Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

IVICA PANDŽA ORKAN O SKANDALOZNOME DANSKOM FILMU      (18.03.2016.)

Dokumentarni film '15 minuta - Masakr u Dvoru', koji je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) sufinancirao s 250 tisuća kuna, premijerno je prikazan na filmskome festivalu u Sarajevu (SFF) u kolovozu prošle godine i u njemu se Hrvatsku vojsku optužuje za strašni masakr u Dvoru - zločin nad sedmoricom osoba s teškoćama u razvoju.

Jedan je od protagonista filma i ratni zločinac Mile Novaković, u Hrvatskoj osuđen za ratni zločin, a savjetnik Savo Štrbac, aktivni sudionik srpske paradržave tzv. krajine.

Zbog činjenice da je HAVC jednoj producentskoj kući iz Zagreba dao 250 tisuća kuna poreznih obveznika kako bi sufinancirali film u kojemu ratni zločinac Mile Novaković, koji je u vrijeme snimanja filma bio na Interpolovoj tjeralici pod sumnjom za počinjenje brojnih ratnih zločina u Domovinskome ratu, optužuje Hrvatsku vojsku i hrvatsku državu za ratni zločin nad civilima u Dvoru na Uni, branitelj Ivica Pandža - Orkan podnio je i kaznenu prijavu. U razgovoru za Hrvatski tjednik Pandža govori o filmu, ali i o svemu što je poduzeo kako bi istina oko snimanja filma, sredstava, ali i onoga što se zaista dogodilo u Dvoru, konačno izašla na vidjelo.

- Kakve su reakcije nakon Vašega nastupa u Bujici?

Reakcije su pozitivne, očekujem i negativne. Spreman sam na to.

- Smatrate li da bi ravnatelj Hrvatskoga audiovizualnog centra Hrvoje Hribar trebao dati ostavku?

Naravno, i to što prije. Ako sam ne da ostavku, trebao bi biti razriješen s te dužnosti.

- Zbog filma ste podnijeli i kaznenu prijavu. O čemu se zapravo radi?

Moja prijateljica iz Sarajeva u kolovozu 2015. obavijestila me da je na Međunarodnome filmskom festivalu u Sarajevu u selekciji filmova Suočavanja s prošlošću prikazana tri filma. Jedan je govorio o ratnome zločinu počinjenom nad osam tisuća muslimana u Srebrenici, drugi o Richardu Holbrooku, izaslaniku SAD-a za Balkan, a treći se zove '15 minuta - Masakr u Dvoru'. Rekla mi je da je film na trenutke čak i gadljiv. Intenzivno sam nakon toga kopao sve što sam mogao naći o tome filmu, pratio što se događa. U kolovozu sam gledao Dnevnik televizije Srbije. U dnevniku je voditelj najavio gosta, kolegu novinara istraživača televizije Srbije Vladimira Banića, i razgovarali su o filmu, gdje je tom prilikom film ekskluzivno najavljen te da će biti emitiran odmah nakon Dnevnika, što se i dogodilo.

Film je snimljen od početka do kraja, te noći i sutra ujutro se na Youtube kanalu pojavio na dva mjesta taj isti film. Na jednom je mjestu posve bila odsječena odjavna špica, a na drugome prepolovljena. Pogledao sam snimku filma i vidio zanimljive institucije i pojedince na odjavnoj špici. Ono što me posebno iznenadilo i šokiralo jest i ime Save Štrbca i to zajedno uz Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta Republike Hrvatske, zatim Hrvatski audio vizualni centar i Nukleus film iz Zagreba s državnim tužiteljem Srbije za ratne zločine i cijelom ekipom koja ja radila na tom filmu.

Film me uznemirio, a posebno spoznaja da su Savo Štrbac i državne institucije na istome zadatku. Što to može biti da su oni na istom zadatku. Pogledao sam detaljno film u kojemu je govorilo pet Danaca, pet Srba i jedan Hrvat. Već mi je to zapalo za oči, da tu nema čistih namjera. Jer da netko ima čiste namjere, onda bi o takvoj temi trebalo dati prostora svima podjednako, bez obzira na to tko je tko, ako je cilj istina. Nisam se previše bavio sadržajem filma.

Ono što je karakteristično u tome filmu jest nastup notornoga ratnog zločinca Mile Novakovića, osobe s Interpolove tjeralice u čijemu voćnjaku u selu Surduk na Dunavu u Srbiji, ni manje ni više, gostuje aktivni časnik Kraljevine Danske, bivši zapovjednik satnije UN-a čiji su vojnici gledali ovo ubojstvo, a nisu poduzeli ništa. Vjerujem da je taj danski časnik imao odobrenje svoje države za nastup pred kamerom. Iskreno vjerujem da je imao. A ako je to imao, onda je to pranje savjesti države Danske koja se je odrekla svoga časnika i svojih vojnika i skida ljagu sa svoje odgovornosti jer nije učinila ništa da se taj zločin spriječi. A kad se već dogodio zločin, nije učinila ništa da se zločin procesuira.

