Nema nikakve dvojbe da obrane generala Gotovine i Markača u osporavanju neargumentirane, nepravedne i neljudske presude moraju dokazati da nije postojao udruženi zločinački pothvat i da generali Ante Gotovina i Mladen Markač nisu bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata. Ako nema udruženog zločinačkog pothvata, onda Oluja nije bila udruženi zločinački pothvat s ciljem etničkog čišćenja Srba, onda nema ni krivnje generala Gotovine i Markača za pojedinačne zločine koji su se dogodili u Oluji i poslije Oluje.

Ante Gotovina drastično je osuđen na 24 godine iako nije kriv ni za jedan pojedinačni zločin, iako nije čak ni optužen ni za kakvo kazneno djelo ili zločin koji je osobno počinio ili zapovjedio, ili propustio spriječiti, nego je kao zapovjednik Hrvatske vojske spriječio vjerojatni novi pokolj i masovni zločin koji bi se dogodio padom Bihaća.

Međutim, unatoč tomu, prvostupanjskom presudom kao nevin general i čovjek kojemu bi trebalo odati sva priznanja kao jednom od najvećih heroja krajem 20. stoljeća, on je proglašen na temelju zapovjedne odgovornosti kao istaknuti član navodno udruženog zločinačkog pothvata krivim i osuđen. Njegova krivica proizlazi, prema prvostupanjskoj presudi, iz nedokazane monstruozne optužnice da je hrvatsko državno i vojno vodstvo oslobodilačku akciju Oluju navodno pretvorilo u udruženi zločinački pothvat u kojem je terorom, ubojstvima i paležima smišljeno i svjesno izvršeno etničko čišćenje i nasilno istjerivanje Srba iz Hrvatske. Dakle Gotovinina i Markačeva krivnja ne postoji ako nema udruženog zločinačkog pothvata, ako se dokaže na drugostupanjskom sudu da je udruženi zločinački pothvat izmišljotina i podvala te da nema ni jedan dokaz da su Ante Gotovina i Mladen Markač svjesno bili dio toga pothvata. Ako nema udruženog zločinačkog pothvata, onda nema ni krivnje Ante Gotovine i Mladena Markača.

U prvostupanjskoj presudi kaže se da su Gotovina i Markač krivi i za one pojedinačne zločine koji su se dogodili čak i onda ako za njih nisu znali. Razumljivo je da je takva presuda izazvala ogorčenje ne samo branitelja, nego i cijelog hrvatskog naroda i da su pod pritiskom branitelja i naroda i hrvatska vlast i hrvatske političke stranke dale izjave i obećanje kako će pomoći da se opovrgne udruženi zločinački pothvat, a time i krivnja generala Gotovine i Markača. Vlada je čak javno obećala da će tražiti da se umiješa u proces generalima Gotovini i Markaču kao prijatelj suda te da će okupiti sve stručnjake i druge koji mogu pomoći da se na sudu argumentirano ospori monstruozna presuda nevinim generalima.

Prestalo se govoriti o presudi

Međutim, situacija u Hrvatskoj iznenada se promijenila. U medijima i u političkom životu nitko više ne spominje generale Gotovinu i Markača, ne spominju se ni optužnice protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, niti se bilo što čuje o tomu kako je bilo najavljeno da če Hrvatska diplomatskom i političkom ofenzivom ustati protiv nepravedne prvostupanjske osude hrvatskog državnog i vojnog vrha na čelu s predsjednikom Tuđmanom. Najprije se predsjednik Josipović usprotivio bilo kakvoj političkoj diplomatskoj ofenzivi rekavši kako je to stvar suda i da se ne možemo miješati u sudski proces.

Nakon toga prestalo se govoriti o presudi, čak štoviše ponovno su u Hrvatskoj ojačale snage pete haaške kolone koje na sve moguće načine pokušavaju braniti nemoralnu i nepravednu presudu Haaškog suda. Nema više ni bilo kakvog govora u javnosti o tomu da je Hrvatska tražila ili traži da se uključi u proces obrane naših generala na načelu prijatelja suda i zainteresiranosti države za taj proces.

Dolazi do potpunog obrata, ne samo da se ne osporava udruženi zločinački pothvat, nego se on prihvaća kao činjenica i realnost kojoj se ne smijemo suprotstaviti. Ide se i dalje.

Prihvaća se novi ultimatum: ako Hrvatska želi u Europsku Uniju, mora nastaviti suđenja u četiri 'mala haaška suda' braniteljima čija krivnja nije osobna nego čija krivnja proizlazi po zapovjednoj odgovornosti kao istaknutih članova u udruženom zločinačkom pothvatu. To je izdaja i nož u leđa Gotovininoj i Markačevoj obrani jer se u Hrvatskoj podižu optužnice protiv branitelja ne na temelju njihove osobne odgovornosti za eventualne počinjene zločine u obrani, nego na temelju zapovjedne odgovornosti. Dakle ne samo da Hrvatska odustaje od političkog i pravnog suprotstavljanja da se hrvatskim braniteljima i političarima sudi na temelju sudjelovanja u nepostojećem udruženom zločinačkom pothvatu po zapovjednoj odgovornosti, nego prihvaća i provodi da se u Hrvatskoj na isti nepravedni način kao što se sudi Gotovini i Markaču sudi i drugim hrvatskim braniteljima.

