Smatram da će presuda, bez obzira kakva bila, bitno utjecati na hrvatsku budućnost samo ako pokrene domoljubne snage da na sljedećim izborima izađu s jasnom, novom nacionalnom politikom.

Pita se sjajni kolumnist Milan Jajčinović: Hoće li Hrvatska biti ista poslije 15. travnja nakon obznanjivanja haaških presuda generalima Gotovini, Markaču i Čermaku?
Jajčinović navodi niz argumenata obrazlažući svoj stav da će ta presuda bitno utjecati ne samo na budući međunarodni položaj Hrvatske, nego i na povijesnu sudbinu Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Samo uvjetno slažem se s kolegom Milanom Jajčinovićem. Ta presuda, ma kakva bila, može bitno promijeniti Hrvatsku samo ako hrvatski branitelji i hrvatski narod natjeraju hrvatske političke elite da radikalno promijene politiku prema Haaškome sudu i ospore njegovo djelovanje kao štetno ne samo za hrvatske nacionalne interese, nego i za međunarodno pravo i međunarodnu pravdu.

S obzirom da je teško vjerovati da će hrvatski predsjednik, hrvatska Vlada, Hrvatski sabor i hrvatske političke stranke osporiti haašku presudu i pronaći snage da, ako to već nisu učinili ranije, sada počnu istinski braniti hrvatske nacionalne interese, Domovinski rat i hrvatske junake, potrebno je da hrvatski branitelji i hrvatski narod političkim djelovanjem na demokratski način prisile hrvatskoga predsjednika, Vladu, Hrvatski sabor i hrvatske političke stranke da donesu deklaraciju kojom će se argumentirano osporiti djelovanje Haaškoga suda i procesi ne samo generalu Gotovini, Markaču i Čermaku, nego i Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, kao krivotvorine koje lažno optužuju hrvatsko državno i vojno vodstvo i cijeli hrvatski narod. Presuda u Haagu, ma kakva bila, može bitno promijeniti Hrvatsku i bitno utjecati na rasplet političke, moralne i svake druge krize samo u slučaju ako se branitelji i domoljubne snage organiziraju kao treća politička opcija, ako ponude političku platformu suprotstavljenu i HDZ-ovoj koaliciji i Kukuriku koaliciji.
Proces u Haagu dokazao je nevinost optuženih hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka. Svjedoci tužiteljstva su raskrinkani, a optužnica srušena. U Hrvata prevladava opće uvjerenje da, ako ima pravde, Gotovina, Čermak i Markač moraju biti oslobođeni, da moraju biti proglašeni nevinima i da optužba za zločinački pothvat mora biti odbijena. Međutim, unatoč tomu što je u tijeku procesa obrana dokazala nevinost, tužiteljstvo nije odustalo od svojih teških optužaba utemeljenim na krivotvorinama. I dalje inzistira na zločinačkome pothvatu, i dalje optužuje državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom kao zločinačku organizaciju. I dalje traži dugogodišnju robiju za optužene. S obzirom da je Hrvatska propustila osporiti antihrvatsko djelovanje tužiteijstva Haaškoga suda, Hrvati se s pravom boje da će se dogoditi nova nepravda i novo poniženje hrvatskoga naroda.
Hrvatska se nije suprotstavila kršenju statuta Međunarodnoga suda u Haagu. Prihvatila je da prvooptuženi bude preminuli predsjednik Franjo Tuđman, što je suprotno i civilizacijskim demokratskim stečevinama po kojima se ne može suditi mrtvome čovjeku jer se ne moze braniti.

