![](images/zeljko_jovanovic_000.jpg)
|
Na mrežnoj stranici Jutarnjega lista od 28. lipnja 2012.
god. proÄitali smo Älanak gdje novinar Tomislav ÄŒadež
piše da će, prema pobudi (inicijativi) Željka Jozića,
novoga ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslvlje, Institut napraviti od prijašnjih pravopisa
jedinstveni novi pravopis. Pravopis će biti na
međumrežju (internetu) i potpuno besplatan. Koliko nam
je poznato, o jedinstvenosti novoga pravopisa možemo
govoriti tek tada kada bude ukinut Babić-Finka-Mogušev
pravopis koji je odobren odlukom Ministarstva kulture i
prosvjete Republike Hrvatske od 18. travnja 1994. god.
kao službeni pravopis za uporabu u osnovnim i srednjim
Å¡kolama.
Liberov i MatiÄin pravopis nisu imali i nemaju odobrenje
za uporabu u Å¡kolama. Razumije se samo po sebi da se
radi o zamiÅ¡ljenom "naÄertaniju" MZOÅ -a i ministrova
savjetnika Goldsteina, a ne o pobudi ravnatelja Ž.
Jozića. Institut je samo instrument realizacije jeziÄne
politike MZOÅ -a koje ga financira. |
Ubrzati tempo stvaranja "novoga" pravopisa
JeziÄna politika u Hrvatskoj polako se mijenja.
Svjedoci smo prelaska necentralizirane jeziÄne
politike u centraliziranu. Razvidno je da aktivni
subjekt jeziÄne politike u vidu Jovanovićeva
ministarstva uoÄi ulaska u Europsku uniju teži za tim
da ubrza tempo stvaranja "novoga" pravopisa. Na tom mu
je putu smetalo Vijeće za normu hrvatskoga
standardnoga jezika koje je na svojim sjednicama već
donijelo osnovne zakljuÄke o pojedinim pravopisnim
pravilima prema naÄelima Babić-MoguÅ¡eva pravopisa.
Na partizanski naÄin, skriveno od javnosti i
predsjednika Vijeća akademika Radoslava KatiÄića, MZOÅ
je donijelo 8. svibnja 2012. god. odluku o raspuštanju
Vijeća za normu s obrazloženjem u kojem uz ostalo
stoji: "Zato Å¡to smatramo da se jezikom na struÄnoj i
znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti
i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik
i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja
ih i financira". Zaboravili su na brzinu napisati da
se radi o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
a ne o Institutu za jezik...
Možda netko
i naziv Instituta želi promijeniti ili vratiti na
staro? U svojoj povijesti Institut je djelovao pod
razliÄitim nazivima, npr. Institut jezika i
književnosti JAZU (1948. - 1952.) ili Institut za
jezik (1973. - 1977.). U doba komunizma nije se mogao
navedeni institut nazivati svojim hrvatskim imenom.
Dobio je to zakonsko i prirodno pravo tek 1991. god.
pod nazivom - Zavod za hrvatski jezik Hrvatskog
filoloÅ¡kog instituta na Äelu s Mijom LonÄarićem. Doima
se da je Vijeće za normu zaludu radilo jer svaki put
nova državnotvorna pravopisna struja rješava koji joj
je pravopis potreban, a koji ne. Da pravopisna pitanja
uznemiruju javnost, dobro je poznato. Moramo na veliku
žalost priznati da su izvanjeziÄni razlozi i dalje
snažni, a hrvatski pravopis još uvijek ostaje jabuka
razdora u društvu. U novije doba lingvokulturne
globalizacije stranke na vlasti uz pomoć svojih Äesto
nestruÄnih savjetnika petljaju se u podruÄja znanosti
i kulture, rješavajući, poput Poncija Pilata u
Vjerovanju, tko, kako i Å¡to mora raditi.