- Apelirali ste i na institucije?

Vjerujući u hrvatsku državu stvorenu na krvi i pravni sustav, zvao sam njezine institucije. Zvao sam Ministarstvo kulture, došao sam najdalje do tajnice, izrazila je zgražanje, rekla da ne zna o tome ništa. Pitao sam što je HAVC, doznao da je to institucija koja ima ravnatelja, svoje Vijeće. Na upit odakle im novac, rekla je da dobivaju novac iz proračuna i da će o ovome slučaju kontaktirati s ministrom te će me netko zvati.

Nitko me nije zvao iz Ministarstva kulture. Zvao sam Ministarstvo branitelja, razgovarao s ministrom koji je izrazio čuđenje, kako to, što je tu. Vrtio se u krug, nije znao što ćemo. Nakon toga zvao sam dr. Antu Nazora, ravnatelja Memorijalno dokumentacijskoga centra Domovinskoga rata, i on je jedini to ozbiljno shvatio i pokušao to raspetljavati. Bio je primljen na Pantovčku i razgovarao je sa savjetnikom za branitelje i s nekim iz Ureda za nacionalnu sigurnost. Vidio sam da se i tu ne zna što napraviti. Jedan kaže ovako, drugi onako.

Kad sam to sve sagledao, otišao sam u policiju i podnio kaznenu prijavu protiv tada nepoznatih počinitelja jer mi nisu bili poznati. Kaznena je prijava podnesena 27. kolovoza 2015. Evo što sam čačkao oko podnošenja te kaznene prijave: vidio sam da je HAVC za koprodukciju ovoga filam dao Nukleus filmu, producentskoj kući iz Zagreba 250 tisuća kuna. Znači, mi smo dali iz proračuna RH novac da bi osuđeni ratni zločinac Mile Novaković, general srpske vojske tzv. Krajine optužio Hrvatsku vojsku da je rezala grkljane srpskim izbjeglicama.

U filmu on govori o jednoj zaklanoj ženi na krovu automobila, o jednom čovjeku pet metara dalje u kanalu... Pa kako ta hrvatska vojska nije onda zaklala toga generala, ako je to takva vojska kako to taj general zločinac priča. Hvala Bogu, nakon te gungule toga je generala uhvatilo srce, dobno je infarkt i umro je u vozilu Hitne pomoći. Od tada ne znam ništa. Sada sam šokiran i iznenađen ovim događajima. Ravnatelj HAVC-a je rekao da se film prepravlja.

- Film je prikazan, učinak je postignut. Ima li sada to prepravljanje više smisla?

Film je prikazan i u Danskoj. Bio je nominiran za danskoga Oscara, među prvih pet. Banić je još u kolovozu najavio da su Nizozemska, Norveška, Švedska i Danska otkupile prava za emitiranje filma. To je skandal par excellance.

- Novinar Saša Kosanović, koji je također bio među onima koji su surađivali na ovome filmu, prije nekoliko je mjeseci u novinama napisao da 'nije istina da Hrvatska vojska nije bila u Dvoru'?

On je u Pupovčevim Novostima imao nekakva dva teksta. Jedan se čak zove 'U pandžama mržnje'. Saša Kosanović doveo je u zabludu Brunu Čavića, pukovnika Hrvatske vojke. Dovezao ga je u svome automobilu u Dvor i rekao da će i Danci biti u uniformama, pa je Čavić došao u šarenoj odori, a general Novaković sa ženskim djetetom, unučicom od deset godina u krilu. Po tome scenariju, jedan je mirotvorac, a drugi ustaški krvolok. Cijeli taj film jedna je obavještajna konstrukcija, a i mislim da iza toga stoji netko ozbiljniji, a da su ovo samo izvršitelji.

- Je li onda na neki način na djelu i dalje specijalni rat protiv Hrvatske?

Ovaj film primjer je specijalnoga rata protiv Hrvatske. Oni su se zavukli u više hrvatskih institucija, koristili se hrvatskom sirotinjom koja uplaćuje u proračun i napravili su što su htjeli. I ja sam prošloga tjedna doznao da je Hribar u Beogradu, valjda je išao sređivati odjavnu špicu i prepravljati nešto.


- Da zaključimo, je li Hrvatska vojska u trenutku masakra bila u Dvoru?

Hrvatska vojska u trenutku počinjenja masakra 8. kolovoza nije bila u Dvoru. Hrvatska je vojska u Dvor ušla 7. kolovoza navečer kada se vodila teška bitka, a 8. kolovoza, u jutarnjim satima, do 11:30 Hrvatske se vojska povukla prema službenoj zapovijedi jer su Crvene beretke prešle Unu i ušle u Dvor. Dan nakon toga, 9. kolovoza Hrvatska vojska oslobađa Dvor i pronalazi leševe...

Andrea Černivec, Hrvatski tjednik

www.hkz-kkv.ch

122-2016

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch