Kako je moguće da se, umjesto u normiranom hrvatskom
književnom jeziku ustaljenoga, a također i u razgovornom
jeziku prihvaćenoga naziva dječji vrtić - odjednom
gledateljima počinje servirati riječ obđanište? Zvuči
nevjerojatno, ali je na žalost istinito.
Isto tako, sve se rjeđe može čuti
hrvatski glagol zračiti u svim svojim značenjima.
Prema tomu glagolu i pojedini su se hrvatski
jezikoslovci odnosili maćuhinski. Hrvatski vukovac
Tomo Maretić u svom je Jezičnom savjetniku
pretpostavio da je taj glagol kajkavizam u značenju
'izlagati svježemu zraku te preporučio glagol
promahivati. Glagol zračiti našao je u hrvatskoga
leksikografa Ivana Belostenca te, premda ga nije
prihvatio, Maretić je pokazao da taj glagol pripada
hrvatskoj jezičnoj tradiciji.
Drugi hrvatski jezikoslovac Josip
Pavešić oslanja se na Maretića. Prema njegovu
Jezičnomu savjetniku s gramatikom, razmatrani je
glagol iz kajkavskih govora preuzet u normirani
književni jezik. Smatra da je u značenju 'izlagati
svježemu zraku' bolje rabiti glagol provjetravati, dok
uporabu glagola zračiti preporučuje u
značenju'izlagati zrakama! Drukčije mišljenje zastupa
jezikoslovac Petar Skok, dobar poznavatelj hrvatskih
govora, koji je upozorio kako se u hrvatskim gradovima
glagol zračiti rabi u značenju 'izlagati svježemu
zraku.
Sukladno
tomu, u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića
jedno od uobičajenih značenja glagola zračiti jest
'izlagati svježemu zraku'. U tom se značenju glagol
zračiti susreće i u različitim čakavskim govorima,
npr. na otoku Uniju, na Grobniku, u Kompolju u Gackoj
dolini.
I mnoge se druge hrvatske riječi postupno zanemaruju
Umjesto
hrvatskomu jezičnomu sustavu prilagođene posuđenice
milijun, sve se češće čuje tuđica milion. U hrvatskom
jeziku nepotrebno je rabiti rusizam osobenjak u
značenju 'osebujan čovjek, pomalo čudak'. Ta je
imenica izvedena iz pridjeva osoben, preuzetoga iz
ruskoga, dok je hrvatskomu jeziku svojstven pridjev
osebujan. Zato ni hrvatskoga slikara Celestina
Medovića ne bismo trebali nazivati osobenjakom.
Navedeni su primjeri pokazatelji sve veće nebrige za
vlastiti jezik. Istodobno, posljednjih tjedana mnogi
ponosno izjavljuju kako će hrvatski jezik postati
jedan od službenih jezika Europske unije. Kakvi su mu
izgledi u toj višejezičnoj zajednici, ako i u
Hrvatskoj postaje sve nevažnijim?
Piše: S. Vulić, www.hkz-kkv.ch |
