Izdajničko političko vodstvo nastoji minimalizirati oslobađajuće presude Gotovini i Markaču

Državno vodstvo i dalje vodi staru politiku kao da haaške presude nije ni bilo

Sve je već bilo pripremljeno da se pokopa za sva vremena Tuđmanova Hrvatska, već su bili napisani i prigodni tekstovi kako će presude Gotovini i Markaču biti konačni kraj Tuđmanove Hrvatske. Još se samo čekala potvrda presude Gotovini i Markaču ali i državnom i vojnom vodstvu za navodni udruženi zločinački pothvat kojem su navodno na zločinački način istjerani Srbi iz Hrvatske, da bi tisuće Srba podigle tužbe protiv Hrvatske i pred domaćim i europskim sudovima za veliko obeštećenje od Hrvatske.

Već su nam galge pripremali

Već su bili pripremljeni i razrađeni planovi na koji način i kako će se krenuti s velikom kampanjom da se na temelju presude Gotovini i Markaču i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske na čelu s Tuđmanom kao zločinačkoj organizaciji koja je na zločinački način ukinula tzv. republiku srpsku krajinu povede velika akcija obnove srpske autonomije u Hrvatskoj i kako su pisali vraćanje Srbima statusa konstitutivnog naroda. Već se kalkuliralo i o tome da će na temelju osuđujuće presude Gotovini i Markaču i Hrvatskoj biti i u drugom procesu Hrvatima iz Bosne i Hercegovine Hrvatska optužena i presuđena za agresiju na Bosnu i Hercegovinu a ne samo za zločinački udruženi pothvat. Već se kalkuliralo da će to sve skupa biti temelj da se Hrvatima u Bosni i Hercegovini ospori status konstitutivnog naroda.

Bile su pripremljene i pripremale su se i nove optužnice vojnih sudova ne samo protiv hrvatskih branitelja nego i protiv hrvatskih dužnosnika iz ratnog vremena i na temelju izjava pojedinih hrvatskih branitelja pod mučenjem u koncentracijskim logorima u Srbiji. Hrvatska vlast a posebno predsjednik Josipović i prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić svojom dosadašnjom politikom potvrdili su da će biti spremni do krajnjih konsekvencija prihvatiti osuđujuće presude. I većina hrvatskog naroda očekivala je osuđujuće presude na temelju svega onoga što se događalo od osnivanja Haaškog suda do danas. Svakom je bilo jasno da je Haaški sud želio pisati krivotvorenu povijest ratova u raspadu Jugoslavije. Glavni cilj je bio sve strane u sukobu proglasiti krivcima a posebno Hrvatsku. Hrvatsku je trebalo od žrtve agresije pretvoriti u agresora na Bosnu i Hercegovinu a Domovinski rat u udruženi zločinački pothvat radi etničkog čišćenja Srba.

Išlo se i dalje pa se čak i negiralo postojanje Domovinskog rata i on se pokušavalo krivotvorinama svesti na dogovorni rat Tuđmana i Miloševića radi komadanja Bosne i Hercegovine. Dugogodišnjim medijskim pritiskom ali i djelovanjem pete haaške kolone u Hrvatskoj ne samo branitelji i sudionici Domovinskog rata nego i svi Hrvati osjećali su se nepravedno optuženima i kriminaliziranima. Zato su lisice na rukama Gotovine doživljavali kao lisice na vlastitim rukama. Zato su bili užasnuti hrvatskom petom kolonom koja je imala svoje istaknute članove i u državnom vrhu.

Te strukture, koje su i danas moćne, slavile su Carlu del Ponte kao ikonu demokracije, kao božicu pravde, čak su joj na državni trošak organizirali proslavu rođendana. Dio medija u Hrvatskoj bio je u službi Tužiteljstva Haaškoga suda i sustavno je lažima i klevetama pokušavao hrvatske heroje pretvoriti u kriminalce a Tuđmana od najzaslužnijeg čovjeka za stvaranje i obranu hrvatske države u zločinca koji je organizirao udruženi zločinački pothvat, koji je bio na čelu tog pothvata u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u etničkom čišćenju Srba.

Jutarnji list se mora ispričati!

