Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

JAGODA BUNGUR - TRPIM, PATIM I BORIM SE     (06.03.2013.)

Jagoda BUNGUR, supruga Emilia Bungura koji se skriva od 2004. godine kad je u skandaloznome suđenju za Loru osuđen na šest godina zatvora, govori o tomu što sve obitelj proživljava:


Trpim, patim i borim se, ali ne ću posustati zbog svojih sinova i nevino progonjenoga muža!

Gospođa Jagoda Bungur, supruga Emilia Bungura, osuđenoga na šest godina zatvora zbog navodnih ratnih zločina u Lori, koji se od 2004. godine skriva, s neslomljivom upornošću, podnoseći sve životne tegobe, godinama vodi ogorčenu bitku kako bi dokazala da joj je suprug nepravedno osuđen, bez dokaza i mimo stvarnih činjenica, na politički monti ranome procesu u Splitu.

Uz pomoć odvjetnika Vinka Burazera dosad je iskoristila sve institucionalne i procesne mogućnosti ne bi li pomogla suprugu da istina izađe na vidjelo, ali njihovi su argumenti na svim razinama glatko odbijani. O splitskome skandaloznome suđenju za Loru pisali smo u istraživačkome feljtonu dr. Josipa Jurčevića u 10 nastavaka (povjesničar Jurčević o tomu će uskoro objaviti i knjigu). Taj feljton koji je izazvao veliko zanimanje čitatelja HL-a, a prenijele su ga brojne mrežne stranice diljem svijeta, povod je za razgovor s gospođom Bungur o svemu što proživljava njezina obitelj u zadnjih desetak godina. Zvuči fantastično i nevjerojatno, ali na žalost, njezina priča svjedoči o tomu kakva je danas hrvatska država. Na početku gospođa Jagoda Bungur kaže:


- Problemi za moju obitelj započeli su 28. rujna 2001. godine iznenadnim odvođenjem moga supruga s jutarnje kave na obavijesni razgovor. Vratio se iz zatvora u Splitu 14 mjeseci nakon oslobađajuće presude. Bajićevim pritvaranjem moga supruga obitelj je postala egzistencijalno ugrožena, ostali smo bez nužnih životnih sredstava, suprugu je onemogućen rad, a obi telji nasilno prekinut normalan život. Posjeti zatvorenome suprugu, osobito sa sinovima, bili su izuzetno traumatični. Moj život odvijao se na relaciji između Županijskoga suda u Splitu i zatvora na Bilicama, a za posjet suprugu u trajanju od 10 minuta čekala bih vani na buri i nekoliko sati.


Nakon intervencije moga supruga na glavnoj raspravi povodom nedopustive izjave predsjednika Vlade Ivice Račana, uslijedila je fizička prijetnja i napad na mene i moju obitelj od strane paraobavještajnih jugoudbaških struktura. Zbog napada na obitelj moj suprug je zatražio zaštitu obitelji od predsjednika Vrhovnoga suda. U studenome 2002. moj suprug je oslobođen optužbe za ratni zločin. Na dan Blagovijesti 2004. godine održana je sjednica Vrhovnoga suda na kojoj je bio nazočan i moj suprug, ali odluku smo čekali do 19. Kolovoza 2004. Nakon odluke Vrhovnoga suda za ponavljanjem postupka, ubrzo stiže i zahtjev tužitelja za ponovnim pritvaranjem, a tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt javno je tražila pritvor za moga supruga i ostale optužene za posjeta Splitu na blagdan Male Gospe 2004. godine.

Potom je Vrhovni sud potvrdio zahtjev tužitelja unatoč suprotnome stavu Županijskoga suda u Splitu. Toga trenutka mome suprugu postaje jasno da ga čeka osuđujuća presuda u ponovljenome postupku i odlučuje se za bijeg. Ponovljeno suđenje je zakazano tek godinu dana nakon određivanja ponovnog pritvora iz čega se može iščitati da je namjera zatvaranja bila ustvari usmjerena na izdržavanje kazne prije donošenja presude. Sredinom 2005. godine muž je poslan u civilnu mirovinu sa 1.140,31 kn. Obitelj je proživljavala vrlo teške trenutke, suprug je osuđen, ljudi oko mene bili su šokirani presudom. Dva dana nakon što je moj suprug otkazao odvjetnici koja ga je do tada zastupala, fizički je napadnuta moja obitelj, a ja sam privedena na policiju radi samoobrane i to pod paskom tužitelja Bajića iz Zagreba, usred ljeta u petak u poslijepodnevnim satima. Nakon četverosatnoga ispitivanja policijski je službenik odbacio neutemeljene i lažne optužbe. U razmaku od 15 dana fizički je napadnut i ozlijeđen član obitelji odvjetnika Vinka Burazera.

