IZVOD IZ SPOMENUTOG PISMA:
Ima izlaza iz posvemašnje moralne i
gospodarske krize u Hrvatskoj, ali to političare ne
zanima (osim možda časnih iznimaka).
Ovo što su ljudi počeli izlaziti na ulice se odavno
moglo očekivati (vidi moje tekstove objavljene u
Vjesniku još 2003.)
Sve veće siromaštvo će natjerati ljude
da krenu po svoje što im je oteto (što može biti vrlo
opasno), no to političari ne razumiju. Stoga su
protesti mladih ljudi dobrodošli ako nisu nasilni,
unatoč nasilju političara. Što je drugo nego nasilje
otimanje svega onoga što vrijedi i rasprodaja ili
poklanjanje podobnima u Hrvatskoj i u inozemstvu,
ostajanje ljudi bez posla u "uspjesima" tzv.
privatizacije, rad mnogih bez plaće, uništavanje
važnih gospodarskih grana - industrija, brodogradnja.,
uzimanje siromašnim a davanje bogatima umjesto
suprotnog, stalna poskupljenja svega, visoke kamate u
bankama...?
Dobro je da je nezadovoljstvo izraženo
u blagom protestu mladih, jer je moglo biti mnogo
gore, a i moglo bi i eskalirati, ako se hitno iz
temelja ne promijeni način razmišljanja i djelovanja
onih na "trgu mira" u Zagrebu. Ne želim govoriti o
prosvjedima jednog malog broja braniteljskih udruga (u
Hrvatskoj ima više od tisuću udruga vezanih uz
Domovinski rat, a to samo za sebe dovoljno govori),
jer je sramota za Hrvatsku vlast da je izjednačila
žrtvu i agresora i što je dozvolila da se ovo događa -
zbog čega su neke protestirale, nego samo o mladima
koji nemaju izgleda za život ako se osiromašenje
nastavi.
Mislim da
organizatorima protesta jedino nije dobar cilj koji
imaju. Osiromašenje stanovništva kontinuirano se
događa već dvadesetak godina i sve partije - stranke
su u njemu sudjelovale.
Što bi se dobilo rušenjem vlade i
provođenjem tzv. izbora? Ništa. Puno bolji cilj bi im
bio da protestiraju protiv svih onih na "trgu mira" i
da zahtijevaju da donesu zakon po kojem bi se
hrvatskom puku vratilo ono što mu je u dvadesetak
godina Hrvatske otuđeno, neovlašteno poklonjeno ili
prodano u bescjenje podobnim osobama i grupama u
inozemstvu i Hrvatskoj. Ako su mogli donijeti zakone
po kojima je omogućena pljačka valjda mogu donijeti i
onaj po kojem bi se ukradeno moralo vratiti. Dakako,
da mnogima koji tamo sjede to ne odgovara, jer su se u
zacijelo i sami u tom poslu dobro okoristili. Bez
povrata otuđene imovine, Hrvatska nema nikakve šanse
da opstane.
Uz to nije
dobro što su u svoje društvo u protestima primili neke
kojima je premalo vlasti, a godinama već laprdaju u
Saboru, samo im smetaju. Ne trebaju im niti svi ostali
iz tzv. oporbe koji proteste žele iskoristiti samo
kako bi osvojili još više moći.
Koja je razlika
među političarima koji dvadeset godina uništavaju
Hrvatsku? Jedino treba uporno tražiti od političara
povrat svega što je poklonjeno ili u bescjenje prodano
podobnima u zemlji i inozemstvu. Bez toga nema izlaska
iz krize i oporavka. Sadašnje stanje vanjskog duga
vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti otetog
(energetika, banke, telekomunikacije, turizam...)
ostvaruju profit strancima koji ga odnose u
inozemstvo, a ako ostaje u H. i dalje njime u svoje
vlasništvo prenose i ostalu imovinu stanovnika
Hrvatske (bez tog novca nije moguće vraćati dug).
Prvenstveno to treba zaustaviti povratom te imovine
njenim vlasnicima (hrvatskom puku). Što se dulje sa
tim čeka bude manje šanse za izlazak iz krize i
političari će morati prodati i sve ostalo (vode,
šume...). Od čega će stanovnici Hrvatske tada živjeti?
O tome što se
dogodilo u energetici, a u tom području štete su
najveće možete poslušati u mojem izlaganju u emisiji
Gost Glasa Hrvatske - Hrvatskog radija 2.3.2011. pa
ćete vidjeti što se zbiva i što treba napraviti.
Pozdrav,
Branimir
Molak
U tekstu spomenuti članci:
|
