Jedna od najstarijih posuđenica iz mađarskoga jezika, koja se susreće i u suvremenim rječnicima hrvatskoga jezika, jest imenica varoš. U pojedinim se hrvatskim govorima ta imenica rabi u muškom rodu (npr. iz varoša; u varošu), a u nekima u ženskom rodu (npr. iz varoši; u varoši).

Ni značenje nije u svim govorima isto. To se stanje odrazilo i u normiranom hrvatskom književnom jeziku.

Tako npr. jezikoslovac Vladimir Anić, u svom Rječniku hrvatskoga jezika, imenicu muškoga roda varoš opisuje kao težački dio u gradu primorskoga tipa, dok imenicu ženskoga roda varoš smatra stilski obilježenim regionalizmom u značenju manje mjesto.

Ostali hrvatski jezikoslovci ne dijele u potpunosti to mišljenje. Za ilustraciju navodimo Jezični savjetnik s gramatikom (ur. Slavko Pavešić), u kojem značenjski nije razgraničena imenica varoš u muškom i ženskom rodu. Prema tomu jezičnomu savjetniku, tu riječ "u novije vrijeme sve više iz upotrebe potiskuje imenica grad, pa se može zaključiti da su hungarizam varoš (neovisno o gramatičkom rodu) i imenica praslavenskoga podrijetla grad za autore toga jezičnoga savjetnika bile istoznačnice.

Drukčije opet značenje nalazimo u hrvatskoj jezičnoj prošlosti. Etimolog Petar Skok navodi da je do 15. stoljeća posuđenica varoš označavala "naselje koje se razvilo ispod feudalnog grada", a feudalni je grad redovito bio opasan zidinama. Isticanje zidina oko grada zapravo je u skladu s prvotnim, temeljnim značenjem riječi grad. Naime, u hrvatskoj starini riječ grad znači utvrđeni grad, tj. grad opasan zidinama (obično je to bio feudalni grad). U tom kontekstu hrvatska riječ grad ima isto značenje kao njemačka riječ Burg.

Na obali (ili blizu obale) te na otocima, potvrde hungarizma varoš velikim su dijelom sukladne spomenutomu Skokovu navodu. Imamo li još na umu da su toponimi (tj. zemljopisna imena) vrsni jezični spomenici, južnohrvatska nam toponimija velikim brojem primjera pokazuje da su širenjem naselja izvan dotadašnjega zidinama opasanoga naselja, nastajala nova naselja koja su imenovana hungarizmom Varoš, i to u muškom rodu (iz Varoša).

U središnjoj je Hrvatskoj riječ varoš postupno preuzimala značenje koje danas u normiranom hrvatskom književnom jeziku ima riječ grad, dok je riječ grad u prijašnjim stoljećima označavala zidinama opasani, utvrđeni grad ili dvorac (koji je često bio na većoj ili manjoj uzvisini). Tako je bilo u doba kada su predci današnjih Hrvata koji žive u polutisućljetnoj sjeverozapadnoj dijaspori iseljavali iz središnje Hrvatske krajem 15. i tijekom 16. stoljeća. Današnji njihovi potomci u Austriji i zapadnoj Mađarskoj još uvijek u svojim mjesnim govorima rabe hungarizam varoš i hrvatsku riječ grad u tim značenjima. U ženskom pak rodu danas susrećemo hungarizam varoš (iz varoši) npr. u govorima bunjevačkih Hrvata u Bačkoj.

Pjesnik Antun Gustav Matoš također je rabio imenicu varoš u ženskom rodu. Takvo je rješenje Matoš vjerojatno od najranijega djetinjstva slušao u svom roditeljskom domu, jer je bio podrijetlom Bunjevac. Za većinu govornika normiranoga hrvatskoga književnoga jezika, imenica ženskoga roda varoš danas je ipak stilski obilježeni regionalizam, kako to naznačuje jezikoslovac Vladimir Anić.

S. Vulić

www.hkz-kkv.ch