U povijesti hrvatskog naroda ostat će posebno upisana oslobodilačka Operacija Oluja, provedena 4. do 7. kolovoza 1995. godine, kad su u Domovinskom ratu hrvatski branitelji oslobodili Republiku Hrvatsku od srbočetničkog agresora.

Drugi, isto tako važan povijesni dan, je 1. srpanj 2013. godine, kada je Republika Hrvatska primljena u članstvo Europske unije, kao 28. punopravna članica te civilizirane i demokratske Europe. Tog dana sve je bilo svečano i veselo, posebno su se veselili hrvatski rodoljubi misleći da smo se definitivno oslobodili stoljetnog kolonizatora i balkanske močvare.

Međutim, hrvatsko političko vodstvo, ili ti petokolonaši, držali su figu u džepu, a to smo mogli vidjeti odmah iza službenog protokola.

Predsjednik Ivo Josipović, već ranijim dogovorom i pripremljenom organizacijom, odvojeno je održao sastanak s braćom s Balkana, na čelu s pročetničkim ideologom predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem. Da bi taj balkanski skup uspio, prethodno su gospoda Ivo Josipović i Zoran Milanović ovlastili gospođu Vesnu Pusić da otputuje u Beograd i da zamoli gospodina Tomislava Nikolića da svojim prisustvovanjem uveliča ovaj skup.

Pritom su poručili gospodinu Tomislavu Nikoliću i ostaloj pročetničkoj sviti, da ona dolazi ispred ideološke braće iz Zagreba, koji zauzvrat povlače tužbu za učinjeni genocid nad hrvatskim narodom. Oni će se svim srcem zalagati da im Angela Merkel ne zagorčava put u Europu, kao što čini onima u Hrvatskoj koji su 45 godina gazili po hrvatskom narodu, držali ga pokorenog i obespravljenog po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju, a mnoge Hrvate likvidirali. Uz to su svoja zlodjela pripisivali hrvatskom narodu i tako stigmatizirali Hrvate po Europi i svijetu nazivajući ih proustaškim i genocidnim narodom.

Time je gospodin Ivo Josipović pokazao koliko mu je bliži srbočetnički balkanski "region" od civilizirane i demokratske Europske unije. Tako se svojim komunističkim lancima Hrvatsku i dalje veže za balkanski savez sa Srbijom, bez koje ne može punim komunističkim plućima disati. To je pokazatelj kako će hrvatski narod još čekati da stvarno postanu slobodni građani demokratske Europe.

Ideološka poveznica srbočetnička i hrvatskih jugokomunista

Osnovna i glavna poveznica velikosrpskih ideologa i hrvatskih jugo-komunističkih ideologa je zaštita ogromnih zločina koje su zajednički činili nad hrvatskim narodom. Ta ideološka poveznica traje još od Drugoga svjetskog rata. Kako su se zajednički borili i izborili za novu komunističku Jugoslaviju, tako su 1945. godine zajednički nastavili tu velikosrpsku politiku pod parolom bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda. Pod tim velikosrpsko-komunističkim režimom hrvatski narod bio je totalno obespravljen po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju, a Hrvatska sustavno pljačkana.

Danas znamo da je taj režim likvidirao oko 1.129.000 neprijatelja tog režima, od čega preko 950.000 Hrvata, čije kosti se nalaze u 1500 masovnih grobnica. Sva zla koja su u tom razdoblju učinjena nad hrvatskim narodom činjena su pod velikosrpskom palicom, a zajednički su ih činili i hrvatski ideološki komunisti, Fumićevi i Mesićevi "antifašisti", koji su vjerno služili tom velikosrpskom zločinačkom režimu.

Kako su, 1990./1991. godine, velikosrpski ideolozi bili protiv razbijanja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, a takvu politiku zastupali su i hrvatski jugo-komunistički ideolozi na čelu s Ivicom Račanom, a danas tu politiku nastavljaju zastupati njegovi sljednici te ideologije na čelu s Ivom Josipovićem, Zoranom Milanovićem i Josipom Lekom. To je ideološka poveznica koja današnje političko vodstvo Hrvatske, kao petokolonaše, povezuje sa srbočetničkim ideolozima, pa svoju zaštitu vide i traže u tom balkanskom zaleđu.

