Gospođa Jagoda Bungur, supruga Emilia Bungura, osuđenoga
na šest godina zatvora zbog navodnih ratnih zločina u
Lori, koji se od 2004. godine skriva, s neslomljivom
upornošću, podnoseći sve životne tegobe, godinama vodi
ogorčenu bitku kako bi dokazala da joj je suprug
nepravedno osuđen, bez dokaza i mimo stvarnih činjenica,
na politički monti ranome procesu u Splitu.
Uz pomoć
odvjetnika Vinka Burazera dosad je iskoristila sve
institucionalne i procesne mogućnosti ne bi li pomogla
suprugu da istina izađe na vidjelo, ali njihovi su
argumenti na svim razinama glatko odbijani. O
splitskome skandaloznome suđenju za Loru pisali smo u
istraživačkome feljtonu dr. Josipa Jurčevića u 10
nastavaka (povjesničar Jurčević o tomu će uskoro
objaviti i knjigu). Taj feljton koji je izazvao veliko
zanimanje čitatelja HL-a, a prenijele su ga brojne
mrežne stranice diljem svijeta, povod je za razgovor s
gospođom Bungur o svemu što proživljava njezina
obitelj u zadnjih desetak godina. Zvuči fantastično i
nevjerojatno, ali na žalost, njezina priča svjedoči o
tomu kakva je danas hrvatska država. Na početku
gospođa Jagoda Bungur kaže:
- Problemi za moju obitelj započeli su 28. rujna
2001. godine iznenadnim odvođenjem moga supruga s
jutarnje kave na obavijesni razgovor. Vratio se iz
zatvora u Splitu 14 mjeseci nakon oslobađajuće
presude. Bajićevim pritvaranjem moga supruga obitelj
je postala egzistencijalno ugrožena, ostali smo bez
nužnih životnih sredstava, suprugu je onemogućen rad,
a obi telji nasilno prekinut normalan život. Posjeti
zatvorenome suprugu, osobito sa sinovima, bili su
izuzetno traumatični. Moj život odvijao se na relaciji
između Županijskoga suda u Splitu i zatvora na
Bilicama, a za posjet suprugu u trajanju od 10 minuta
čekala bih vani na buri i nekoliko sati.
Nakon intervencije moga supruga na glavnoj raspravi
povodom nedopustive izjave predsjednika Vlade Ivice
Račana, uslijedila je fizička prijetnja i napad na
mene i moju obitelj od strane paraobavještajnih
jugoudbaških struktura. Zbog napada na obitelj moj
suprug je zatražio zaštitu obitelji od predsjednika
Vrhovnoga suda. U studenome 2002. moj suprug je
oslobođen optužbe za ratni zločin. Na dan Blagovijesti
2004. godine održana je sjednica Vrhovnoga suda na
kojoj je bio nazočan i moj suprug, ali odluku smo
čekali do 19. Kolovoza 2004. Nakon odluke Vrhovnoga
suda za ponavljanjem postupka, ubrzo stiže i zahtjev
tužitelja za ponovnim pritvaranjem, a tadašnja
ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt javno je
tražila pritvor za moga supruga i ostale optužene za
posjeta Splitu na blagdan Male Gospe 2004. godine.
Potom je Vrhovni sud potvrdio zahtjev
tužitelja unatoč suprotnome stavu Županijskoga suda u
Splitu. Toga trenutka mome suprugu postaje jasno da ga
čeka osuđujuća presuda u ponovljenome postupku i
odlučuje se za bijeg. Ponovljeno suđenje je zakazano
tek godinu dana nakon određivanja ponovnog pritvora iz
čega se može iščitati da je namjera zatvaranja bila
ustvari usmjerena na izdržavanje kazne prije donošenja
presude. Sredinom 2005. godine muž je poslan u civilnu
mirovinu sa 1.140,31 kn. Obitelj je proživljavala vrlo
teške trenutke, suprug je osuđen, ljudi oko mene bili
su šokirani presudom. Dva dana nakon što je moj suprug
otkazao odvjetnici koja ga je do tada zastupala,
fizički je napadnuta moja obitelj, a ja sam privedena
na policiju radi samoobrane i to pod paskom tužitelja
Bajića iz Zagreba, usred ljeta u petak u
poslijepodnevnim satima. Nakon četverosatnoga
ispitivanja policijski je službenik odbacio
neutemeljene i lažne optužbe. U razmaku od 15 dana
fizički je napadnut i ozlijeđen član obitelji
odvjetnika Vinka Burazera.
Kažete da ste bili fizički
napadnuti. Što se konkretno dogodilo, tko vas je i
zašto napao?
- Bilo je nekoliko fizičkih napada na mene i moju obitelj.