Internetskim samoupravljanjem do hrvatskoge pravopisne norme
Vrlo je vjerojatno da će Institut u budućem pravopisu spojiti razliÄite
prethodne pravopise (naravno bez srpskih naplavina koje nalazimo u Liberovu i
MatiÄinu pravopisu) u jedan, kodificirajući poznate inaÄiÄne razlike tipa: ne
ću/neću, podatci/podaci, strjelica/strelica i dodavši ponešto o sastavljenom i
rastavljenom pisanju rijeÄi.
KonaÄan pravopis bit će postavljen na meÄ‘umrežnu službenu stranicu Instituta
uz poziv govornicima hrvatskoga jezika da sudjeluju u raspravi i daju svoje
komentare na pravopisna rjeÅ¡enja. Prvi put Äujemo da ne rjeÅ¡avaju znanstvene i
struÄne ustanove temeljna pitanja hrvatskoge pravopisne norme, kako to je Äinilo
npr. Vijeće za normu, nego i graÄ‘ani bez lingvistiÄke kompetencije. To je
igranje demokracije i niÅ¡ta viÅ¡e. Usput budi reÄeno da Institut na svojim
službenim mrežnim stranicama rabi u pravilu Babić-Ham-Mogušev ili Babić-Mogušev
pravopis koji je poduprt zakljuÄcima Vijeća za normu. Evo nekoliko konkretnih
primjera: "Zakašnjele prijave te prijave bez dokaza o traženim uvjetima ne će se
razmatrati"; "Stoga su prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja podudarni s
prioritetnim zadaćama i obvezama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje";
"Pogrješke pri uspostavi naziva i definicija".
Tko će pisati pravopis?
Nažalost, hrvatska jeziÄna zajednica, pa i Å¡ire, opet troÅ¡e svoje vrijeme i
energiju na pravopisna pitanja umjesto da ozbiljno istraže i opišu hrvatski
standardni jezik objavivši npr. teoriju hrvatskoga standardnoga jezika ili makar
akademsku povijest hrvatskoga jezika. Valja li opet po ne znam koji put
otkrivati Ameriku ili toplu vodu ako je već odavna otkrivena? U Institutskim
projektima nema ni rijeÄi o pisanju "novoga" pravopisa. Izgleda da je mlada
znanstvena družina Odjela za hrvatski standardni jezik koja mora sastaviti
pravopis na Äelu s voditeljicom dr. sc. Milicom Mihaljević "samostalno" preuzela
inicijativu da napiše pravopis hrvatskoga jezika. Nije jasno tko će nastaviti
pisati najavljene znanstvene projekte kao npr. Hrvatski normativni jednosvezaÄni
rjeÄnik ili Valencijski rjeÄnik hrvatskih glagola. Zapravo, bilo bi najbolje kad
bi se svatko bavio poslom za koji je struÄan, poglavito u znanstvenom
prouÄavanju jezika: pravopisac - pravopisom, slovniÄar - slovnicom, dijalektolog
- dijalektologijom... Znanošću se ne bavi po naredbi odozgo što i kako pisati
jer onda znanost obiÄno ne daje doliÄan uÄinak. Å to se tiÄe autora, svatko može
napisati što zbilja želi, pa i pravopis. Institutski mladci koji imaju svoj
odsjeÄak stalnoga rada nisu krivi u tom da su prinuÄ‘eni odustati od svojih
projekata i zapoÄeti po ne znam koji put opet pisati pravopis jer moraju sluÅ¡ati
one o kojima ovise i tko ih plaća. Milom ili silom ne piše se pravopis.
Novosadski je pravopis tomu dobar primjer.
I na koncu, nadamo se da Instutut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ne će
odustati od svojih potvrda kada piše o hrvatskom jeziku: "Osamostaljenje
Republike Hrvatske omogućilo je hrvatskomu jeziku samostalan i prirodan jeziÄni
razvoj, neovisano o politiÄkim, druÅ¡tvenim i inim pritiscima". Jezik je ogledalo
društva. Ono što se događa s jezikom zapravo je odraz stanja u drugim društvenim
podruÄjima.
Piše Artur Bagdasarov
www.hkv.hr |