Većina naših studenata tvrdi da su na nastavi iz
predmeta hrvatski jezik u srednjim školama gotovo
isključivo učili hrvatsku i svjetsku književnost, a
hrvatski jezik malo ili nimalo. Obično se smatra da je
to bio posao nastavnika hrvatskoga jezika u osnovnim
školama te da srednje škole, pogotovu gimnazije, upisuju
učenici koji dobro znaju hrvatski pravopis i gramatiku.
Koliko je ta postavka
dvojbena uvjerila sam se dobivši na uvid sastavke
učenika jedne zagrebačke opće gimnazije. Brojne
pogrješke u tim sastavcima
velikim su dijelom rezultat utjecaja engleskoga
jezika i engleskoga pravopisa, pa mladi npr. pišu
- Muzej za
Umjetnost i Obrt u Zagrebu;
- Dan Irske kulture;
- slušali smo o Irskoj kulturi;
- 17 Ožujak;
- Matoševa pjesma "Utjeha Kose",
- u Japanskom
glavnom gradu Tokio,
a pravilno je:
- Muzej za
umjetnost i obrt u Zagrebu;
- Dan irske kulture;
- slušali smo o irskoj kulturi;
- 17. ožujka;
- Matoševa pjesma "Utjeha kose";
- u japanskom
glavnom gradu Tokiju.
Ima i
drugih pravopisnih pogrješaka, kao npr. od 5-20, a
pravilno je od 5 do 20 itd. Besmislena rješenja, kao
što je npr. u jednoga
učenika blagdan dan Zaljubljenih, neugodno mi je i
navoditi. A riječ je o gimnazijalcu završnoga
razreda!? Nadajmo se da će za državnu maturu ipak
morati svladati barem osnove hrvatskoga pravopisa. U
tom učenicima, ali i svima ostalima, dobro može
poslužiti novi priručnik Hrvatski u upotrebi autora
Marka Alerića i Tamare Gazdić-Alerić, koji npr.
upozoravaju da valja pisati violinist; metropolit;
uskrsni; ljetni; čudim se neznanju; a ne violinista;
metropolita; uskršnji; ljetnji; čudi me neznanje, ili
da genitiv zemljopisnoga imena Macelj glasi Maclja, a
ne Macelja, itd.
To je tek vrlo maleni izbor iz velikoga broja
ponuđenih dobrih praktičnih jezičnih savjeta. Motreći
hrvatski jezik u cjelini, možda se ne
ćemo sa svime u tom priručniku u potpunosti složiti,
ali svima koji su nesigurni ili smatraju da nedovoljno
znaju normirani hrvatski književni jezik, ovaj novi
jezični savjetnik nedvojbeno može biti vrlo korisno
poučno štivo.
S. Vulić, www.hkz-kkv.ch
|