Navodim kao primjer takve politike pisanje novinara Jutarnjeg lista Davora Butkovića 25. kolovoza 2007. godine. Novinar Davor Butković napisao je sljedeće monstruozne laži:

"Činjenica da je Ante Gotovina u Francuskoj bio višestruko osuđeni kriminalac nameće još nekoliko iznimno važnih pitanja na koja se ne može odgovarati 'sentimentalizmima'. Prvo, smije li čovjek koji je pljačkao draguljarnice, otimao ljude i iznuđivao novac pod prijetnjom ubojstva uopće nositi generalski čin Hrvatske vojske?
Drugo, smije li takav čovjek figurirati kao heroj Domovinskog rata, kraj tisuća neprijepornih heroja, od kojih su mnogi anonimni? Naime, od vojnika, a osobito od časnika, osim ratnih vještina očekuje se i pridržavanje i propagiranje određenog, pozitivnog sustava vrijednosti.
Treće, kako će razni političari (ili biskupi) sada objasniti svoje bezuvjetno zalaganje za višestruko osuđivanog gangstera? Zar metaforom o Savlu i Pavlu?
Četvrto, misle li svi oni koji po svaku cijenu brane Gotovinu da netko tko je osuđen za pljačku, otmicu i iznudu doista može predstavljati društveni uzor?"

Isprika je neizbježna

Na kraju ove sramotne optužnice Davor Butković zaključuje: "Sada je, nadajmo se, došlo vrijeme da se ta mistifikacija razbije te da o Gotovininoj eventualnoj krivnji za ratne zločine odlučuje jedino sud."

I taj novinar kao i drugi nije se ispričao kao ni njegov list, nego osam dana nakon oslobađajuće presude i pobjede pravde nastavljaju s antihrvatskom politikom. Oni moraju priznati da su Gotovina i Markač nevini, jer je tako konačno sud presudio, ali i dalje optužuju Oluju, Domovinski rat i državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu sa Tuđmanom, kao zločinačku organizaciju. I dalje ne odustaju od politike ravnomjerne raspodjele krivnje, ne prihvaćaju da je samo Srbija kriva, a da je Hrvatska nevina. U redakcijskom komentaru Jutarnji list od 24. studenoga 2012. između ostalog piše: "Presuda ne poništava dokaze o brojnim počinjenim zločinima, ne briše otvoreni govor mržnje predsjednika Tuđmana u pobjedničkom vlaku slobode, kao ni diskriminatorske mjere poduzete kako bi se Srbima onemogućio povratak u Hrvatsku. Utoliko su potpuno netočne tvrdnje da presuda generalima skida svaku mrlju s Oluje odnosno da sudski utvrđena nevinost Gotovine i Markača svake zamjerke i krimena oslobađa i Franju Tuđmana".

Potpomažu povampireni srpski nacionalizam

Ide se i dalje pa se tvrdi ako su Gotovina i Markač nevini onda netko mora biti kriv što znači da se ne prihvaća istina, da se ne prihvaća da Oluja nije bila zločinački pothvat, da nije bila planirano etničko čišćenje Srba, da pojedinačni zločini u ratu nisu dio planiranog i provedenog udruženog zločinačkog pothvata. Razumljivo je što povampireni srpski nacionalizam diže ne samo veliku galamu nego poduzima i brojne smišljene akcije da obrani Carlu del Ponte i dosadašnju politiku Haaškog suda, da pokušava i na političkom diplomatskom i pravosudnom području vratiti sve na staro. Tvrde da se sudi samo Srbima, da ni jedan Hrvat nije osuđen. Dobili su podršku Rusije, spremaju i raspravu u Ujedinjenim narodima, dobili su i podršku Carle del Ponte i sadašnjeg tužitelja Sergea Brammertza i mnogih drugih jer jednostavno se ne mogu pomiriti s istinom da je uzrok svega zla velikosrpska agresija, da je velikosrpska agresija bila organizirani zločinački pothvat odnosno da se obrana od agresije ne može tretirati ako udruženi zločinački pothvat.

Stjepan Mesić i Vesna Pusić

I podrška Rusije i mnogih koji su do sada podržavali protuhrvatsku politiku Haaškog suda a posebno Tužiteljstva Haaškog suda, napadima Srbije na oslobađajuću presudu Gotovinu i Markaču ne začuđuje. Međutim, začuđuje a na neki način i žalosti neodlučnost državnog vrha Hrvatske koji nije spreman povući sve političke i druge konzekvencije i mijenjati svoju dosadašnju politiku nego i dalje nastavlja svoju kapitulantsku politiku.