Tijekom prvoga suđenja dok je muž bio u pritvoru napadnuta sam na samim kućnim
vratima i ozlijeđena mi je ruka. Drugi fizički napad dogodio se 2008. godine
usred ljeta nakon usvajanja naše žalbe na Županijskome sudu u Zagrebu u postupku
protiv 10 pravosudnih dužnosnika koji je pokrenuo odvjetnik Vinko Burazer. U oba
slučaja postoji policijska zabilješka. Razloge i motive napada mogu samo
pretpostavljati pa ostavljam da sami zaključite zašto. Kako ne bih imala
psihičkog mira krajem ljeta prošle godine poslan je Ivica Bačić da me svojim
perfidnim metodama pokuša destabilizirati. Lik i djelo dobro su poznati Vašem
glavnom uredniku, što sam naknadno saznala.
CIJELA OBITELJ JE STIGMATIZIRANA
Iako je
odvjetnik Vašega supruga Vinko Burazer podnio žalbu
Županijskome sudu u Zagrebu, kao i ustavnu tužbu
protiv odluke DSV kojom je onemogućeno pokretanje
kaznenoga postupka protiv osam sudaca, a Županijski
sud u Zagrebu je usvojio, do provođenja kaznenoga
postupka protiv pravosudnih dužnosnika ipak nije
došlo. Štoviše, 2008. Općinsko državno odvjetništvo u
ime RH tužilo je osuđene u slučaju Lora i tražilo
isplatu od 767.000. nakon čega je DORH pred
Županijskim sudom u Splitu podigao optužnicu za Loru?
Jesu li ovim činom samo jasno pokazali koliko daleko
mogu ići i što se sve može dogoditi?
- Na taj način glavni državni odvjetnik svim silama pokušava učvrstiti
nezakonitu i nemoralnu presudu u slučaju Lora kojom se ni Srbija, unatoč
pravomoćnosti, nije htjela koristiti u svojoj protutužbi protiv Hrvatske. S
druge strane, ovim je činom poslana poruka, ali i pokazano kako će biti kažnjeni
svi koji su branili Hrvatsku. Unatoč svim zahtjevima ODO u Splitu, stoji spis
Vojnoga suda u Splitu iz 1992. godine i svjedoči istinu o tome tko je tražio
uhićenje tih osoba i što su te osobe napravile prilikom fizičkoga napada na
vojne policajce i pokušaja bijega.
Koliko
ova cijela situacija oko Vašega supruga utječe na vas
i djecu? Koliko su se ljudi oko vas promijenili u
odnosu prema vama?
- Cijela je obitelj stigmatizirana, sinovima oduzeto djetinjstvo i odrastanje
uz oca. Ovaj scenarij nije uperen samo protiv moga supruga, nego protiv cijele
obitelji. Obitelj je u teškoj materijalnoj situaciji, pamtim i bolje dane. Dok
je na čelu splitske Hvidre bio Andrija Bartulić, imali smo ljudsku i moralnu
podršku, a bilo je financijske potpore. Danas mi ni angažiranje čelnika splitske
Hvidre Marija Tomasovića nije otvorilo vrata Kerumove administracije. Ljudi koji
me poznaju, iskreno me podržavaju. Sve institucije od početka su upoznate sa
ovim slučajem. Saborski zastupnik Anto Kovačević iznio je Bajićeve zasluge za
protupravno postupanje u slučaja Lora u Hrvatskome saboru prije njegova
imenovanja za Glavnog državnog odvjetnika, ali moć gluhih bila je jača. Osobno
sam zatražila pomoć potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa prilikom
obilježavanja obljetnice HDZ-a u Splitu, ali sve je ostalo na praznome obećanju.
PROGONITELJI SU STVARNA ZLOČINAČKA
ORGANIZACIJA U RH
Cjelokupna situacija oko suđenja
za Loru, a što se može vidjeti i iz feljtona koji je
objavljivan u Hrvatskom listu, ukazuje na razne
nezakonitosti, ali i ponajviše govori o hrvatskome
pravosuđu. Jeste li razočarani pravnim institucijama?
- Odvjetnik Vinko Burazer pokrenuo je kazneni postupak protiv 10
pravosudnih dužnosnika na čelu s Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem
radi upoznavanja javnosti na protupravno djelovanje i razmjere manipulacije te
zaštićene grupacije u hrvatskom pravosuđu. Budući da su donosili nezakonite
odluke u ime cjelokupnoga pravosuđa, razočarana sam njihovim djelovanjem u ime
haaške Europe, a protiv najzaslužnijih za stvaranje ove nevinom krvlju izborene
države. Iskreno se nadam da postoji i drukčija Europa.
