- Od izbora Ive Josipovića za predsjednika Republike
počeo sam pratiti njegove poteze, jer se očekivalo da će
nakon šarlatanskoga predsjednika Stipe Mesića unijeti
novine na najvišoj državničkoj dužnosti u Hrvatskoj.
Međutim, budući da je on bio kandidat SDP-a i tzv.
hrvatske ljevice u širem smislu, koja još nije
raskrstila s jugoslavenskom i komunističkom prošlošću,
pretpostavljao sam da će na novoj dužnosti nastaviti
nostalgičarskom politikom, što se od početka pokazalo
točnim.
Koliko je tekstova uvršteno u knjigu i bave li
se svi osobom predsjednika države?
- Knjiga se sastoji od osamdeset mojih komentara i
analiza što sam ih pretežito objavljivao na raznim
portalima, prije svega na Pollitika.com,
zatim na svome vlastitom portalu zivaistina.info
koji je, na žalost, ugašen, a onda na Dnevno.hr,
pa konačno i na televizijskoj MrežiTV.
Posebno je bilo zanimljivo objavljivati na portalu
Pollitika.com koji vodi nesuđeni Josipovićev
savjetnik Marko Rakar, a koji okuplja zadrte
Jugohrvate, Jugoslavene, velikosrbe i mrzitelje svega
hrvatskoga. Neki su mi tekstovi na tom portalu
cenzurirani, jer je pravilo da tekst koji je dobio
devet minusa od članova portala nestaje s njega.
Kad ste došli do zaključka da je Predsjednik na
tragu izdaje?
- Predsjednik se odmah deklarirao kao državnik koji
ne vodi računa od dostojanstvu države koju
predstavlja. Čak je i čin inauguracije bio
ponižavajući za nacionalno dostojanstvo, a onda se
nije ni moglo očekivati od takva predsjednika da se
zauzima za hrvatske nacionalne i državne interese.
Jednostavno rečeno, on je provodio izdajničku politiku
na čelu Republike.
U čemu
se sve ogleda ta izdaja?
- Pođimo od početka. Kad je sastavljao svoj savjetnički tim, prije svega je na
najvažnija mjesta doveo osobe koje su probritanski orijentirane i odbijao domaće
savjetnika i analitičare. Od početka se s britanskim Srbinom dr. Dejanom
Jovićem, britanskim analitičarom hrvatskoga podrijetla pokojnim Chrisom Cviićem,
notornim bivšim jugoslavenskim ministrom inostranih poslova Budimirom
Lončarom i bivšim hrvatskim veleposlanikom u Londonu Joškom Parom, koji više
zastupa britanske nego hrvatske interese, predstavio kao eksponent britanske
politike na ovome prostoru i tu je politiku dosljedno provodio do kraja mandata.
Sve se analizira i komentira u tekstovima u mojoj knjizi.
Je li tko reagirao na tekstove kad su objavljivani, kakav su odjek imali u
javnosti?
- Na portalima je bilo mnogo odjeka, posebice negativnoga na portalu
Pollitika.com, s obzirom na ideološki i politički sastav toga portala, ali
je zato na MrežiTV, ali i na portalu Dnevno.hr odjek bio
itekako pozitivan, jer se ono što analiziram sa stajališta nacionalnih i
državnih interesa teško može pročitati u drugim, posebice kontroliranim
medijima, kao što su HRT i vodeće dnevne i tjedne novine.
Izdaja je najteža optužba. Je li moguća bez sudskoga postupka i
pravorijeka?
- Da je Hrvatska razvijena demokratska država, odavno bi se u tijelima koja su
za to nadležna pokrenuo postupak ne samo protiv Ive Josipovića zbog kaznenoga
djela veleizdaje, nego i protiv njegovoga prethodnika Stipe Mesića koji je kao
predsjednik države protiv Hrvatske svjedočio u Haagu. Tu je i čitav niz
političara, počevši od pokojnoga Ivice Račana, zbog njegove uloge u razoružanju
Hrvatske i ustupanja progona kaznenih djela u Domovinskom ratu Haaškom
tribunalu. Tu je politiku nastavio i predsjednik Josipović od ustrajavanja da
Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije do zauzimanja za usvajanje
novoga Ustava samo da se od izručenja Njemačkoj spase dva bivše jugoslavenska
udbaša.
S optužbama o veleizdaji na račun Predsjednika izišlo je nedavno i
Hrvatsko nacionalno etičko sudište. Kako to da o tome nije poveden javni dijalog
nego je sve gurnuto pod tepih?
- Moralne optužbe Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta znak su da se u
Hrvatskoj probudila šutljiva većina koja je cenzurirana na vodećim javnim i
komercijalnim medijima. Već sama reakcija predsjednika Josipovića da su prof.
Zdravko Tomac i prof. Josip Jurčević, koji su pisali optužnicu protiv njega,
'luđaci i bolesnici' otkriva pravo lice tobože finoga i otmjenoga glazbenika i
sveučilišnoga profesora. Ivo Josipović tom je moralnom optužbom, koja je ipak
dospjela do javnosti, a objavljujem ju i svojoj knjizi, argumentirano stjeran u
kut iz kojega se teško može izvući jer jednostavno nema mogućnosti da se
argumentirano brani protiv optužbe za veleizdaju. Zato mahnito obilazi cijelu
Hrvatsku u ovoj kampanji koju provodi već nekoliko mjeseci na teret poreznih
obveznika, ne bi li u pretežno naivnome biračkom tijelu, svojim relativiziranjem
duboke krize kroz koju prolazi država, osigurao potporu za drugi mandat. U to je
upregnuo sve logističke, medijske snage i udruge civilnoga društva.
O planu
Barbika koji je Predsjednik pripisao paraobavještajnom
podzemlju više se govori...
- Plan Barbika samo je jedan dio strategije Ive Josipovića da bi diskreditirao
HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović dok još nije bila progovorila ni
riječ. Sad se koristi drugim sredstvima. Upozorio bih na retoriku koja odaje
njegovu nervozu. Na primjer, Kolindu Grabar Kitarović optužuje da 'ne zna, ne će
i ne može', iako još nije ni stupila na dužnost, a cijeli njegov mandat na
dužnosti predsjednika Republike pokazao je da upravo Ivo Josipović ne zna, ne će
i ne može. To bi trebao biti temeljni motiv da se biračko tijelo okrene drugim
protivničkim kandidatima kako bi najprihvatljiviji naslijedio Ivu Josipovića na
Pantovčaku. Hrvatskoj je jednostavno potrebna promjena, a trebala bi početi
upravo sa smjenom Ive Josipovića.
Autor: Marko
Curać, Hrvatski tjednik
27.11.2014. (99) |
