Te se tako po političkoj prisili i sudilo, ali ga se u
Karlovcu nije i osudilo makar mu se tri puta sudilo.
Onda je Vrhovni sud izgubio živce pa uzeo stvar u svoje
ruke i - osudio Hrastova ni kriva ni dužna na osam
(sedam) godina robije. Zatim je Ustavni sud poništio
presudu Vrhovnog i oslobodio Hrastova. Navodno će još
biti suđenja. I tako sve dok se ne stubokom ne promijeni
ljigava politička scena u Hrvatskoj. A onda političkog
suđenja Hrastovu više ne će biti, pa ni sudskoga suđenja
jer je čovjek nevin.
I Slobodan Praljak na slobodi
Kažu mi da je Slobodan Praljak pušten
iz haaškog zatvora - ali samo za blagdane. Puštena su
kućama i tri suca koji mu sude. Jedan je navodno vrlo
korektan (Francuz), druga dvojica imaju nekih problema
(Šivicarac i Madžar). Navodno je madžarski sudac od
onih starih zaljubljenika u komunističku Jugoslaviju i
Tita, pa čim tko što kaže negativno o njima, skače i
urla, duboko povrijeđen. Možda bi ga neke novine koje
izlaze u Hrvatskoj mogle uzeti za kolumnista.
I Jutarnji izgubio živce
Koliko se ljudima povraća od sluganske
politike hrvatske "elite" i njezinih gospodara,
svjedoči i nedavni članak u "Jutarnjem listu", a
potpisao ga je vrli Pleše poznate provenijencije.
Dakle, i taj i takav Pleše izgubio je živce pa
izrijekom naveo Englesku i Nizozemsku kao
najzaslužnije za zaustavljanje Hrvatske na putu u EU,
zgrožen ponižavanjem i maltretiranjem Hrvatske koja
očito mora čekati da joj se pridruži Srbija pa će onda
zagrljeni skupa u Carstvo svjetlosti, love, mira i
blagostanja uopće.
Eto, kad čitaju portal HKV-a na kojemu
se gornja tvrdnja godinama vuče (jer je igra očita i
vrlo infantilna) naši se novinari pomalo ohrabre. Još
ima nade kad čujem (vidim) da se Pleše pita "Je li
Hrvatska dužna skrštenih ruku podnositi takvo
mrcvarenje Engleske i Nizozemske?" Uz jedan savjet
staroga novinskog redaktora (to je jest H.H.): treba
paziti na stil, a stil je obična logika. Naime, ne
radi se o "mrcvarenju Engleske i Nizozemske", nego o
mrcvarenju Hrvatske.
Što Bugari znaju a mi ne znamo
Prijateljstvo s Bugarskom (i bugarskom
manjinom u Hrvatskoj) na srcu mi je iz mnogih razloga,
a bilo je i pokojnom Daliboru Brozoviću. Od Bugara sam
saznao mnogo o hrvatskim mornarima (i časnicima) na
Crnome moru u Drugom svjetskom ratu, a zanimalo me je
i zato što je moj otac bio liječnik na brodu.
Informacije potvrđuje i napis u glasilu Matice
iseljenika - umro je, naime, Fedor (Božidar)
Mažuranić, praunuk bana Mažuranića i nećak Ivane
Brlić-Mažuranić. Časnik Ratne mornarice, pripadnik
Hrvatske pomorske legije. Jedan od onih koji su
1944.na tajnom zadatku osigurali slobodan prolaz
židovskim izbjeglicama iz Rumunjske u Tursku, zatim u
(tada) britansku Palestinu (50.000), a bilo je tu
Židova i iz Madžarske i Bugarske. Mažuranić se 1945.
morao skloniti u Italiju, poslije u Argentinu.
A da su Hrvati na Crnome moru usko
surađivali s Bugarima, poznato je. Kao što je poznato
da je bugarski car Boris III. zaslužan za spašavanje
Židova, te je zato njegov sin car Simeon II.
Saksoburggotski nedavno primio (za oca) priznanje, i
to u Zagrebu. Spomenuti Boris III. je u vrijeme
komunizma bio "fašist" i neprijatelj "jugoslavenskoga
naroda". Što je glupo jer takav narod niti je postojao
niti može postojati, pa ne može imati ni neprijatelja.
A kakav je "fašist" bio, gore je rečeno.
Tko s papom
u HNK?
