![](images/Zajc.jpg)
|
IVAN DRAGUTIN STJEPAN ZAJC
Rijeka, 3. kolovoza 1832. - Zagreb, 16. prosinca 1914.
Jan (Johann) Nepomuk Zaytz od Zagicza,
otac Ivana Zajca, rođen je g. 1800. u Domašinu (Češka). 1829. oženio je pet
godina mlađu Annu Bodensteiner rođenu u Bratislavi (Slovačka) gdje su se i
vjenčali. Jan Nepomuk bio je kapelnik 45. pješadijske pukovnije baruna Majera
von Heldenfelda, koja je 1830. g. iz Bratislave premještena u Rijeku, gdje mu se
dvije godine kasnije, 1832., rodio sin Ivan Dragutin Stjepan, a 1837. i kćerka
Albina. Otac Zajc je glazbeno nadaren i aktivan u glazbenom društvu i u
kazalištu. 1836. izabran je, između osam natjecatelja, za dirigenta riječkog
kazališta. U Rijeci je umro 1854. godine. |
Ivan Zajc od malih nogu raste u glazbenoj sredini, prve
poduke dobiva od oca, a potom od mjesnog učitelja.
Godine 1844. nastaje prva Zajčeva skladba - Ouvertura,
prvi javni nastup imao je već s 13 godina (1845.) na
jednoj dobrotvornoj priredbi u riječkom kazalištu kada
je na violini, uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo.
Dvije godine poslije (1846.) sklada i operu koja je,
zbog nedovršenog libreta njegovog suučenika Giovanni
Vallea, ostala nedovršena.
Mladi Zajc je neobično glazbeno nadaren, ali otac
svejedno želi da mu sin studira pravo i postane
odvjetnik. Ta mu se želja neće ispuniti, Ivan silno
želi otići u Milano na konzervatorij (1850.), a u tome
momentu je imao već 20 opusa skladbi. Na
konzervatoriju u Milanu studira od 1850. do 1855. g. i
marljivo sklada, dobiva razna priznanja i nagrade.
Pred kraj školovanja, u kratkom razmaku od nepunih
mjesec dana umrli su u Rijeci njegovi roditelji. Otac
13. ožujka 1854., a majka 7. travnja. Zajc se 1855.
vratio u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti kao dirigent
i nastavnik gudačkih glazbala u Gradskom
filharmonijskom institutu. 5. siječnja 1857. Zajc se
oženio sa sedam godina mlađom Natalijom Jesenko (rođ.
1839.), kćerkom trgovca slovenskog porijekla. U Rijeci
mu se rodila kćerka Anka (1857.) i sin Karmelo
(1860.).
Nakon što je prebolio tešku upalu pluća liječnici su
mu savjetovali promjenu podneblja. Krajem 1862.
isticalo mu je ugovoreno vrijeme službovanja, pa je u
listopadu 1862. otputovao u Beč. Za svog boravka u
Beču Zajc je djelovao kao profesor u Pjevačkom i
opernom institutu društva Polyhymnia. U prosincu 1863.
u Beču se izvodi prvo njegovo djelo opereta Momci na
brod (Mannschaft an Bord), koja se prikazivala do
1868. i doživjela preko 60 izvedbi. U vrijeme boravka
u Beču 11 njegovih djela izvedena su 140 puta, a
izvodila su se i nakon njegovog odlaska.
Dana 13. siječnja 1867. Glazbeni zavod u Zagrebu
izabrao je Zajca za počasnog člana. 18. studenog 1869.
g. Zajc je imenovan ravnateljem opere koju treba
osnovati, te redovitim učiteljem i ravnateljem
glazbene učionice Narodnog zemaljskog glazbenog
zavoda. Zajc je s obitelji doputovao u Zagreb 1.
veljače 1870. godine, a već 24. veljače nastupio je
kao dirigent u kazalištu. Kazalište se tada zvalo
Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu. Spomenute
večeri izvodile su se dvije Zajčeve operete:
Mjesečnica i Momci na brod.
U Zagrebu je Zajc kupio kuću u Visokoj ulici br. 16
i tamo stanovao do smrti. Družba "Braća Hrvatskoga
Zmaja" postavila je 1925. spomen-ploču na tu kuću.
Dana 2. listopada 1870. izvedbom nove Zajčeve opere
Mislav, prve na hrvatskom jeziku, započinje s radom
stalna opera u Zagrebu. U siječnju 1867. g. Zajc je
izabran za časnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda
koji se tada (do 1895.) zvao Narodni zemaljski
glazbeni zavod.
Dana 23. veljače 1895. godine Zajc je za zasluge na
području glazbe imenovan vitezom. Dana 21. veljače
1908. Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek
1912. godine JAZU ga je imenovala počasnim članom. Dva
dana prije smrti potužio se snahi da se ne osjeća
dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. 16. prosinca
je ustao već oko 5 sati ujutro, no ponovno je legao,
te je oko 9,30 spavajući umro.
Sutradan je njegovo tijelo bilo od 9 do 15 sati
izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova
oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a
s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni
zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije
toga krenula je pogrebna povorka prema Mirogoju. Tamo
je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih
društava otpjevao je Eisenhuthovu tužaljku Nad grobom.
Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici u arkadi lijevo
od ulaza u groblje.
Zajc je skladao s poslovičnom lakoćom i za sobom
ostavio opus od oko 1'200 raznovrsnih djela za
orkestar (Simfonička glazbena slika), za komorne
sastave, za klavir, zatim 19 opera (Mislav, Ban
Legent), 26 opereta, scensku glazbu (za Dubravku Ivana
Gundulića), oratorij Oče naš, oko 50 kantata (Dolazak
Hrvata), 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova (Glasna
jasna, Putnik), 170 solo pjesama (Miruj, miruj, srce
moje; Moja lađa; Vir; Lastavicom; Domovini i ljubavi;
Djevojka i ruža). Glazba za himnu čileanske ratne
mornarice preuzeta je iz njegove opere Nikola Šubić
Zrinjski.
Priredila: Dunja Gaupp, časopis
Društvene obavijsti br. 113
(108) |