Takvima katolik
ne smije dati svoj glas.
Ovih je dana američki kardinal mons.
Charles Chaput, nadbiskup Philadelphije, napisao:
"Ne možemo se nazivati katolicima i onda se
jednostavno maknuti u stranu dok se zlostavlja
useljenike ili dok se pljačka siromašne ili - još
gore - dok se ubija nerođenu djecu. Ako je naša
vjera stvarna, onda će donijeti plodove u našim
javnim odlukama i ponašanju, uključujući naše
političke izbore" - istaknuo je.
Dakako, sljedeće načelo rekao bih
jest poštenje u javnim poslovima nasuprot
sveprisutnoj korupciji i kameleonskom mijenjanju
stavova. Pitanje prema korupciji uključuje odnos
prema državnoj imovini, prema nacionalnim dobrima -
moru, vodi, šumama... Tu ulazi i odnos prema pitanju
zaposlenosti, rasprodaja poduzeća, pitanje pretvorbe
i privatizacije, zaštita vlastite proizvodnje pred
naletom strane, itd. Pa ipak nije to samo pitanja
odnosa prema novcu i financijskoj korupciji, nego
još više pitanje je to u odnosu na poštivanje
čitavog naravnog zakona, tj. svih deset Božjih
zapovijedi, a to znači da je potrebno u svemu davati
prvenstvo duhovnim vrijednostima ispred
materijalnih...
U ova važna pitanja prema kojima trebamo prosuđivati javne
djelatnike ubraja se i konzistentnost ili vjernost u stavovima, više prema
djelima nego prema riječima; zatim tu je i ekološka svijest o potrebi zaštite
svega stvorenog svijeta. Onima koji poštuju Božje zapovijedi, što određuju
čovjekov odnos prema Bogu, to su i pitanja u odnosu prema poštivanju nedjelje,
prema poštovanju roditelja i starijih, poštovanju čovjekova života od rođenja do
prirodne smrti, poštivanju tuđe imovine, poštivanju vjernosti u braku, zajednici
jednog muškarca i jedne žene, koji podupiru brojnije potomstvo i sve čine što
mogu u nesebičnom služenju za dobro svojih bližnjih i cijele zajednice - takvima
vjernik može dati svoje povjerenje da će ispravno voditi narod. Bez poštenja
nema ni gospodarskog napretka ni - kako to vole neki reći - nikojih reformi ni
promjena.
Na žalost u korupciju su utonuli
mnogi političari u svim dosadašnjim režimima naše
državne neovisnosti, a napose posljednjih godina. Za
takve pojedince, kojima se dokaže korupcija - i to
ne samo materijalna, nego što je još gore, politička
gdje se nacionalne interese prodaje za vlastitu
korist - katolici nipošto ne smiju dati svoj glas.
A pitanje svih pitanja i temelj
opstanka naroda je demografska obnova koja mora
postati strateško pitanje broj jedan u bilo kojoj
hrvatskoj vladi, i to već od jučer a ne od danas,
jer naš narod je na žalost doživio demografski slom
i rapidno propada. Ako nas ne bude, što nam vrijede
sve reforme? Gratia supponit naturam - milost
pretpostavlja narav! Razaberimo: tko se zalaže za
poštivanje roditeljstva, ustanovu majke
odgojiteljice, punu plaću tijekom čitavog
porodiljnog dopusta za rodilje te sigurnost da mlada
zaposlenica neće biti primoravana da ne postane
majka, a zaposlena majka da može sigurno zadržati
svoj posao. Bez jedinstvene demografske politike
Hrvatska neće opstati!
Netko će mi prigovoriti da se
miješam u necrkvena, građanska pitanja i slobodu
savjesti svakog pojedinca. Odgovaram pitanjem: je li
se blaženi Kardinal Stepinac miješao u politiku kada
je u zagrebačkoj katedrali javno i glasno ustajao
protiv rasizma i zločina koji su se tada činili u
Hrvatskoj, u vrijeme Drugog svjetskog rata? Nije li
prijetvorno i licemjerno da oni koji danas Crkvi
predbacuju da se previše miješa u politički život,
kardinalu Stepincu prigovaraju da se premalo
miješao? Čudne li logike!
U navedenoj Doktrinalnoj noti 2002.
kaže se: "Svojim miješanjem u to područje crkveno
Učiteljstvo ne želi vršiti političku vlast ili
ukinuti slobodu mišljenja katolika o vremenitim
pitanjima. No, ono želi - što i jest njegova
vlastita zadaća - poučavati i rasvjetljivati savjest
vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom
životu, da njihovo djelovanje bude uvijek u službi
cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra." (ib.,6)
Isti dokument na kraju upozorava kako naša vjera
nije okrenuta samo prema nebu, jer da bismo njega
bili vrijedni, trebamo ispunjavati i dapače vjerno
vršiti svoje zemaljske zadaće, među koje spada i
briga za zajedničko dobro društva i države.