Poznat je već
raspored pape Benedikta XVI. u vrijeme posjeta Zagrebu
2011. Intrigantan je podatak da će se papa u Hrvatskom
narodnom kazalištu (na Trgu maršala Tita!), sastati s
hrvatskim kulturnim djelatnicima, kako je rečeno. Koga
će "odrediti" protokol i tko će uopće sastaviti
protokol? Muka je to živa. Predlažem da se jednostavno
prepiše protokol posjeta Z. Tadića Zagrebu 2010. Tako
bi Svetog oca u HNK pozdravili Rade Šerbedžija, Goran
B. Jergović, Andrea Zlatar, Igor Mandić, Dežulović, J.
Pavičić, D. Kuljiš i slični. U ime nazočnih papi bi
poljubio ruku svenazočni pozorišni stipendist
Ministarstva kulture RH R. Šerbedžija, te održao
značajan govor: "Dragi pope nad popovima, mnogo je
dobro da ste došli u Hrvatsku..." (itd.) Zatim bi
govorio I. Mandić i rekao: "Molim Vas da pozdravite
gospođu"...(itd.)
Magnat u
misiji
Već kada sam na ovim stranicama pisao da su se EPH
novine razgalamile o Sanaderovim financijskim
grijesima (navodnim, za sada), a da političku štetu
skrivaju pod tepih jer im je bila mila, bilo je jasno
da će netko iz EPH reagirati. I jest, izvukli su
osobno magnata (kako mu tepaju) Ninu Pavića koji je
objasnio da su Sanadera doista podržavali, a da su ga
napustili kada se vratio Tuđmanovoj retorici.
Kada se to
Sanader "vratio Tuđmanovoj retorici", nije rečeno, a
nije se ni vratio.
Tereza u
Beogradu
Glasovita pjevačica s Olimpa, Tereza Kesovija,
svrstala se među one meni drage ljude koji su u
vrijeme komunizma stavljali potpise pod opasne
deklaracije i apele, a zatim ih drugi dan povukli.
Terezi doduše nije trebalo dvadeset i četiri sata nego
ipak nešto dulje, ali je povukla. Uvijek može reći da
joj kuću u Konavlima nisu razorili Srbi nego Crnogorci
i bit će (djelomično) u pravu. Nego, u jugoslavenskih
je duša taj potez naišao na srdačan prijam, pa se
jugoslavenski pisac Jergović odmah raspjevao o silnoj
snazi "jezičnog identiteta", kao da će u Srbiji
pjevati Snježana Kordić.
I eto tako je
Tereza sišla s Olimpa u pratnji pana koji trubi o
balkanskom (jugoslavenskom) kulturnom identitetu,
kojemu je srž srpskohrvatski jezik. A kako taj jezik
ne postoji, ne može postojati ni jugoslavenski
(regionalni) identitet, što je provokatorima dobro
poznato, ali su plaćeni da pričaju gluposti, pa to i
rade.
Konzervativni liturgijski slikar Michelangelo
U komentaru o slučaju glumice Senke Bulić i (doista
lošem) potezu lokalnih vlasti u Šibeniku koje ju nisu
htjele za ravnateljicu kazališta, spominje J. Pavičić
i slikara Botterija kojemu su splitske vlasti dale
ravnati galerijom, a radi se, veli J.P., o
sedamdesetgodišnjem konzervativnom liturgijskom
slikaru. Ta hrpa pridjeva samo je nešto finiji prepjev
komunističke atribucije koja glasi "stari, nazadni
klerikalni slikar".
Isto bi J.P. pisao o Michelangelu kada je ovome bilo
sedamdeset godina i kada je radio freske u crkvama.
Jest bio sedamdesetgodišnji, jest bio liturgijski i
jest bio slikar, a ako je radio za Crkvu i u crkvama,
onda je naravno bio i konzervativan.
Tako se, eto,
piše o Botteriju, koji je moderniji nego što J.P. može
i slutiti, a što se svjetonazor toga velikog slikara
ne slaže s J.P.-ovim - slikaru na čast.
Svinjarija
oko gripe
Da će gripa kad-tad doći, to je sigurno kao i smrt. I
što će se dogoditi? Imam razne ljude po raznim
ambulantama i svi mi kažu isto - ljudi se ne cijepe
jer su u cjepivo ubačeni antisvinjski sastojci. Boje
se. Za sebe, i za djecu posebno.
Kada doista
dođe epidemija gripe, Hrvatska će izgledati doista
žalosno i bolesno. Još joj samo to fali.
Hrast ne
spava
Novi politički pokret, HRAST (HRVATSKI RAST) dobio je
prvu rundu: u nekoliko dana postao je općepoznatim
pojmom, predmetom interesa i vjesnikom nade da se
strmoglavi pad Hrvatske može zaustaviti.
HRAST ne spava
preko novogodišnjih praznika, HRAST ne odlazi na
skijanje. U novu će godinu ući s adresom i operativnom
strukturom, o čemu ću vas, poštovane čitateljice i
čitatelji, prve obavijestiti.
Hrvoje
Hitrec
29.12.2010. |