Mesić - dvostruki krivokletnik

Suprotno i odluci svoga Ustavnog suda, koalicijska Račanova Vlada 2000. Godine prihvatila je da se istražuje Oluja odnosno Domovinski rat kao zločinački pothvat iako Statut suda daje pravo sudu da istražuje samo pojedinačne zločine. Hrvatska je nezakonito, odnosno, učinio je to bivši predsjednik Mesić, poslala Haagu transkripte i dokumente, čak i one koje Haag nije tražio. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bio je krunski svjedok optužbe za podizanje optužnica o zločinačkome pothvatu i navodnoj zločinačkoj organizaciji na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom i za optuživanje Hrvatske kao dvostrukoga agresora na Srbe u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatske političke elite, predsjednik Vlade i Sabor, ne samo da su prihvatile krivotvorene optužnice, nego su i cijelo vrijeme davali podršku tužiteljstvu Haaškoga suda. To je počelo s vladajućom Račanovom koalicijom 2000. - 2003. i nastavljeno sa Sanaderovom Vladom, ali i nakon njegove ostavke sve do danas.
Odgovornost vladajućih i oporbenih političkih elita ogromna je jer su provodili sve ultimatume međunarodne zajednice, jer su prihvatili i one koji su bili protiv hrvatskih nacionalnih interesa, jer su žrtvovali nacionalne interese kako bi se stvorili uvjeti za ulazak u Europsku Uniju.
Dakle malo je nevinih, malo je onih koji su se suprotstavili podaničkoj politici, malo je onih koji su branili istinu o Domovinskome ratu, malo je onih koji nisu bili spremni izdati Domovinski rat i njegove heroje za ulazak u Europsku Uniju. Ipak, najveća je odgovornost na onima koji su bili na najvažnijim državnim funkcijama, na bivšem predsjedniku Mesiću, sadašnjem predsjedniku Josipoviću i predsjednicima Vlade, Ivici Račanu, Ivi Sanaderu i Jadranki Kosor, te predsjednici Odbora za suradnju s Europskom Unijom Vesni Pusić. Mislim da je došlo konačno vrijeme da se bivši predsjednik Stjepan Mesić pozove na političku odgovornost za sve što je učinio kao dvostruki krivokletnik i svjedok optužbe na Haaškome sudu.

Srbi postali žrtve, a Hrvati agresori

U svome svjedočenju Stjepan Mesić nije navodio činjenice niti je polazio od stvarnih događaja. Optužio je Franju Tuđmana za zločin mišljenja tvrdeći kako je Franjo Tuđman mislio da je najbolje pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. Odbacivao je mogućnost da su Muslimani napali Hrvate u srednjoj Bosni. Tvrdio je da se ratom u Bosni i Hercegovini upravljalo neposredno iz Hrvatske radi pripajanja srednje Bosne, etnički očišćene, Hrvatskoj. To je svjedočenje Haškome sudu bilo 'krunskim dokazom' da bi se moglo presuditi da je Hrvatska bila agresor, da su Hrvati u srednjoj Bosni napali Muslimane, itd. To je bilo 'krunsko svjedočenje', jer, kako je rečeno na Sudu, bilo je to svjedočenje čovjeka koji je bio u vrhu vlasti i najbliži suradnik Franje Tuđmana. Od svjedočenja Stjepana Mesića, tužiteljstvo Haaškoga suda, u svim svojim optužnicama, optužuje hrvatsko državno i vojno vodstvo, a posmrtno i dr. Franju Tuđmana, za stvaranje zločinačke organizacije, a te iskonstruirane optužnice i tužiteljstvu i inim 'tužiteljima' služe kao podloga na kojoj svim silama pokušavaju naš Domovinski rat pretvoriti od našega ponosa u našu sramotu.
Ali nije krivac samo Stjepan Mesić. Krive su i sve hrvatske vlade i svi sazivi Sabora od 2000. godine do danas jer su podržavale takvo svjedočenje Stjepana Mesića.
Više puta sam javno tražio od Sabora da se osudi krivokletništvo Stjepana Mesića i da mu se ospori pravo da govori u ime hrvatskoga naroda i hrvatske politike. Svi oni prihvatili su nemoralne, neopravdane i neistinite optužnice Haaškoga suda koji hrvatsku krivotvorinama pretvaraju iz žrtve u agresora i prihvaćaju kolektivnu krivnju državnoga i vojnoga vodstva i cijeloga hrvatskoga naroda. Prihvatili su kopernikanski obrat po kojem je velikosrpski agresor postao žrtva, a Hrvatska od žrtve agresor.

Bez obzira kakva presuda bila, čak i u slučaju da se dogodi oslobađajuća, hrvatski narod mora se obračunati sa svojom petom haaškom kolonom na čelu sa Stjepanom Mesićem i Vesnom Pusić. U raščišćavanju s pogrešnom hrvatskom politikom ne smije se zaboraviti ni uloga trećega hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića iako je prošlo tek nešto više od godinu dana od njegova mandata. On nastavlja Mesićevu politiku, nastavlja politiku podrške Haaškome sudu i krivotvorenim optužnicama nastavlja politiku samooptuživanja Hrvatske kako bi se amnestirala Srbija.
Ivo Josipović ne osporava velikosrpsku strategiju čiji je cilj da se vrlo sustavnim djelovanjem krivotvorinama velikosrpska agresija pretvori u građanski rat s podijeljenom krivnjom. Prihvatio je Tadićevu igru u kojoj se izjednačavaju Milošević i Tuđman i velikosrpski genocidni zločin s pojedinačnim zločinima Hrvata u obrani.