Papa Franjo poručuje svima nama, a
osobito ljudima koji se žele baviti zajedničkim tj.
državnim poslovima: "Nekoristan je život onoga koji
ne živi da bi služio." (Propovijed u Domu sv. Marte,
31.05.2016.) Time ujedno definira političko
djelovanje kao služenje, kako ga je i sam Gospodin
shvaćao.
Naš sveti blaženik, Alojzije
Stepinac je na euharistijskom kongresu u Varaždinu,
29. lipnja 1938. rekao: "Krist pobjeđuje, Krist
kraljuje, Krist vlada. Imajmo zato uvijek pred očima
život Krista, i nemojmo se dati prevariti da je sve
izgubljeno. Ništa, ama baš ništa nije izgubljeno!
Kao uvijek u historiji zadnji će pobjednik i opet
biti Krist. Utječimo se Njemu molbama u pomoć.
Zamolimo Ga da učvrsti u nama, u vama, katoličku
vjeru, da uzmognemo živjeti kao katolici, da
uzmognemo umrijeti kao katolici, da budemo dostojna
djeca Onoga koji nas je otkupio - Isusa Krista u
presv. Euharistiji." (A. Stepinac, Propovijedi,
govori, poruke 1934.-1940., prir. J. Batelja, Zagreb
2000., str. 250).
Draga braćo i sestre! Danas u ovu
euharistiju stavljamo zajedno i našu zahvalnost za
kanonizaciju svete Majke Terezije, koja nas uči da
se moramo brinuti za siromahe i potrebne, zatim naše
političke prilike koje traže našu vjerničku svijest
i zauzetost za dobro naroda i našeg hrvatskog
društva i države te izvor koji sve te naše napore i
zadaće jedini može napojiti istinom i ljubavlju i
učiniti ispravnim - a to je Krv Kristova u kojoj smo
spašeni i čijom smo ljubavlju očišćeni od grijeha da
bismo bili novi Božji ljudi, Božji narod.
Riječ Božja poučila nas je da je Krv
Kristova, daleko vrednija od krvi životinja kojom je
Mojsije sklopio savez Božjeg naroda Izraela s Bogom
jer žrtva Sina Božjega i njegova Krv ostvarila je
naš konačni, vječni savez čovječanstva s Bogom i
tako smo postali Božji narod. I sv. Pavao u
Poslanici Efežanima uči kako je Krvlju Kristovom
ostvareno jedinstvo čovjeka s Bogom i jedinstvo
svega Božjeg naroda u Kristu.
Na posljednjoj večeri Krist je uzeo čašu vina i dao učenicima
govoreći im da je ovo čaša novog saveza u njegovoj krvi "koja se za vas
prolijeva". Isusova zapovijed, koju ponavlja svaki misnik na Euharistiji: "Ovo
činite meni na spomen!", ne tiče se samo slavlja nedjeljne Euharistije, nego i
spremnosti na žrtvu za naše bližnje, i to "usque ad sanguinis effussionem - sve
do prolijevanja krvi". Molimo Gospodina da mognemo i mi tako živjeti, poput sv.
Majke Terezije, spremni žrtvovati se za bližnje, za našu Crkvu i Domovinu!
Slaveći Kristovu presvetu Krv koja
je spasila čovječanstvo, i mi sami ugledajmo se u
našega Gospodina koji je izričito pozvao da ga
nasljedujemo. A treba ga slijediti upravo u svemu
onome što znači njegova za nas prolivena krv. To je
prije svega ljubav prema čovjeku i njegovoj vječnoj
sreći. Nadalje to je spremnost na žrtvu za tog istog
našeg brata i sestru, za naše bližnje, članove naših
obitelji, za naš narod hrvatski. Po tome treba
prosuđivati sve one koji se nude da sa svojim
sposobnostima preuzmu odgovornost za naš narod i
njegovu sudbinu, danas i sutra.
Molimo se danas i naročito ovih dana da se pokrenu svi neodlučni
i shvate svoju veliku odgovornost te svi, baš svi, pridonesemo dobru naše
domovine. Ni jedan katolik, doista, ne bi smio sljedeće nedjelje ostati kod kuće
i ne izići na izbore. Molimo se da se narod koji zavode mediji i lažna obećanja
ne prevari, da razborito i odgovorno izabere vlast koja može čitavu zajednicu
voditi pravim putem te hrvatski narod ostane i postane još više "Božji puk" koji
slavi svoga Spasitelja, Vođu i Učitelja Krista Gospodina koji je jedini naš
"put, istina i život". Amen.
Ludbreg,
4. rujna 2016.
http://www.biskupija-sisak.hr
|