Slučaj
Lora dospio je i pred Europski sud za ljud- ska prava
u Strasbourgu?
- U svibnju 2009. godine obratili smo se Europskom sudu za ljudska prava. Na
zahtjev suda iz Strasbourga odvjetnik Vinko Burazer odaslao je cjelokupnu
dokumentaciju koju je sud tražio. Ono što nismo uspjeli dobiti ustrajnom
desetogodišnjom borbom od hrvatskih institucija, a to je poštivanje Ustava RH,
hrvatskih i međunarodnih zakona, nadam se da ćemo dobiti od Europskog suda za
ljudska prava.
Kako
komentirate izjave određenih političara o slučaju Lora
koji smatraju da su optuženi odgovorni za ono što se
tamo događalo, odnosno da prema njihovim riječima,
konkretno predsjednika Josipovića, Srbi iz Lore
zaslužuju čak i spomen obilježja?
- To bi možda bio spomenik jugoslavenskome Splitu, a u hrvatskome Splitu za
takvo što nema mjesta kada se pravno i pošteno uđe u srž problema. Kada već
spominjete političare, moj suprug odavno drži da stvarnu zločinačku organizaciju
u Hrvatskoj čine političari koji su u ovome sudjelovali: tužitelji, suci,
novinari koji su odradili medijsku pripremu i odvjetnici koji su pogodovali
Bajićevu pravosudno političkome scenariju, poznatom pod slučajem Lora.
Koji su vaši daljnji pravni postupci?
Odvjetnik moga supruga Vinko Burazer, vrstan pravnik i kriminalist, poduzet će
sve kako bi zaštitio moga supruga, na čemu sam mu iznimno zahvalna. Moj suprug u
svojoj nužnoj samoobrani nikad nije prekršio Ustav RH, za razliku od njegovih
progonitelja.
BOŽJA ĆE BITI ZADNJA
Kako se dalje boriti protiv svega
što se događa Vašoj obitelj? Nazire li se tome kraj?
- I feljton dr. Josipa Jurčevića objavljen u Vašem listu, a potom prenesen po
portalima širom svijeta dio je borbe protiv sustavno nametnute nepravde i
neistine onih koji Hrvatsku nikad nisu željeli, ali su na njoj najviše
protupravno profitirali. Svaka sila za vremena - kaže naš narod.
Jeste
li tijekom ovih godina došli u situaciju da odustanete
od svega?
- Ne, nikad nisam bila u dvojbi jer ne želim da moji sinovi nose teret
političke presude. Motiv su moji sinovi, moj nevino progonjeni muž i sve ono što
je bio: dragovoljac Domovinskoga rata, pripadnik 4. gardijske brigade, pripadnik
pričuvnog sastava MUP-a, cijenjeni djelatnik Jadrolinije i aktivni član
Sindikata pomoraca, aktivan član HKDU-a, a iznad svega brižan otac i suprug.
Ponos i ljubav prema svojoj obitelji i domovini, uz vjeru u Boga i spoznaja da
će Božja biti zadnja, daje mi snagu da izdržim.
Vjerujete li da će vaš suprug
izdržati sve ovo što se događa s obzirom da je već
godinama u bijegu?
- Iskreno se nadam i molim se Bogu za to svaki dan. Moj suprug
u svojoj nužnoj samoobrani nikad nije prekršio Ustav RH, za razliku od njegovih
progonitelja. Ne, ja se ne zavaravam da bi meni bilo lakše da je suprug drukčije
postupio i prihvatio izdržavanje zatvorske kazne. Izbor mu je bio prihvatiti
nezakoni- tu i nemoralnu odluku dijela sustava ili se boriti pro- tiv toga. On
se odlučio boriti i pobijediti, živ ili mrtav
Je li vam ikada u ovoj teškoj situaciji palo na pamet da suprugu pošaljete
poruku da prestane sa skrivanjem? Mislite li da biste time možda bili u
lakšoj situaciji?
- Ne, ja se ne zavaravam da bi meni bilo lakše da je suprug
drukčije postupio. Izbor mu je bio prihvatiti nezakonitu i nemoralnu odluku
dijela sustava ili se boriti protiv toga. On se odlučio boriti i pobijediti, živ
ili mrtav. Normalan čovjek ne može prihvatiti nešto što se kosi s vlastitim
zdravim razumom. Ovo nije samo borba za skidanje tereta stigme ratnoga zločina
sa obitelji, već i borba za mjesto za život, ne samo moje obitelji.
Piše: Andrea
Černivec
Hrvatski list
.03.2011.
Vezani članak:
JAGODA BUNGUR - ŽENA KOJOJ DOMOVINSKI RAT JOŠ UVIJEK TRAJE |