Tijekom četvrt stoljeća hrvatske državne neovisnosti ne prestaju pravopisni prijepori. U pojedinim su razdobljima glasniji, u ponekim više ili manje prigušeni, ali uvijek aktualni. Doda li se tomu velika zanemarenost nastave hrvatskoga jezika u hrvatskim srednjim školama, ne trebamo se čuditi sve većoj nepismenosti među našim mladima, ali zbog toga trebamo i te kako biti zabrinuti.

Većina naših studenata tvrdi da su na nastavi iz predmeta hrvatski jezik u srednjim školama gotovo isključivo učili hrvatsku i svjetsku književnost, a hrvatski jezik malo ili nimalo. Obično se smatra da je to bio posao nastavnika hrvatskoga jezika u osnovnim školama te da srednje škole, pogotovu gimnazije, upisuju učenici koji dobro znaju hrvatski pravopis i gramatiku. Koliko je ta postavka
dvojbena uvjerila sam se dobivši na uvid sastavke učenika jedne zagrebačke opće gimnazije. Brojne pogrješke u tim sastavcima
velikim su dijelom rezultat utjecaja engleskoga jezika i engleskoga pravopisa, pa mladi npr. pišu

- Muzej za Umjetnost i Obrt u Zagrebu;

- Dan Irske kulture;

- slušali smo o Irskoj kulturi;

- 17 Ožujak;

- Matoševa pjesma "Utjeha Kose",

- u Japanskom glavnom gradu Tokio,

a pravilno je:

- Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu;

- Dan irske kulture;

- slušali smo o irskoj kulturi;

- 17. ožujka;

- Matoševa pjesma "Utjeha kose";

- u japanskom glavnom gradu Tokiju.

Ima i drugih pravopisnih pogrješaka, kao npr. od 5-20, a pravilno je od 5 do 20 itd. Besmislena rješenja, kao što je npr. u jednoga
učenika blagdan dan Zaljubljenih, neugodno mi je i navoditi. A riječ je o gimnazijalcu završnoga razreda!? Nadajmo se da će za državnu maturu ipak morati svladati barem osnove hrvatskoga pravopisa. U tom učenicima, ali i svima ostalima, dobro može poslužiti novi priručnik Hrvatski u upotrebi autora Marka Alerića i Tamare Gazdić-Alerić, koji npr. upozoravaju da valja pisati violinist; metropolit;
uskrsni; ljetni; čudim se neznanju; a ne violinista; metropolita; uskršnji; ljetnji; čudi me neznanje, ili da genitiv zemljopisnoga imena Macelj glasi Maclja, a ne Macelja, itd.

To je tek vrlo maleni izbor iz velikoga broja ponuđenih dobrih praktičnih jezičnih savjeta. Motreći hrvatski jezik u cjelini, možda se ne
ćemo sa svime u tom priručniku u potpunosti složiti, ali svima koji su nesigurni ili smatraju da nedovoljno znaju normirani hrvatski književni jezik, ovaj novi jezični savjetnik nedvojbeno može biti vrlo korisno poučno štivo.

S. Vulić, www.hkz-kkv.ch