Kada se slušaju ili čitaju njihovi govori i čestitke
koje su u povodu Dana domovinske zahvalnosti i Dana
pobjede uputili građanima čelni ljudi ove države, na
prvi pogled nema ništa sporno i ne bismo mogli lako
zaključiti da je riječ o istim onim ljudima koji tijekom
godine kidaju živce mnogima, napose braniteljskoj
populaciji, svojim izjavama i postupcima.
Tako predsjednik Josipović za 19. obljetnicu
oslobodilačke operacije "Oluja" i Dan domovinske
zahvalnosti kaže da je
"to je dan kada se sa zahvalnošću i poštovanjem
sjećamo svih naših branitelja iz Domovinskoga rata,
posebice onih koji su za našu Domovinu dali život ili
zdravlje, dan kada se sjećamo svih ljudi koji su
stradanje, patnju i bol ugradili u očuvanje naše mlade
države. Domoljublje i junaštvo naših branitelja bilo
je onakvo kakvo mogu imati samo ljudi koji znaju da se
bore za opstanak svoje Domovine, svoga naroda, sebe i
svoje obitelji."
Premijer Zoran Milanović u svojoj čestitki ističe:
"Vojno-redarstvena operacija
Oluja jedan je od ključnih događaja hrvatske
povijesti. S ponosom se prisjećamo kako smo, uvučeni u
razorni rat i agresiju, složno i rame uz rame branili
domovinu. Svatko je dao doprinos u obrani naše države
i slobode i danas zahvaljujem svim hrvatskim
građankama i građanima na tome. Ali najveća hvala i
poseban pijetet ide onima koji su nesebično riskirali
sve, pa i svoje živote, da bismo mi danas mogli
slaviti pobjedu. Zato posebno zahvaljujem hrvatskim
braniteljima, jer bez njihovog junaštva, hrabrosti i
žrtava ne bi bilo slobodne Hrvatske."
Sve što su izgovorili duboka je istina, ali prošlo
je nešto više od mjesec dana kada su njih dvojica,
sudjelujući na proslavi Dana antifašističkog ustanka u
Brezovici kod Siska, govorili, u biti, da je
partizanski pokret u temeljima suvremene Hrvatske, da
su partizani isto što i hrvatski branitelji, odnosno
da su partizani stvorili Hrvatsku, a hrvatski ju
branitelji u Domovinskome ratu samo obranili. Jasno,
tada su se Josipović i Milanović dodvoravali
pristašama ljevice u Hrvatskoj.
Njihovo
dodvoravanje, osim što je vjerojatno izraz i njihovih
uvjerenja, jer su obojica oblikovana u komunističkome
miljeu, uvijek ide na štetu povijesne istine jer ne
samo da partizansko-komunistički pokret nije stvorio
Hrvatsku, nego je pola stoljeća u krvi gušio takvu
ideju nanijevši najveća zla u povijesti Hrvatima. Ona
nacionalna dimenzija komunističkoga pokreta, koju
personificira umoreni Hebrang, likvidirana je.
Josipović je, osim toga, prije nekoliko godina izricao
oduševljenje partizanskom kapom, zanemarujući da se
pod tim znakom također dogodio strašan zločin,
posebice onaj u Vukovaru, ali i cijela jedna
četverogodišnja agresija na Hrvatsku. Tada u Srbu
dodvoravao se Srbima.
Predsjednički izbori su krajem godine, a do
parlamentarnih, pak, ima nešto više, oni su tek
sljedeće godine. Svakako, nastupa doba rezimiranja
Josipovićevog, ali i Milanovićevog mandata. Nakon
bezbrojnih optužaba za crne košulje, ustaške zmije,
bizantizam, guslarstvo, nakon drskoga prekida
pokroviteljstva Hrvatskoga sabora nad komemoracijom u
Bleiburgu, vrijeđanja naroda na tzv. bračnome
referendumu, nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar,
slizavanja sa srbijanskim političarima, nakon
uhljebljivanja na ministarska i savjetnička mjesta
brojnih mrzitelja i protivnika hrvatske države, sada
traže glasove i potporu od oklevetanih. Tko se ne
sjeća što su sve radili, neka im daje glas.
Izviždani su, ali ništa im se zbog
toga ne će dogoditi. Neka se zamisle gdje je to
"puklo" između njih i naroda. Krivo su shvatili svoje
mandate. Vjerovali su da će promijeniti narod, a
izgleda da će uskoro narod promijeniti njih.
Autor: Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
07.08.2014. |