Koliko je toj prokomunističkoj eliti potrebna poveznica sa srbočetničkim agresorom to je pokazao i Zoran Milanović koji je pripremio, a Sabor izglasao Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU-a, takozvani Perkovićev zakon. Tim zakonom prokomunistički ideolozi na čelu s Ivom Josipovićem, Josipom Lekom i Zoranom Milanovićem onemogućavaju izručenje komunističkih zločinaca europskom pravosuđu za djela učinjena na području tih država, kao što je slučaj Josipa Perkovića bivšeg udbaša. Josipa Perkovića tužiteljstvo Njemačke sumnjiči da je sudjelovao u pripremi ubojstva hrvatskog državljanina Stjepana Đurekovića, među desetke drugih Hrvata likvidiranih u Njemačkoj.

Dakle, umjesto da štite interese samostalne Hrvatske, što im je ustavna obveza, oni se stavljaju u zaštitu sudionika i aktera tih zločina i cjelokupnoga velikosrpsko-komunističkog režima. Ovakvim odnosom sramote Hrvatsku pred Europom i ugrožavaju hrvatske nacionalne interese, što samo po sebi govori da za to imaju velikih osobnih razloga. To je jasan dokaz da su oni osobno sudjelovali u tim zločinima ili njihovi očevi, ili su ideološki zaštitnici toga zločinačkog režima pa na ovaj način žele negirati i prikriti te zločine i zločince.

Detuđmanizacija petokolonaškim progonom hrvatskih branitelja

Oni koji donose zakon o zaštiti bivših udbaša i zaštiti ostalih progonitelja hrvatskih domoljuba i hrvatskog naroda, oni su 14. travnja 2000., donijeli Deklaraciju o suradnji sa sudom u Haagu, a to je zapravo zakon o progonu hrvatskih branitelja. Tom Deklaracijom... Račanova koalicija ovlastila je Tužilaštvo Haaškog suda da može istraživati i procesuirati hrvatske branitelje koji su sudjelovati u oslobodilačkim akcijama "Bljesku" i "Oluji" i uopče koji su se na bilo koji način suprotstavili srbočetničkom agresoru. To potvrđuje i izjava Ive Josipovića, koji je u Sarajevu izjavio da su politike 1991. (Tuđmanove) bile pogiješne, pa zato narodi Hrvatske i BH danas pate.
Kako je ta velikosrpsko-komunistička mašinerija, uz punu potporu međunarodnih moćnika, uspjela optužiti hrvatski politički vrh, i procesuirati veliki broj hrvatskih branitelja, pa na tom programu i dalje intenzivno rade.

Ta bratija organizirala je sastanak o daljnjim svojim aktivnostima koje će poduzeti nakon očekivane osuđujuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. U tom smjeru, ti komunističko-četnički ideolozi, pod vodstvom šefice udruge - "Dokumente" Vesne Teršelič i ideološkog prijatelja joj Zorana Pusića, kao ispostave "Veritasa" Save Štrpca, održala je sastanak u Novinarskom domu u Zagrebu tijekom ožujka 2012., radi dogovora o daljnjem progonu hrvatskih branitelja.

Taj pročetničko-komunistički sastanak, svojom nazočnošću uveličali su Branko Horvatin, predsjednik Vrhovnog suda RH, koji je rekao da su naučili "preparirati" svjedoke, te Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik - tužitelj, koji je priznao da nije poštivao Zakon o ništetnosti i da ga je "bajpasirao", te Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, koji svojom nazočnošću podupire anacionalnu politiku Vesne Teršelič i provodi pritisak na pravosuđe, a time čini kazneno djelo. Sastanak su svojom nazočnošću uveličali i Ivan Turudić predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Milorad Pupovac, Veljko Džakula, Zoran Pusić, Vesna Pusić, te Paul Vandoren kao šef Delegacije Europske unije, više stranih diplomata, predstavnici Haaškog suda, te Stela Ronner-Grubačić, supruga srbijanskoga novinara Bratislava Grubačića, koja je i nizozemska veleposlanica u Hrvatskoj, te Josipovićev savjetnik Dejan Jović i Saša Perković i dosta druge prokomunističke čeljadi (H. list, 22. ožujka 2012.). Kako je uslijedila oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaću, u njihovim redovima nastala je konsternacija s pitanjem kako dalje. Kako dalje to će im reći Savo Štrbac i Milorad Pupovac.

Prokomunistička lustracija hrvatskih branitelja

Račanova prokomunistička koalicija nije se zadovoljila samo procesuiranjem hrvatskih branitelja, već je Račan preuzeo zadatak lustracije svega što ne diše komunističko četničkom ideologijom. Tako tada, ministrica obrane Željka Antunović čisti prohrvatske kadrove u vojsci. U prvom valu smijenila je oko 180 visokih časnika, a potom je uslijedila čistka u nižim razinama.