Tadić provodi pritisak na Haaški sud i traži da se Gotovina osudi kako ne bi bilo problema u regionu, a Ivo Josipović ne osporava pritisak i prihvaća takvo stajalište. Štoviše, šalje poruku da će priznati i provesti presudu Haaškoga suda ma kakva bila te da će i Gotovini, kao što je već uradio i drugim osuđenim generalima, u slučaju presude da je kriv oduzeti generalski čin i počasti. Time šalje Haaškome sudu političku poruku:
samo vi sudite Gotovinu, a mi ćemo presudu prihvatiti bez problema i ne ćemo se buniti. Nakon što je na sudu u Haagu faktično raskrinkana krivotvorena optužnica da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu i da je hrvatsko državno vojno vodstvo na čelu s Tuđmanom bilo zločinačka organizacija, Ivo Josipović u parlamentarnoj' skupštini Bosne i Hercegovine daje novu potporu tužiteljstvu svojom izjavom da je za sve zlo koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini kriva i hrvatska državna politika na čelu s Tuđmanom 90-ih godina. Time podržava optužnicu koja se upravo na takvim krivotvorinama zasniva, time rehabilitira velikosrpskoga agresora kao glavnoga krivca za zlo koje su nanijeli. Ivo Josipović svojim je isprikama, zajedno s Tadićem, stavio u istu razinu zločine koje su počinili velikosrbi s pojedinačnim zločinima Hrvata u obrani, čime je ponovno dao potporu tužiteljstvu Haaškoga suda. Ivo Josipović prihvatio je nadležnost Srbije u suđenje hrvatskim braniteljima te je skandaloznom izjavom da je Purda pravno, a ne političko pitanje otvorio prostor i za saslušanje Vesne Bosanac i za novu agresiju Srbije na Hrvatsku čiji je cilj da se krivotvorinama dokazuje da su Hrvati krivi za rat, da su počeli rat. Koliko je takva politika opasna, potvrdio je i Sulejman Tihić koji je kao bošnjački lider imao potrebu reči da bi bez pomoći Hrvatske u BiH bilo mnogo gore nego što je bilo.

Branitelji moraju tražiti raskid s takvom politikom

Hrvatski branitelji pobunili su se zbog nepravde prema branitelju Purdi. Treba očekivati da će se još žešće pobuniti ako dođe do nepravedne osude hrvatskih generala na čelu s Antom Gotovinom, da će odlučno tražiti da se vrati dostojanstvo hrvatskome narodu, da se obrani istina o Domovinskome ratu i da se obrane hrvatski heroji koje se nepravedno sudi i progoni kao navodne zločince.
Treba očekivati da će, jer se radi o političkim presudama, prisiliti hrvatske političke elite, hrvatskoga predsjednika, Hrvatsku Vladu, Hrvatski sabor i političke stranke da se svim sredstvima suprotstavi nepravednoj političkoj osudi hrvatskih generala ako do nje dođe.
Bilo bi itekako dobro da presuda bude oslobađajuća, ali i u tom sretnom slučaju ne smije se baciti koplje u trnje. Branitelji moraju vrlo energično tražiti radikalnu promjenu hrvatske politike, moraju tražiti od hrvatskoga predsjednika da počne braniti hrvatske nacionalne interese ili da odstupi, moraju tražiti odgovornost Stjepana Mesića i Vesne Pusić i svih onih koji su sustavno pomagali tužiteljstvu Haaškoga suda u progonu nevinih generala, podizanju optužnice i diskreditiranju Domovinskog rata pa i cijeloga hrvatskog naroda. Nužno je politički se organizirati, u čemu branitelji trebaju imati odlučujuću ulogu, stvoriti treću političku opciju koja bi na parlamentarnim izborima pokušala dobiti što je moguće više glasova kako bi u Hrvatskome saboru mogla bitno utjecati na promjenu hrvatske politike. O tome sam već pisao u Hrvatskom listu. Uvjeren sam da Ante Gotovina, bez obzira hoće li biti proglašen nevinim ili krivim, objektivno postaje simbolom hrvatskoga otpora, cement nove hrvatske sloge i svenarodnoga pokreta koji će omogućiti da hrvatski narod jos jedanput obrani svoju državu, svoj ponos, svoje dostojanstvo. Dakle smatram da će presuda bez obzira kakva bila, bitno utjecati na hrvatsku budućnost samo ako pokrene domoljubne snage da na sljedećim izborima izađu s jasnom, novom, nacionalnom politikom. Sadašnje stanje u kojemu 50 posto ljudi ne zna za koga bi glasovalo, pokazuje da je potrebna treća politička opcija te da hrvatski narod sve manje vjeruje i sadašnjoj vladajućoj koaliciji, ali i Kukuriku koaliciji, odnosno da je Hrvatska zrela za promjene.

Dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list 24.03.2011.