S obzirom da je teško vjerovati da će hrvatski
predsjednik, hrvatska Vlada, Hrvatski sabor i hrvatske
političke stranke osporiti haašku presudu i pronaći
snage da, ako to već nisu učinili ranije, sada počnu
istinski braniti hrvatske nacionalne interese,
Domovinski rat i hrvatske junake, potrebno je da
hrvatski branitelji i hrvatski narod političkim
djelovanjem na demokratski način prisile hrvatskoga
predsjednika, Vladu, Hrvatski sabor i hrvatske političke
stranke da donesu deklaraciju kojom će se argumentirano
osporiti djelovanje Haaškoga suda i procesi ne samo
generalu Gotovini, Markaču i Čermaku, nego i Hrvatima iz
Bosne i Hercegovine, kao krivotvorine koje lažno
optužuju hrvatsko državno i vojno vodstvo i cijeli
hrvatski narod. Presuda u Haagu, ma kakva bila, može
bitno promijeniti Hrvatsku i bitno utjecati na rasplet
političke, moralne i svake druge krize samo u slučaju
ako se branitelji i domoljubne snage organiziraju kao
treća politička opcija, ako ponude političku platformu
suprotstavljenu i HDZ-ovoj koaliciji i Kukuriku
koaliciji.
Proces u Haagu dokazao je nevinost optuženih
hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka. Svjedoci
tužiteljstva su raskrinkani, a optužnica srušena. U
Hrvata prevladava opće uvjerenje da, ako ima pravde,
Gotovina, Čermak i Markač moraju biti oslobođeni, da
moraju biti proglašeni nevinima i da optužba za
zločinački pothvat mora biti odbijena. Međutim, unatoč
tomu što je u tijeku procesa obrana dokazala nevinost,
tužiteljstvo nije odustalo od svojih teških optužaba
utemeljenim na krivotvorinama. I dalje inzistira na
zločinačkome pothvatu, i dalje optužuje državno i vojno
vodstvo Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom kao
zločinačku organizaciju. I dalje traži dugogodišnju
robiju za optužene. S obzirom da je Hrvatska propustila
osporiti antihrvatsko djelovanje tužiteijstva Haaškoga
suda, Hrvati se s pravom boje da će se dogoditi nova
nepravda i novo poniženje hrvatskoga naroda.
Hrvatska se nije suprotstavila kršenju statuta
Međunarodnoga suda u Haagu. Prihvatila je da
prvooptuženi bude preminuli predsjednik Franjo Tuđman,
što je suprotno i civilizacijskim demokratskim
stečevinama po kojima se ne može suditi mrtvome čovjeku
jer se ne moze braniti.
Mesić -
dvostruki krivokletnik
Suprotno i odluci svoga Ustavnog suda, koalicijska
Račanova Vlada 2000. Godine prihvatila je da se
istražuje Oluja odnosno Domovinski rat kao zločinački
pothvat iako Statut suda daje pravo sudu da istražuje
samo pojedinačne zločine. Hrvatska je nezakonito,
odnosno, učinio je to bivši predsjednik Mesić, poslala
Haagu transkripte i dokumente, čak i one koje Haag
nije tražio. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bio je
krunski svjedok optužbe za podizanje optužnica o
zločinačkome pothvatu i navodnoj zločinačkoj
organizaciji na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom
i za optuživanje Hrvatske kao dvostrukoga agresora na
Srbe u Hrvatskoj i na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatske
političke elite, predsjednik Vlade i Sabor, ne samo da
su prihvatile krivotvorene optužnice, nego su i cijelo
vrijeme davali podršku tužiteljstvu Haaškoga suda. To
je počelo s vladajućom Račanovom koalicijom 2000. -
2003. i nastavljeno sa Sanaderovom Vladom, ali i nakon
njegove ostavke sve do danas.
Odgovornost vladajućih i oporbenih političkih elita
ogromna je jer su provodili sve ultimatume međunarodne
zajednice, jer su prihvatili i one koji su bili protiv
hrvatskih nacionalnih interesa, jer su žrtvovali
nacionalne interese kako bi se stvorili uvjeti za
ulazak u Europsku Uniju.