Time Hrvatska na djelu postaje neprijatelj nevinih hrvatskih generala i drugih branitelja, a stvarni prijatelj Haaškog suda.

Ustvari, radi se o novoj izdaji hrvatskih generala, hrvatskog državnog i vojnog vodstva za vrijeme rata, hrvatskih branitelja pa i hrvatskog naroda. Jer ako hrvatski sudovi sude po zapovjednoj odgovornosti, a ne na temelju osobne odgovornosti, to je objektivno najveća moguća podrška Haaškome sudu da i u drugostupanjskom postupku zadrži presudu o udruženom zločinačkom pothvatu. To također znači da je Hrvatska unaprijed prihvatila i presude Praljku, Prliću i drugima iz Bosne i Hercegovine, odnosno da prihvaća kako je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te da su državno i vojno vodstvo Hrvatske i vodstvo Hrvata iz Bosne i Hercegovine krivi po zapovjednoj odgovornosti za sve pojedinačne zločine, čak i za one za koje nisu znali jer to proizlazi iz zapovjedne odgovornosti.

Prihvaćanjem presude u kojoj se kaže da samim time što su bili sudionici na visokim položajima u udruženom zločinačkom pothvatu preuzeli su i odgovornost za sve zločine koji su počinjeni bez njihovog znanja u ostvarivanju tog udruženog zločinačkog pothvata.

Nema nikakve dvojbe da su takvom politikom hrvatsko državno vodstvo, ali i oporbene stranke, mediji i vladajuće elite još jedanput izdale hrvatske nevine generale, da su ih žrtvovali radi ulaska u Europsku Uniju. Tužitelj Haaškog suda Serge Brammertz uoči završetka pregovora jasno je rekao da je uvjet završetka pregovora ne samo prihvaćanje presuda generalima Gotovini i Markaču, nego i nastavljanje suđenja u Hrvatskoj na istim načelima, po zapovjednoj odgovornosti po kojima su prvostupanjski nepravedno i drastično osuđeni generali Gotovina i Markač. Bilo mi je, moram reći, vrlo mučno slušati predsjednika Hrvatske Ivu Josipovića koji je pokušavao braniti sadašnju politiku tvrdeći kako nema političkih i drugih ucjena te da je nastavljanje suđenja hrvatskim braniteljima u Hrvatskoj stvar samostalnosti pravosuđa i da se te optužnice i presude koje će slijediti ni na koji način ne mogu povezati s političkim pritiscima i ultimatumima Hrvatskoj da mora ne samo prihvatiti monstruozne haaške presude, nego i dalje po njima raditi i suditi. Dakle situacija je jasna, Hrvatska je prihvatila bespogovorno presude Haaškog suda i prihvaćat će ih i ubuduće.

Hrvatsku očekuju dramatični problemi

Hrvatska je prihvatila, kako je rekao bivši predsjednik Mesić, da su Franjo Tuđman i Gojko Šušak bili na čelu udruženog zločinačkog pothvata. Verbalno odavanje počasti Franji Tuđmanu u povodu 20.godišnjice stvaranja hrvatske države samo je politički trik kako bi se skrile prave namjere, kako bi se skrilo da smo faktično prihvatili kao država da ćemo i ubuduće provoditi ultimatume i da ćemo suditi braniteljima kao članovima udruženog zločinačkog pothvata, a ne na temelju osobne odgovornosti. Uvjeren sam da takva hrvatska politika ne će proći bez otpora, da se dugo neće moći skrivati istina od naroda, a da hrvatski narod u golemoj većini nije spreman ni za koju cijenu žrtvovati najzaslužnije ljude, niti prihvatiti da je ova hrvatska država stvorena udruženim zločinačkim pothvatom i da su najzaslužniji ljudi zločinci. To je pokazala i provedena anketa u jednom dnevnom listu u kojoj su građani ogromnom većinom izabrali dr. Franju Tuđmana za najzaslužnijeg čovjeka u stvaranju i obrani hrvatske države, a Antu Gotovinu i Blagu Zadru odmah iza njega. Visoko je plasiran i ministar obrane Gojko Šušak i drugi generali i vojnici, uključujući i Mladena Markača. Suprotno tome, bivši predsjednik Mesić iako je bio na najvažnijim dužnostima u vrijeme stvaranja Hrvatske, a poslije deset godina predsjednik Hrvatske našao se tek na 21. mjestu, Ivo Josipović, sadašnji predsjednik, na 37. mjestu, a Jadranka Kosor sadašnja premijerka tek na 49. mjestu.