Umjesto da na temelju oslobađajuće presude i skidanje krivnje s Hrvatske i Domovinskog rata, formulira novu politiku i u Hrvatskoj i u odnosu prema Srbiji i Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, državno vodstvo ustvari vodi i dalje staru politiku kao da ove presude nije bilo. Ova presuda znači da je Srbija agresor, a Hrvatska žrtva i sada umjesto da na toj presudi Hrvatska formulira novu politiku prema Srbiji, ona se vraća na staru politiku.

I Ivo Josipović i Vesna Pusić ponovno su spremni razgovarati o povlačenju tužbe protiv Srbije za genocid učinjen u Hrvatskoj, iako je jasno da presuda čini smiješnom protutužbu Srbije za navodni genocid Hrvatske protiv Srba, iako je jasno da je ova presuda krunski dokaz krivnje Srbije.

Hrvatsko državno vodstvo ništa ne mijenja i u odnosu na prihvaćanje dosadašnje prakse legaliziranja sramotnih optužnica vojnih sudova JNA koji na temelju iznuđenih priznanja u logorima lažnu optužuju hrvatske branitelje a hrvatski sudovi to prihvaćaju kao legalne optužnice iako je još 1991. godine Hrvatski sabor donio odluku da ne priznaje nikakve pravne akte bivše SFRJ, a pogotovo "vojnog tužilaštva" i vojnih sudova agresora na Hrvatsku.

Ispričati se moraju Josipović, Vesna Pusić...

I dalje stoji zahtjev predsjednika Ive Josipovića Ustavnom sudu Hrvatske da poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata vojnih sudova JNA. I dalje stoji zahtjev Vlade da se poništi taj Zakon kako bi se omogućilo da hrvatska pravosudna tijela postupaju prema zahtjevima za progon hrvatskih branitelja i hrvatskih dužnosnika na temelju tih optužbi agresorskih vojnih sudova. Nema ni isprike sadašnje ministrice Vesne Pusić za svoju dosadašnju politiku koja je slavila Carlu del Ponte, za svoje izjave da je Deklaracija o Domovinskom ratu sramota.

Usprkos toga što je sudac Theodor Meron u obrazloženju oslobađajuće presude potpuno prihvatio ocjene o Domovinskom ratu iz saborske Deklaracije o Domovinskom ratu. Nema ni isprike Ive Josipovića za optužujući govor protiv hrvatskoga državnog i vojnog vodstva iz 90-ih u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Nema ni isprike ministrice Vesne Pusić za svoje izjave da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, niti za svoju politiku podrške Carli del Ponte, kriminaliziranju predsjednika Tuđmana i Domovinskog rata. Nema ni isprike Josipovića i drugih zbog prihvaćanja strategije bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića koja se temeljila na prvostupnoj presudi Gotovini i Markaču a onda i Tuđmanu i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske, o podjeli krivnje.

Dakle, ništa se u Hrvatskoj nije bitno promijenilo. Oslobađajuće presude Gotovini i Markaču nastoje se minimalizirati. Hrvatski dužnosnici ponašaju se kao da ništa ne treba mijenjati. Prihvaćaju tezu da Hrvatska nije nevina, da državno i vojno vodstvo iz rata na čelu sa Franjom Tuđmanom nije nevino te da treba nastaviti sa suđenjima i progonima hrvatskih branitelja, da treba, kako traži Milorad Pupovac, pronaći krivca. To znači da u Hrvatskoj tek predstoji veliki politički rasplet.

Raspoloženje naroda izraženo na dočeku Gotovini i Markaču, ali i u veličanstvenoj koloni sjećanja u Vukovaru, traži da se mijenja dosadašnja kapitulantska hrvatska politika. Sadašnje političko vodstvo nastoji sačuvati svoje pozicije i boji se mijenjati politiku jer bi tada na vidjelo izašla i štetnost njihove dosadašnje politike. Zato nije slučajno što su i na dan slavlja i euforije i Josipović i Milanović u svojim prvim izjavama govorili kako je država Hrvatska odgovorna i da treba nastaviti sa suđenjima, te da se moraju pronaći krivci za zločine koji su počinjeni.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Izvor: hrvatski-fokus.hr