Dakle malo je nevinih, malo je onih koji su se
suprotstavili podaničkoj politici, malo je onih koji
su branili istinu o Domovinskome ratu, malo je onih
koji nisu bili spremni izdati Domovinski rat i njegove
heroje za ulazak u Europsku Uniju. Ipak, najveća je
odgovornost na onima koji su bili na najvažnijim
državnim funkcijama, na bivšem predsjedniku Mesiću,
sadašnjem predsjedniku Josipoviću i predsjednicima
Vlade, Ivici Račanu, Ivi Sanaderu i Jadranki Kosor, te
predsjednici Odbora za suradnju s Europskom Unijom
Vesni Pusić. Mislim da je došlo konačno vrijeme da se
bivši predsjednik Stjepan Mesić pozove na političku
odgovornost za sve što je učinio kao dvostruki
krivokletnik i svjedok optužbe na Haaškome sudu.
Srbi postali žrtve, a Hrvati agresori
U svome svjedočenju Stjepan Mesić nije
navodio činjenice niti je polazio od stvarnih
događaja. Optužio je Franju Tuđmana za zločin
mišljenja tvrdeći kako je Franjo Tuđman mislio da je
najbolje pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj. Odbacivao je mogućnost da su Muslimani
napali Hrvate u srednjoj Bosni. Tvrdio je da se ratom
u Bosni i Hercegovini upravljalo neposredno iz
Hrvatske radi pripajanja srednje Bosne, etnički
očišćene, Hrvatskoj. To je svjedočenje Haškome sudu
bilo 'krunskim dokazom' da bi se moglo presuditi da je
Hrvatska bila agresor, da su Hrvati u srednjoj Bosni
napali Muslimane, itd. To je bilo 'krunsko
svjedočenje', jer, kako je rečeno na Sudu, bilo je to
svjedočenje čovjeka koji je bio u vrhu vlasti i
najbliži suradnik Franje Tuđmana. Od svjedočenja
Stjepana Mesića, tužiteljstvo Haaškoga suda, u svim
svojim optužnicama, optužuje hrvatsko državno i vojno
vodstvo, a posmrtno i dr. Franju Tuđmana, za stvaranje
zločinačke organizacije, a te iskonstruirane optužnice
i tužiteljstvu i inim 'tužiteljima' služe kao podloga
na kojoj svim silama pokušavaju naš Domovinski rat
pretvoriti od našega ponosa u našu sramotu.
Ali nije krivac samo Stjepan Mesić. Krive su i sve
hrvatske vlade i svi sazivi Sabora od 2000. godine do
danas jer su podržavale takvo svjedočenje Stjepana
Mesića.
Više puta sam javno tražio od Sabora da se osudi
krivokletništvo Stjepana Mesića i da mu se ospori
pravo da govori u ime hrvatskoga naroda i hrvatske
politike. Svi oni prihvatili su nemoralne, neopravdane
i neistinite optužnice Haaškoga suda koji hrvatsku
krivotvorinama pretvaraju iz žrtve u agresora i
prihvaćaju kolektivnu krivnju državnoga i vojnoga
vodstva i cijeloga hrvatskoga naroda. Prihvatili su
kopernikanski obrat po kojem je velikosrpski agresor
postao žrtva, a Hrvatska od žrtve agresor.
Bez obzira
kakva presuda bila, čak i u slučaju da se dogodi
oslobađajuća, hrvatski narod mora se obračunati sa
svojom petom haaškom kolonom na čelu sa Stjepanom
Mesićem i Vesnom Pusić. U raščišćavanju s pogrešnom
hrvatskom politikom ne smije se zaboraviti ni uloga
trećega hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića iako je
prošlo tek nešto više od godinu dana od njegova
mandata. On nastavlja Mesićevu politiku, nastavlja
politiku podrške Haaškome sudu i krivotvorenim
optužnicama nastavlja politiku samooptuživanja
Hrvatske kako bi se amnestirala Srbija.
Ivo Josipović ne osporava velikosrpsku strategiju
čiji je cilj da se vrlo sustavnim djelovanjem
krivotvorinama velikosrpska agresija pretvori u
građanski rat s podijeljenom krivnjom. Prihvatio je
Tadićevu igru u kojoj se izjednačavaju Milošević i
Tuđman i velikosrpski genocidni zločin s pojedinačnim
zločinima Hrvata u obrani.