Očekujem velike političke teškoće i probleme u Hrvatskoj ako se nastavi suđenje u četiri ''mala haaška suda' hrvatskim braniteljima na temelju zapovjedne odgovornosti, ako se nastavi suđenje i nekim sudionicima brijunskoga sastanka kao članovima udruženog zločinačkog pothvata. Očekujem velike probleme ako se u drugostupanjskoj presudi potvrdi prvostupanjska presuda Gotovini i Markaču. Također, očekujem velike probleme nakon presude Praljku i ostalima koja će biti još strašnija nego presuda Gotovini i Markaču.

Očekujem i velike probleme od 'zubatog' nadzora koje je Hrvatska prihvatila kao navodno nešto normalno jer istupanje veleposlanice nizozemske nakon gay parade u Splitu i nakon što ju je primio predsjednik Josipović umjesto da je pozvana u ministarstvo gdje joj je trebalo biti rečeno da se ne miješa u unutarnju potitiku, potvrđuje da će Hrvatska sve provoditi pokorno i ponizno što se od nje bude tražilo te da proces ponižavanja branitelja ne će prestati. Sada većina hrvatskog naroda šuti i trpi. Pitanje je, do kada? Koja je to kritična točka kada će se pobuniti šutljiva većina koja smatra da su Tuđman i Gotovina dva najzaslužnija čovjeka za stvaranje i obranu hrvatske države te ne smiju biti žrtvovani kao navodni zločinci. Cijelo se vrijeme ultimatumima tražilo i traži od Hrvatske da prihvati krivnju koje nema, da prihvati da su naši heroji i najzaslužniji ljudi navodni zločinci, da prihvati da se sudi nevinim ljudima kako bi Hrvatska mogla ući u Europsku Uniju. Tek kada je hrvatska, i vladajuća i oporbena, politička elita to prihvatila bez znanja i suprotno volji naroda, onda se otvorio proces ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, ali s jednom zadrškom: da ju u svakom trenutku mogu zaustaviti i odgoditi ako ne prihvati sve ono što se od nje traži, ako bismo jasno rekli, bez obzira na cijenu: 'Ne ćemo prihvatiti presudu kojom se hrvatsko državno i vojno vodstvo nepravedno, neargumentirano i neistinito optužuje kao udruženi zločinački pothvat'.

Papa samo nakratko promijenio raspoloženje

Sveti Otac smirio je stanje u Hrvatskoj. On je promijenio raspoloženje u Hrvatskoj i mnogi su Hrvati promijenili mišljenje, barem trenutno, i postali su podupiratelji ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Međutim, to raspoloženje ponovno će se promijeniti ako bude razvidno da se od Hrvatske traži i dalje ne samo da prihvaća monstruozne presude i krivnju koje nema, nego i da sudi hrvatskim braniteljima kako bi se kriminalizirala obrana svih važnijih hrvatskih gradova.

Znam da se radi o teškim riječima, ali za tešku situaciju moraju se upotrijebiti adekvatne riječi kako bi se opisala istinita situacija u kojoj se nalazimo. Cijena je prevelika. Što više popuštamo, više se od nas traži. Postoji li izlaz? Što treba i što se može učiniti? Nakon završetka pregovora Hrvatska će doći u novu političku situaciju. Morat će se naći politička snaga koja će uoči izbora jasno reći: Dosta! Ni po koju cijenu ne ćemo više popuštati, branit ćemo istinu o Domovinskom ratu! Branit ćemo istinu o vojnom i političkom vodstvu Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom bez obzira na "zubati" nadzor i vaše prijetnje da ćete nas ponovno kažnjavati i izolirati. Dakle Hrvatsku čekaju dramatični dani. Slažem se da izbore treba održati prije referenduma o ulasku u Europsku Uniju. Ali mislim potpuno obrnuto od onih koji traže izbore prije referenduma kako bi se referendum rasteretio od političkih borbi. Mislim da će izbori bitno utjecati na rezultat referenduma jer će preko političkih borbi i sučeljavanja različitih političkih koncepcija građani saznati mnogo više o tome o čemu se tu radi i kolika je cijena ulaska u Europsku Uniju.

U političkoj borbi ne će se moći skriti istina i sigurno da će pobjeda određenih političkih snaga na izborima bitno utjecati i na rezultat referenduma. Ako ništa drugo, građani će vidjeti s čime Hrvatska raspolaže, kakve se koncepcije nude te će im biti jasnije kako se odlučiti na referendumu. Je li naš interes ući pod ovim uvjetima u Europsku Uniju, ili reći: 'Hvala, ne!'

Piše: dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list
14.07.2011.