U novom, jubilarnom trobroju časopisa Jezik (god. 60., sv.1.-3., Zagreb, travanj 2013.) tiskani su zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koji su bili svojedobno izbrisani s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Tek su sada zapisnici i zaključci sjednica Vijeća za normu (2005. - 2012.) djelomično ponovno postavljeni na institutskim mrežnim stranicama. Najprije rušimo, a zatim ponovno obnavljamo. Vjerojatno sve valja činiti u svoje vrijeme. Usput budi rečeno da je izbrisan i članak akademika Dalibora Brozovića Organska podloga hrvatskoga jezika. Komu je smetao članak akademika Brozovića nije jasno ni danas.

Valja podsjetiti čitatelja na to da je Vijeće za normu bilo zakonito stručno tijelo pri Vladi RH, stvarano je pri njezinu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Utemeljio ga je 14. travnja 2005. god. tadašnji ministar D. Primorac s počasnom zadaćom skrbi o hrvatskom standardnom jeziku.

Novo Mnistarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je 8. svibnja 2012. godine odluku o raspuštanju Vijeća za normu s obrazloženjem u kojem uz ostalo stoji: "Zato što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (primjerice Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira."

Zaboravili su u brzini napisati da se radi o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a ne o Institutu za jezik. Vijeće za normu ispunjivalo je ove zadaće:

- vodilo je sustavnu stručnu skrb o hrvatskom standardnom jeziku
- raspravljalo je o aktualnim nedoumicama i otvorenim pitanjima hrvatskoga standardnoga jezika
- upozoravalo je na primjere nepoštivanja ustavne odredbe o hrvatskome kao službenom jeziku
- promicalo je kulturu hrvatskoga standardnoga jezika u pisanoj i govornoj komunikaciji
- vodilo je skrb o mjestu i ulozi hrvatskoga standardnoga jezika s obzirom na proces integracije RH u EU
- donosilo je rješenja s daljnjim normiranjem hrvatskoga standardnoga jezika
- pratilo je jezičnu problematiku i utvrđivalo načela u pravopisnoj normi.

Vijeće je bilo sastavljeno od izabranih predstavnika svih ustanova relevantnih za rad s hrvatskim jezikom. Na sjednicama se Vijeće za normu bavilo pitanjima javne i službene uporabe hrvatskoga jezika, raspravljalo je o projektima normativnih tekstova, o temeljnim pitanjima leksičke norme, razmatralo je pojedina pravopisna pravila i sl.

Zar su zadaće, pa i rad, Vijeća za normu bili u protuslovlju s jezičnim razvojem hrvatskoga standardnoga jezika? Ako jesu, onda bi prije njegova ukidanja i brisanja vjerojatno bilo potrebno dati obrazloženje, ma kakvo ono bilo. Poštujući i čuvajući rad drugih, mi istovremeno poštujemo pa i čuvamo svoj trud.

Sadašnji povijesni pothvat časopisa Jezik sliči na neki način povratku spašenoga Babić-Finka-Moguševa pravopisa iz 1971. god. (Londonac) ili vraćanju Fernkornova spomenika banu Jelačiću koji je rastavljen u noći 25./26. srpnja 1947. god. i ponovno vraćen narodu 16. listopada 1990. god. na banov rođendan. Na njegovo je mjesto u to vrijeme bila postavljena drvena instalacijska ugradba sa zvijezdom petrokrakom. U mnogim slučajevima o podizanju i rušenju mnogih spomenika odlučivala je politika, a ne kultura i njezine potrebe.

Rušiti je uvijek lakše negoli nešto stavarati u etnolingvokulturnoj baštini bilo kojega naroda. Na žalost, hrvatska jezična zajednica, pa i šire, opet prisilno troši svoje vrijeme i energiju na povratak umalo izgubljene dokumentacije o radu Vijeća za normu ili na pojedina pravopisna pitanja umjesto da ozbiljno istraži i opiše hrvatski standardni jezik objavivši npr. teoriju hrvatskoga standardnoga jezika ili makar akademsku povijest hrvatskoga jezika. Zahvaljujući časopisu Jezik, rad Vijeća za normu nije pao u zaborav suvremene povijesti hrvatskoga standardnoga jezika.

Piše: Artur Bagdasarov

Izvor: Hrvatsko slovo