Tadić provodi pritisak na Haaški sud i traži da se
Gotovina osudi kako ne bi bilo problema u regionu, a
Ivo Josipović ne osporava pritisak i prihvaća takvo
stajalište. Štoviše, šalje poruku da će priznati i
provesti presudu Haaškoga suda ma kakva bila te da će
i Gotovini, kao što je već uradio i drugim osuđenim
generalima, u slučaju presude da je kriv oduzeti
generalski čin i počasti. Time šalje Haaškome sudu
političku poruku:
samo vi sudite Gotovinu, a mi ćemo presudu
prihvatiti bez problema i ne ćemo se buniti. Nakon što
je na sudu u Haagu faktično raskrinkana krivotvorena
optužnica da je Hrvatska agresor na Bosnu i
Hercegovinu i da je hrvatsko državno vojno vodstvo na
čelu s Tuđmanom bilo zločinačka organizacija, Ivo
Josipović u parlamentarnoj' skupštini Bosne i
Hercegovine daje novu potporu tužiteljstvu svojom
izjavom da je za sve zlo koje se dogodilo u Bosni i
Hercegovini kriva i hrvatska državna politika na čelu
s Tuđmanom 90-ih godina. Time podržava optužnicu koja
se upravo na takvim krivotvorinama zasniva, time
rehabilitira velikosrpskoga agresora kao glavnoga
krivca za zlo koje su nanijeli. Ivo Josipović svojim
je isprikama, zajedno s Tadićem, stavio u istu razinu
zločine koje su počinili velikosrbi s pojedinačnim
zločinima Hrvata u obrani, čime je ponovno dao potporu
tužiteljstvu Haaškoga suda. Ivo Josipović prihvatio je
nadležnost Srbije u suđenje hrvatskim braniteljima te
je skandaloznom izjavom da je Purda pravno, a ne
političko pitanje otvorio prostor i za saslušanje
Vesne Bosanac i za novu agresiju Srbije na Hrvatsku
čiji je cilj da se krivotvorinama dokazuje da su
Hrvati krivi za rat, da su počeli rat. Koliko je takva
politika opasna, potvrdio je i Sulejman Tihić koji je
kao bošnjački lider imao potrebu reči da bi bez pomoći
Hrvatske u BiH bilo mnogo gore nego što je bilo.
Branitelji moraju tražiti raskid s
takvom politikom
Hrvatski branitelji pobunili su se
zbog nepravde prema branitelju Purdi. Treba očekivati
da će se još žešće pobuniti ako dođe do nepravedne
osude hrvatskih generala na čelu s Antom Gotovinom, da
će odlučno tražiti da se vrati dostojanstvo hrvatskome
narodu, da se obrani istina o Domovinskome ratu i da
se obrane hrvatski heroji koje se nepravedno sudi i
progoni kao navodne zločince.
Treba očekivati da će, jer se radi o političkim
presudama, prisiliti hrvatske političke elite,
hrvatskoga predsjednika, Hrvatsku Vladu, Hrvatski
sabor i političke stranke da se svim sredstvima
suprotstavi nepravednoj političkoj osudi hrvatskih
generala ako do nje dođe.
Bilo bi itekako dobro da presuda bude oslobađajuća,
ali i u tom sretnom slučaju ne smije se baciti koplje
u trnje. Branitelji moraju vrlo energično tražiti
radikalnu promjenu hrvatske politike, moraju tražiti
od hrvatskoga predsjednika da počne braniti hrvatske
nacionalne interese ili da odstupi, moraju tražiti
odgovornost Stjepana Mesića i Vesne Pusić i svih onih
koji su sustavno pomagali tužiteljstvu Haaškoga suda u
progonu nevinih generala, podizanju optužnice i
diskreditiranju Domovinskog rata pa i cijeloga
hrvatskog naroda. Nužno je politički se organizirati,
u čemu branitelji trebaju imati odlučujuću ulogu,
stvoriti treću političku opciju koja bi na
parlamentarnim izborima pokušala dobiti što je moguće
više glasova kako bi u Hrvatskome saboru mogla bitno
utjecati na promjenu hrvatske politike. O tome sam već
pisao u Hrvatskom listu. Uvjeren sam da Ante Gotovina,
bez obzira hoće li biti proglašen nevinim ili krivim,
objektivno postaje simbolom hrvatskoga otpora, cement
nove hrvatske sloge i svenarodnoga pokreta koji će
omogućiti da hrvatski narod jos jedanput obrani svoju
državu, svoj ponos, svoje dostojanstvo. Dakle smatram
da će presuda bez obzira kakva bila, bitno utjecati na
hrvatsku budućnost samo ako pokrene domoljubne snage
da na sljedećim izborima izađu s jasnom, novom,
nacionalnom politikom. Sadašnje stanje u kojemu 50
posto ljudi ne zna za koga bi glasovalo, pokazuje da
je potrebna treća politička opcija te da hrvatski
narod sve manje vjeruje i sadašnjoj vladajućoj
koaliciji, ali i Kukuriku koaliciji, odnosno da je
Hrvatska zrela za promjene.
Dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list 24.03.2011. |