IVAN DRAGUTIN STJEPAN ZAJC
Rijeka, 3. kolovoza 1832. - Zagreb, 16. prosinca 1914.

Jan (Johann) Nepomuk Zaytz od Zagicza, otac Ivana Zajca, rođen je g. 1800. u Domašinu (Češka). 1829. oženio je pet godina mlađu Annu Bodensteiner rođenu u Bratislavi (Slovačka) gdje su se i vjenčali. Jan Nepomuk bio je kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera von Heldenfelda, koja je 1830. g. iz Bratislave premještena u Rijeku, gdje mu se dvije godine kasnije, 1832., rodio sin Ivan Dragutin Stjepan, a 1837. i kćerka Albina. Otac Zajc je glazbeno nadaren i aktivan u glazbenom društvu i u kazalištu. 1836. izabran je, između osam natjecatelja, za dirigenta riječkog kazališta. U Rijeci je umro 1854. godine.

Ivan Zajc od malih nogu raste u glazbenoj sredini, prve poduke dobiva od oca, a potom od mjesnog učitelja. Godine 1844. nastaje prva Zajčeva skladba - Ouvertura, prvi javni nastup imao je već s 13 godina (1845.) na jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada je na violini, uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Dvije godine poslije (1846.) sklada i operu koja je, zbog nedovršenog libreta njegovog suučenika Giovanni Vallea, ostala nedovršena.

Mladi Zajc je neobično glazbeno nadaren, ali otac svejedno želi da mu sin studira pravo i postane odvjetnik. Ta mu se želja neće ispuniti, Ivan silno želi otići u Milano na konzervatorij (1850.), a u tome momentu je imao već 20 opusa skladbi. Na konzervatoriju u Milanu studira od 1850. do 1855. g. i marljivo sklada, dobiva razna priznanja i nagrade. Pred kraj školovanja, u kratkom razmaku od nepunih mjesec dana umrli su u Rijeci njegovi roditelji. Otac 13. ožujka 1854., a majka 7. travnja. Zajc se 1855. vratio
u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti kao dirigent i nastavnik gudačkih glazbala u Gradskom filharmonijskom institutu.

5. siječnja 1857. Zajc se oženio sa sedam godina mlađom Natalijom Jesenko (rođ. 1839.), kćerkom trgovca slovenskog porijekla. U Rijeci mu se rodila kćerka Anka (1857.) i sin Karmelo (1860.). Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862. isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja, pa je
u listopadu 1862. otputovao u Beč. Za svog boravka u Beču Zajc je djelovao kao profesor u Pjevačkom i opernom institutu društva Polyhymnia. U prosincu 1863. u Beču se izvodi prvo njegovo djelo opereta Momci na brod (Mannschaft an Bord), koja se prikazivala do 1868. i doživjela preko 60 izvedbi. U vrijeme boravka u Beču 11 njegovih djela izvedena su 140 puta, a izvodila su se i nakon njegovog odlaska.

Dana 13. siječnja 1867. Glazbeni zavod u Zagrebu izabrao je Zajca za počasnog člana. 18. studenog 1869. g. Zajc je imenovan ravnateljem opere koju treba osnovati, te redovitim učiteljem i ravnateljem glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda. Zajc je s obitelji doputovao u Zagreb 1. veljače 1870. godine, a već 24. veljače nastupio je kao dirigent u kazalištu. Kazalište se tada zvalo Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu. Spomenute večeri izvodile su se dvije Zajčeve operete: Mjesečnica i Momci na brod. U Zagrebu je Zajc kupio kuću u Visokoj ulici br. 16 i tamo stanovao do smrti. Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" postavila je 1925. spomen-ploču na tu kuću.

Dana 2. listopada 1870. izvedbom nove Zajčeve opere Mislav, prve na hrvatskom jeziku, započinje s radom stalna opera u Zagrebu. U siječnju 1867. g. Zajc je izabran za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda koji se tada (do 1895.) zvao Narodni zemaljski glazbeni zavod. Dana 23. veljače 1895. godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan vitezom. Dana 21. veljače 1908. Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek 1912. godine JAZU ga je imenovala počasnim članom.

Dva dana prije smrti potužio se snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. 16. prosinca je ustao već oko 5 sati ujutro, no ponovno je legao, te je oko 9,30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo bilo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema Mirogoju. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je Eisenhuthovu tužaljku Nad grobom. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici u arkadi lijevo od ulaza u groblje.

Zajc je skladao s poslovičnom lakoćom i za sobom ostavio opus od oko 1'200 raznovrsnih djela za orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera (Mislav, Ban Legent), 26 opereta, scensku glazbu (za Dubravku Ivana Gundulića), oratorij Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna jasna, Putnik), 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce moje; Moja lađa; Vir; Lastavicom; Domovini i ljubavi; Djevojka i ruža).

Glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta je iz njegove opere Nikola Šubić Zrinjski.

Priredila: Dunja Gaupp, Društvene obavijesti 113

www.hkz-kkv.ch

(108)