Nastupom na radijskoj audijenciji 1943. pjesmom
"Sniježi", otvaraju mu se vrata Dražvne krugovalne
postaje Zagreb. Po završetku rata 1945. situacija se
mijenja, Robić pjeva u Opatiji, priređuje koncerte u
kazalištu, a tek je 1946. ponovno na Radio Zagrebu. Te
se godine ženi svojom ljubavi iz ratnih dana, Martom
Gole, koja mu je bila menađerica i desna ruka, i s
kojom je mirno i povučeno živio u Ičićima, u kući koju
je dao graditi za njih dvoje. Djece nisu imali, pa je
kuću oporučno ostavio crkvi. Danas je to Kapela sv.
Ivana od Boga.
U Opatiji, na terasi hotela Kvarner (gdje će
nastupati do kraja 1980. g.) otkriva ga Bavarac, koji
ga angažira za nastupe u njegovom noćnom klubu u
gradiću Hof an der Saale.
Sedam mjeseci iskustva u Njemačkoj, Robiću otvaraju
vrata internacionalnog tržišta. Hamburška
diskografska kuća Polydor, krajem 1958. g. poziva ga
na probno snimanje i ugovara snimanje skladbe
"Morgen". Skladatelj pjesme je Nijemac Peter Moesser,
koji je živio i radio u Švicarskoj. Moesser je skladao
za mnoge poznate pjevače šlagera, primjerice Roy
Blacka, Petera Krausa, Katju Ebstein, itd.
U godinu dana singl ploča s pjesmama "Morgen" i
"Ay,ay,ay Paloma", donijela je Robiću Zlatnu ploču
Polydora i Brončanog lava Radio Luxembourga. Bila je
na svim top listama šlagera u Europi.
Daljnji hitovi bile su i njegove pjesme na
njemačkom "17 ti je godina tek", "Vino je crveno" i
"Stranac u noći". Tu je pjesmu, prema izjavi njegove
supruge Marte, Ivo Robić napisao za Splitski
festival, gdje nije prošla selekciju. Autorstvo je
prepustio Bert Kaempfertu, a taj je pjesmu dao Franku
Sinatri, koji je s njom napravio planetarni uspjeh
1966. godine.
Uz inozemnu karijeru, Robić je gradio i domaću.
Nastupao je na svim festivalim (Opatija, Split,
Zagreb, Krapina, Slavonija, Kvarner), bio je radijska
i televizijska zvijezda, a ljudi su pjevuckali
njegove pjesme u svim prigodama. Hitovi su mu bili
Mama Juanita iz filma Jedan dan života, i njegove
vlastite skladbe: Samo jednom se ljubi, Srce laku
noć, Ta tvoja ruka mala, Moja mala djevojčica,
Golubovi, Rodni moj kraju, Mužikaši...
Između mnogih nagrada treba izdvojiti nagradu
Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost
(1981.) i Porin za životno djelo (1997).
Na Zagrebačkom festivalu 1965. g. osvaja publiku
pjesmom "Zbog čega te volim", pa je ta pjesma premoćno
pobijedila, a Zagrepčani je usvojili kao himnu svome
gradu.
ZBOG ČEGA TE VOLIM
Zbog čega te volim
Ja nisam dugo, dugo znao,
vjeruj grade moj.
Zbog čega se uvijek ja tebi vraćam,
Uvijek više tvoj
Zbog čega te volim
Zbog parkova, zbog ulica
na meni dragom tlu.
Zbog lipe pred kućom
Zbog djetinjstva što provedoh ga tu.
Idi na put, da saznaš to,
Isto je sve po stoti put,
Kad kući se vratiš,
I okupe se prijatelji, draga lica sva
Kad prođeš sva mjesta
Gdje drag si gost i gdje te svatko zna.
Reći ćeš tad, o grade moj,
Zbog ovih ljudi i zbog tebe ja sam tvoj.
|
ZAGREB, ZAGREB
Vraćam se Zagrebe tebi,
tebi na obale Save
Vraćam se Zagrebe tebi,
tebi pod zidine stare
Zagreb, Zagreb,
otvaraj vrata parkova sva,
Zagreb, Zagreb,
najljepši meni si grad.
Mnoge tajne gornjeg grada,
Svaka klupa pjevat zna.
Mnoge tajne gornjeg grada,
U tvom krilu želim ja.
Zagreb, Zagreb,
otvaraj vrata parkova sva
Zagreb, Zagreb,
najljepše pjesme pjevat ću ja.
|
Autor: Dunja Gaupp
Izvor: glasilo HKZ - Društvene obavijesti br. 110 |