Neki će reći da je neumjesno pisati o ljubavi u javnosti, u ovom materijalistiÄkom, tehnoloÅ¡kom dobu, u kojem meÄ‘uljudski odnosi postaju bezliÄni i udaljeni. Ako netko za javnost piÅ¡e o sebi, ne će biti popularniji, tako barem ja osjećam. Ali kako me je NZZ zamolio pisati o mome odnosu prema skijaÅ¡kom sportu i o tome Å¡to mi je on znaÄio u 30 godina moje karijere, ne mogu zaobići pisanje o ljubavi. Jer, koliko god to patetiÄno zvuÄi, ljubav prema prema skijaÅ¡kom sportu je srž moje priÄe.
Od Zagreba do svijeta gleÄera
Nasuprot mojim konkurentima, koje ću jednoga dana morati pobijediti, doÅ¡ao sam na svijet daleko od snijega i skijaÅ¡kih pista – u Zagrebu. Kada sam kao djeÄak poÄeo skijati, brda su postala moj dom daleko od doma. Nakon jutarnjih satova treninga na pisti, provodio sam i poslijepodnevna i veÄeri vani. Brda su bila moje najdraže igraliÅ¡te. Moja sestra Janica i ja ludirali smo se po poljima gleÄera, daleko od prijatelja i daleko od Å¡kolskih odmoriÅ¡ta, Äesto i viÅ¡e tjedana u komadu.
Put kojeg je moja obitelj kroÄila, puno je viÅ¡e od karijere
Jednom sam proveo 46 dana u komadu na Moelltaler gleÄeru u Austriji, u jednom hotelu na 2800 metara nadmorske visine, bez televizije i bez da sam jednom siÅ¡ao u dolinu. Bio sam 16 godina star i dok su moji prijatelji kod kuće jurili za srećom normalne svakidaÅ¡njice, ja sam jurio za svojim snovima i malim radostima brdskog života. Mirnoća jednog sunÄanog popodneva ili sjaj jednog zimskog svitanja nad Alpama. Uvijek sam mislio, koliko sam sretan i kakvu privilegiju imam biti skijaÅ¡. Zaljubio sam se u brda i zaljubio sam se u skijanje.
No, prije nego Å¡to sam mogao ubrati plodove ove strasti i posvećenosti, morao sam nauÄiti neÅ¡to o žrtvovanju - zbog niza ozljeda.
U dobi izmeÄ‘u 18 i 21 gudinu pretrpio sam puknuće tri križna ligamenta, zbog Äega su bile potrebne 4 operacija. U te tri godine proveo sam godinu i pol na rehabilitaciji. Poslije su slijedile daljnje povrede i operacije te slijedeće tri godine rehabilitacije. Kad sam bio 21 godinu star, nisam mogao navesti niti jedan znaÄajan uspjeh i većina je ljudi mislila da vodim gubitniÄku borbu.
Moja obitelji i ja mislili smo drugaÄije. Posvetio sam se sportu joÅ¡ i viÅ¡e i u studenome 2001., samo 9 mjeseci nakon moje treće operacije ligamenata, pobijedio sam u Aspenu prvi puta na svjetskom prvenstvu. Sa startnim brojem 64, kao totalni „autsajder“.
Kad je dosta, dosta je
Danas imam 14 operacija koljena iza sebe, dvije na lijevom koljenu i 12 na desnom. U zimskoj sezoni 2010./2011., s 11 operacija, još sam bio sposoban ostvariti san o pobjedi na ukupnom Svjetskom kupu. No, upravo te zime po prvi sam puta realizirao da moje koljeno gubi svoju punu funkciju. Nakon operacije meniskusa u proljeće 2013. koljeno je postalo nestabilno i bol je postala stalna pratilja. Problemi su narušili moju skijašku tehniku, polako, ali nezadrživo i moji su rezultati postajali sve lošiji.