Ministar unutarnjih poslova Šime Lučin otpustio je iz policije preko pet tisuća policajaca proizašlih iz Domovinskog rata. Istovremeno, 27. svibnja 2002., u hrvatsku policiju primio je 39 četnika od kojih neki nisu imali ni osnovnu školu, ali zato su imali radni staž noseći četničku odoru. Ministar vanjskih poslova Tonino Picula u jednoj noći otpustio je 35 veleposlanika od njih pedeset. Ministar hrvatskih branitelja Ivica Pančić, ideološki prethodnik današnjeg ministra Predraga Matića, podcjenjivao je hrvatske branitelje na razne načine, pa govoreći da su svoje činove zaradili u kafićima za šankom.

Deklaracija o suradnji sa sudom u Haagu povjerena engleskim specijalistima

Da bi Deklaracija o suradnji sa sudom u Haagu bila uspješna, Račan svjesno uspostavlja suradnju s Velikom Britanijom, jednom od najvećih mrzitelja Franje Tuđmana i samostalne Hrvatske, a najbližim prijateljima Slobodana Miloševića i velikosrpske politike.
U cilju realizacije Deklaracije...,

Ivica Račan, 5. veljače 2003., zakazuje sastanak u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu policije s predstavnicima britanskog veleposlanstva i britanske obavještajne službe koji je održan u prostorijama Vlade RH i Ravnateljstvu policije MUP-a. Sastanak je održan u dva dijela, a nazočili su: Ivica Račan, predsjednik Vlade RH; Joško Paro, veleposlanik RH u Velikoj Britaniji; Šime Lučin, ministar unutarnjih poslova RH; Ranko Ostojić, pomoćnik ministra - ravnatelj policije, MUP-a RH; Tatjana Banovac, tajnica ravnateljstva policije, kao prevoditeljica; Nicholas Jarrold, britanski veleposlanik u Hrvatskoj; Gareth, prvi tajnik (politički) britanskog veleposlanstva u RH; gospodin Boyd, Britanska obavještajna služba.

Drugi dio sastanka održanje u prostorijama Ravnateljstva policije, kojem su nazočili: Ranko Ostojić, pomoćnik ministra - ravnatelj policije, MUP RH; Dragutin Cestar, načelnik Uprave kriminalističke policije, Ravnateljstvo policije, MUP RH; Gojko Marković, načelnik Odjela za opći kriminalitet, Uprava kriminalističke policije, Ravnateljstvo policije, MUP RH; Tatjana Banovac, tajnica ravnateljstva policije - kao prevoditeljica; Gareth Lungley, prvi tajnik (politički) britanskog veleposlanstva u RH; Boyd, Britanska obavještajna služba. Tema sastanka - traganje za optuženikom Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, hrvatskim generalom Antom Gotovinom. Taj sastanak s Englezima, ugovorio je veleposlanik u Velikoj Britaniji Joško Paro, koji je i nazočio tom skupu i koji je za odani rad "partiji i narodu" nagrađen od Josipovića i Milanovića, veleposlaničkom foteljom u Washingtonu, kao i Ivo Goldstein foteljom u Parizu.

Na tom sastanku Račan je naglasio spremnost i odlučnost Vlade RH za suradnju s Haaškim sudom u svim slučajevima, tako i u slučaju generala Ante Gotovine. Pritom je posebno istaknuo stručnost i iskustvo britanskih službi, posebice uzevši u obzir dobre odnose RH s Velikom Britanijom i želju Vlade da te odnose i dalje unapijeđuje. Dakle, Račan naglašava dobru suradnju Hrvatske i Velike Britanije, koja je zapravo inicijator svih zala na hrvatskim prostorima, a posebno istaknuta prijateljica Srbije i velikosrpske politike protiv Hrvatske. Dalje je sve poznato o rezultatima te "dobre" britanske politike prema Hrvatskoj, hrvatskim generalima i ostalim hrvatskim hraniteljima.
Tu "dobru" suradnju, u lipnju 2013. nastavio je i Ivo Josipović posjetom Velikoj Britaniji, kako bi Hrvatsku približio toj hrvatskoj nesklonoj koaliciji, a udaljio od prijateljske njemačke i američke politike.

Nastavlja se

Ivan Runje, Hrvatsko slovo

26.07.2013.