Član republikanske većine u američkom Zastupničkom domu
i njegova Odbora za vanjsku politiku te predsjednik
Pododbora za Europu i Euroaziju Dana Rohrabacher smatra
kako bruxelleskim sporazumom Priština nije dobila
suverenost na sjeveru Kosova, te da sporazum "zapravo
potkopava zahtjev Kosova da na tom području svoje države
uspostavi suverenost". Ako postignete sporazum koji
vam papirnato daje suverenost, ali vam ne omogućuje da
ga u stvarnosti provedete, onda vi, naprosto tamo niste
suvereni, ocijenio je Rohrabacher i ustvrdio kako
je Kosovo u Bruxellesu svoj sjever predalo Srbiji, a da
za to nije ništa dobilo.
Iz ocjene republikanskoga kongresmena
može se odčitati i američko nezadovoljstvo politikom
visoke predstavnice EU za vanjske poslove, inače
britanske političarke Catherine Ashton, koja je vodila
bruxelleske pregovore između predstavnika Srbije i
Kosova. Sporazum je Srbiji otvorio vrata pregovora s
Europskom unijom, čime Srbija postaje prva država,
koja bi iz ruskoga vojnoga saveza trebala postati
članicom EU.
Naime, Srbija je postala članicom
vojnog saveza okupljenog oko Rusije, koji je inače
nasljednik raspuštenoga Varšavskoga pakta. Zasad,
doduše u statusu promatrača, a zahvaljujući
diplomatskoj aktivnosti predsjednika vlade Ivice
Dačića i Tomislava Nikolića s Moskvom je dogovoren i
paket vojne pomoći, kojim će srpske vojne snage
ojačati svoje zrakoplovstvo Migovima - 29, a dva nova
ruska radarska sustava razmještena po Srbiji, omogućit
će Moskvi da preko njih nadzire cijelo južno krilo
NATO saveza.
Sa stajališta hrvatskoga nacionalnoga
interesa, naravno i za Hrvatsku je kao članicu NATO
saveza od iznimne važnosti spoznaja da će novi radari
nadzirati i njezin prostor, nu kudikamo je važnija
svijest o političkoj pozadini srbijanskih diplomatskih
operacija, koje se skrivaju iza uvijenih diplomatskih
formula o popravljanju međususjednih odnošaja s
državama koje su svojedobno bile žrtve velikosrpske
hegemonističke politike. Naime, pokušaj jezičnoga
posrbljivanja hrvatskoga Podunavlja nije ništa drugo
nego jedna od inačica modela koji je primijenjen u
bruxelleskom sporazumu za sjever Kosova, što bi u
slučaju možebitne ćirilizacije dijela Hrvatske te sa
srpskim entitetom u BiH ponovno na velika vrata
otvorilo prostor srbijanskoj hegemoniji.
Hrvatska je za razliku od Kosova i
BiH, naravno, u bitno povoljnijem položaju, jer je
članica NATO saveza, a već za koji mjesec i punopravna
članica Europske unije, što bi u svim pregovorima
trebao biti snažan argument svakom hrvatskom
političaru. Nu kako sada stvari stoje, hrvatska je
politika uglavnom "nezainteresirana" za takav način
pregovora pa se stječe dojam kako se hrvatski
političari još uvijek ne žele osloboditi svoga
istočnoga, odnosno jugoslavenskoga grijeha, a što
svjedoči i sve snažnija yunitarizacija javnoga
prostora.
Najava pak mogućega povlačenja
hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije nakon samo
jednog posjeta potpredsjednika srpske vlade Aleksandra
Vučića Zagrebu nije tek nijekanje i relativizacija
srpskih ratnih zločina nad hrvatskim narodom, nego
ponajprije otvaranje još jednoga prostora Srbiji da
nastavi s političkim manipulacijama. Uostalom to je
Vučić u svojoj izjavi i najavio, jer je na upit o
isprici za počinjene srpske zločine tijekom agresije
na Hrvatsku benevolentno odgovorio kako Srbija ima
drukčiji pogled na prošlost od Hrvatske.
Naravno i takvo stajalište može biti razumljivo, jer isprika
sama po sebi ionako ništa ne znači. Ona bi podrazumijevala kajanje i traženje
oprosta, nu takav je čin u politici sveudilj teško očekivati pa će iskreni
zagovornici istine u hrvatsko-srpskim odnošajima i dalje ostajati kratkih
rukava. Upravo bi zato i hrvatska politika morala počivati na realnim temeljima
pa svojoj javnosti, umjesto najave "normalizacije" odnošaja sa Srbijom objaviti
kako se glede pregovora, bar kad je u pitanju srpska strana, radi o zastupanju
isključivih nacionalnih interesa, koji, što je i razumljivo, nikad nisu bili u
skladu s interesima hrvatske države. Srbija se dakle, bruxelleskom operacijom,
nakon kapitulacije kosovske politike i jačanja svojih pozicija u BiH, sad može
potpuno usredotočiti na izvođenje različitih političkih igara po Hrvatskoj.
Ne treba zaboraviti kako su iste
silnice, koje su nedavno dovele do pobjede Srbije na
Kosovu cijelo 19. stoljeće radile na uspostavi velike
Srbije, koja se u 20. stoljeću očitovala u svoja dva
jugoslavenska okvira - karađorđevićevskom i
jugokomunističkom. Američkoj pak politici ostaje
otvoreno pitanje - kako riješiti sad već uz
gospodarski i duboki vojni prodor ruske interesne
sfere u područje Europske unije pa i NATO saveza.
Autor: Mate
Kovačević
Izvor: Hrvatsko slovo
04.05.2013.
|