Å to god da je bilo, nadao sam se u napredak, prilagodio trening u smanjio moj trkaći program. PokuÅ¡ao sam naći put uživanja u skijanju usprkos bolova. Jedna daljnja operacija možda e mogla biti rjeÅ¡enje, ali to bi znaÄilo daljnju rehabilitaciju, potpunu neizvjesnost s obzirom na loÅ¡e stanje koljena. Daljnje operacije nisam želio, jer sam si nakon 14. obećao da 15-te neće biti. Kad je dosta, dosta je.
Tako sam ostao vjeran svojoj staroj ljubavi. Uživao sam svakom povratku na piste i u brda moje mladosti. Bilo je to putovanje u „vremeplovu“ puno lijepih sjećanja. Bilo je sigurno puno sjete i nostalgije u mom nastojanju da nastavim karijeru unatoÄ boli i unatoÄ slabim rezultatima.
NauÄio sam da postoje tri komponente koje su doprinijele mome uspjehu: ljubav, strast i žrtva. Iz ljubavi nastaje strast, iz strasti izrasta spremnost na žrtvu. Tako se ostaje jak, svejedno jesu li vremena dobra ili loÅ¡a. Slobodno prema Beatles-ima „Sve Å¡to trebaÅ¡ je ljubav“. Iako to zvuÄi kao hippi-fantazija, taj osjećaj je najbliži istini, Äim viÅ¡e o tome razmiÅ¡ljam. Ako Äovjek u životu neÅ¡to radi iz drugaÄijeg poriva od ljubavi, radi neÅ¡to krivo.
U zadnje vrijeme me Äesto pitaju, zaÅ¡to mi tako teÅ¡ko pada oprostiti se od aktivnog skijanja. Pa, to je vjeÄna ljubav i bolno je reÄi zbogom, kao Å¡to boli rastati se od nekog dobrog prijatelja. Mrzim rastanke. Oscar Wilde je rekao: „Rastati se znaÄi polagano umrijeti. Zato nisam nikada želio napraviti predstavu od zavrÅ¡etka karijere. Nije u pitanju samo rastanak od karijere. Put, kojeg je moja obitelj preÅ¡la, puno je viÅ¡e od karijere.
Ja i mladi Å vicarac
U moja najljepÅ¡a sjećanja na tome putu spada i svjetsko prvenstvo 2003. u St. Moritz-u. Mislim da svaki onaj koji je ovdje jednog sunÄanog dana skijao, neke od svojih najljepÅ¡ih skijaÅ¡kih sjećanja povezuje sa St. Moritz-om. Moja sestra Janica i ja smo tada Äak imali tu sreću takvih sunÄanih dana osvojiti tri zlatne medalje.
Slalom je za mene bio uzbudljiv. Za vrijeme ugrijavanja sreo sam jednog mladog, tada joÅ¡ priliÄno nepoznatog Å vicarca: Silvan Zurbriggen. Å alili smo se i dogovorili se: ja ću pobijediti a on će biti drugi. Ne znam je li to bila moć sugestije ili hir sudbine. U prvoj sam vožnji bio drugi, a vodio je jedan mladi Å vicarac. No dobro, ja sam pobijedio, a mladi je Å vicarac bio drugi. Njegovo je ime Silvan Zurbriggen. Postali smo životni prijatelji.
Autor je 37 godina star Hrvat. Svjetsko prvenstvo u slalomu u nedjelju biti će po svemu sudeći zadnja trka njegove karijere. Kostelić je debitirao 1998. na svjetskom prvenstvu. Osvojim je 4 olimpijade i tri medalje na svjetskom prvenstvu, kao i dva puta svjetsko prvenstvo u slalomu, dri puta u kombinaciji svjetskog kupa i jednom u ukupnom svjetskom kupu. On važi kao jedan od posljednjih stvarnih „allrounder-a“ skijaškog sporta.
|
Prevela Dunja Gaupp
|