Kažete da ste bili fizički napadnuti. Što se konkretno dogodilo, tko vas je i zašto napao?

- Bilo je nekoliko fizičkih napada na mene i moju obitelj. Tijekom prvoga suđenja dok je muž bio u pritvoru napadnuta sam na samim kućnim vratima i ozlijeđena mi je ruka. Drugi fizički napad dogodio se 2008. godine usred ljeta nakon usvajanja naše žalbe na Županijskome sudu u Zagrebu u postupku protiv 10 pravosudnih dužnosnika koji je pokrenuo odvjetnik Vinko Burazer. U oba slučaja postoji policijska zabilješka. Razloge i motive napada mogu samo pretpostavljati pa ostavljam da sami zaključite zašto. Kako ne bih imala psihičkog mira krajem ljeta prošle godine poslan je Ivica Bačić da me svojim perfidnim metodama pokuša destabilizirati. Lik i djelo dobro su poznati Vašem glavnom uredniku, što sam naknadno saznala.

CIJELA OBITELJ JE STIGMATIZIRANA

Iako je odvjetnik Vašega supruga Vinko Burazer podnio žalbu Županijskome sudu u Zagrebu, kao i ustavnu tužbu protiv odluke DSV kojom je onemogućeno pokretanje kaznenoga postupka protiv osam sudaca, a Županijski sud u Zagrebu je usvojio, do provođenja kaznenoga postupka protiv pravosudnih dužnosnika ipak nije došlo. Štoviše, 2008. Općinsko državno odvjetništvo u ime RH tužilo je osuđene u slučaju Lora i tražilo isplatu od 767.000. nakon čega je DORH pred Županijskim sudom u Splitu podigao optužnicu za Loru? Jesu li ovim činom samo jasno pokazali koliko daleko mogu ići i što se sve može dogoditi?


- Na taj način glavni državni odvjetnik svim silama pokušava učvrstiti nezakonitu i nemoralnu presudu u slučaju Lora kojom se ni Srbija, unatoč pravomoćnosti, nije htjela koristiti u svojoj protutužbi protiv Hrvatske. S druge strane, ovim je činom poslana poruka, ali i pokazano kako će biti kažnjeni svi koji su branili Hrvatsku. Unatoč svim zahtjevima ODO u Splitu, stoji spis Vojnoga suda u Splitu iz 1992. godine i svjedoči istinu o tome tko je tražio uhićenje tih osoba i što su te osobe napravile prilikom fizičkoga napada na vojne policajce i pokušaja bijega.

Koliko ova cijela situacija oko Vašega supruga utječe na vas i djecu? Koliko su se ljudi oko vas promijenili u odnosu prema vama?


- Cijela je obitelj stigmatizirana, sinovima oduzeto djetinjstvo i odrastanje uz oca. Ovaj scenarij nije uperen samo protiv moga supruga, nego protiv cijele obitelji. Obitelj je u teškoj materijalnoj situaciji, pamtim i bolje dane. Dok je na čelu splitske Hvidre bio Andrija Bartulić, imali smo ljudsku i moralnu podršku, a bilo je financijske potpore. Danas mi ni angažiranje čelnika splitske Hvidre Marija Tomasovića nije otvorilo vrata Kerumove administracije. Ljudi koji me poznaju, iskreno me podržavaju. Sve institucije od početka su upoznate sa ovim slučajem. Saborski zastupnik Anto Kovačević iznio je Bajićeve zasluge za protupravno postupanje u slučaja Lora u Hrvatskome saboru prije njegova imenovanja za Glavnog državnog odvjetnika, ali moć gluhih bila je jača. Osobno sam zatražila pomoć potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa prilikom obilježavanja obljetnice HDZ-a u Splitu, ali sve je ostalo na praznome obećanju.

PROGONITELJI SU STVARNA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA U RH

Cjelokupna situacija oko suđenja za Loru, a što se može vidjeti i iz feljtona koji je objavljivan u Hrvatskom listu, ukazuje na razne nezakonitosti, ali i ponajviše govori o hrvatskome pravosuđu. Jeste li razočarani pravnim institucijama?

- Odvjetnik Vinko Burazer pokrenuo je kazneni postupak protiv 10 pravosudnih dužnosnika na čelu s Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem radi upoznavanja javnosti na protupravno djelovanje i razmjere manipulacije te zaštićene grupacije u hrvatskom pravosuđu. Budući da su donosili nezakonite odluke u ime cjelokupnoga pravosuđa, razočarana sam njihovim djelovanjem u ime haaške Europe, a protiv najzaslužnijih za stvaranje ove nevinom krvlju izborene države. Iskreno se nadam da postoji i drukčija Europa.

Slučaj Lora dospio je i pred Europski sud za ljud- ska prava u Strasbourgu?


- U svibnju 2009. godine obratili smo se Europskom sudu za ljudska prava. Na zahtjev suda iz Strasbourga odvjetnik Vinko Burazer odaslao je cjelokupnu dokumentaciju koju je sud tražio. Ono što nismo uspjeli dobiti ustrajnom desetogodišnjom borbom od hrvatskih institucija, a to je poštivanje Ustava RH, hrvatskih i međunarodnih zakona, nadam se da ćemo dobiti od Europskog suda za ljudska prava.

Kako komentirate izjave određenih političara o slučaju Lora koji smatraju da su optuženi odgovorni za ono što se tamo događalo, odnosno da prema njihovim riječima, konkretno predsjednika Josipovića, Srbi iz Lore zaslužuju čak i spomen obilježja?


- To bi možda bio spomenik jugoslavenskome Splitu, a u hrvatskome Splitu za takvo što nema mjesta kada se pravno i pošteno uđe u srž problema. Kada već spominjete političare, moj suprug odavno drži da stvarnu zločinačku organizaciju u Hrvatskoj čine političari koji su u ovome sudjelovali: tužitelji, suci, novinari koji su odradili medijsku pripremu i odvjetnici koji su pogodovali Bajićevu pravosudno političkome scenariju, poznatom pod slučajem Lora.


Koji su vaši daljnji pravni postupci?


Odvjetnik moga supruga Vinko Burazer, vrstan pravnik i kriminalist, poduzet će sve kako bi zaštitio moga supruga, na čemu sam mu iznimno zahvalna. Moj suprug u svojoj nužnoj samoobrani nikad nije prekršio Ustav RH, za razliku od njegovih progonitelja.

BOŽJA ĆE BITI ZADNJA

Kako se dalje boriti protiv svega što se događa Vašoj obitelj? Nazire li se tome kraj?


- I feljton dr. Josipa Jurčevića objavljen u Vašem listu, a potom prenesen po portalima širom svijeta dio je borbe protiv sustavno nametnute nepravde i neistine onih koji Hrvatsku nikad nisu željeli, ali su na njoj najviše protupravno profitirali. Svaka sila za vremena - kaže naš narod.

Jeste li tijekom ovih godina došli u situaciju da odustanete od svega?


- Ne, nikad nisam bila u dvojbi jer ne želim da moji sinovi nose teret političke presude. Motiv su moji sinovi, moj nevino progonjeni muž i sve ono što je bio: dragovoljac Domovinskoga rata, pripadnik 4. gardijske brigade, pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, cijenjeni djelatnik Jadrolinije i aktivni član Sindikata pomoraca, aktivan član HKDU-a, a iznad svega brižan otac i suprug. Ponos i ljubav prema svojoj obitelji i domovini, uz vjeru u Boga i spoznaja da će Božja biti zadnja, daje mi snagu da izdržim.

Vjerujete li da će vaš suprug izdržati sve ovo što se događa s obzirom da je već godinama u bijegu?

- Iskreno se nadam i molim se Bogu za to svaki dan. Moj suprug u svojoj nužnoj samoobrani nikad nije prekršio Ustav RH, za razliku od njegovih progonitelja. Ne, ja se ne zavaravam da bi meni bilo lakše da je suprug drukčije postupio i prihvatio izdržavanje zatvorske kazne. Izbor mu je bio prihvatiti nezakoni- tu i nemoralnu odluku dijela sustava ili se boriti pro- tiv toga. On se odlučio boriti i pobijediti, živ ili mrtav

Je li vam ikada u ovoj teškoj situaciji palo na pamet da suprugu pošaljete poruku da prestane sa skrivanjem? Mislite li da biste time možda bili u lakšoj situaciji?

- Ne, ja se ne zavaravam da bi meni bilo lakše da je suprug drukčije postupio. Izbor mu je bio prihvatiti nezakonitu i nemoralnu odluku dijela sustava ili se boriti protiv toga. On se odlučio boriti i pobijediti, živ ili mrtav. Normalan čovjek ne može prihvatiti nešto što se kosi s vlastitim zdravim razumom. Ovo nije samo borba za skidanje tereta stigme ratnoga zločina sa obitelji, već i borba za mjesto za život, ne samo moje obitelji.

Piše: Andrea Černivec
Hrvatski list
.03.2011.

Vezani članak:

JAGODA BUNGUR - ŽENA KOJOJ DOMOVINSKI RAT JOŠ UVIJEK TRAJE

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: