Za samo desetak kuna može se kupiti različito zabavno
štivo koje će vam kratiti vrijeme dok putujete ili
negdje čekate u redu.
Volite li npr. čitati Agathu Christie, a još uvijek
je vole čitati različiti naraštaji, lako i jeftino
možete kupiti njezine romane prevedene na hrvatski jezik
u nakladi Marjan tiska d. o. o. iz Splita. Međutim, u
tim knjigama, koje nemaju službenoga lektora, naići ćete
na vrlo neobična jezična rješenja.
Tako ćete
se primjerice nemalo iznenaditi kada čitajući roman
Mačka među golubovima (tiskan 2002.) naiđete na
izraz s naše tačke gledišta. Riječ tačka
se nametala hrvatskomu jeziku tzv. Novosadskim
pravopisom iz 1960., ali hrvatski su se jezikoslovci i
tada zalagali za hrvatsku riječ točka. Doduše, u
spomenutom se prijevodu romana susreće i točka (npr.
do određene točke), ali takova je uporaba nedvojbeno
trebala biti dosljedna u svim primjerima.
U hrvatskom jeziku brojevni prilozi, izvedeni od
broja četiri pa nadalje, redovito završavaju na -ero,
npr. četvero, petero, devetero, dvanaestero,
tridesetero itd. To je bitna značajka normiranoga
hrvatskoga književnoga jezika i znatne većine
hrvatskih mjesnih govora. Međutim, u spomenutom
prijevodu čitat ćete o devetoro djece umjesto
devetero.
Također ćete
naći izraz sramota me je, npr. sramota me
je priznati umjesto pravilnoga sram me je: sram
me je priznati ili sramim se priznati. Izraz
sramota me je u hrvatskom se jeziku susreće vrlo
rijetko, i to samo u pojedinim mjesnim govorima. U
normiranom je književnom jeziku neprihvatljiv, jer
imenice sram i sramota imaju različita značenja. Isto
tako različita značenja imaju glagoli sramiti se i
sramotiti se. Zato se npr. može reći sram me je što se
to dogodilo, sramim se što se to dogodilo, sramota je
što se to dogodilo, nemoj se sramotiti, sramotiš se,
ali ne sramota me je.
U hrvatskoj se jezičnoj tradiciji pridjev prost, -a,
-o često susreće u značenju slobodan, slobodna, -o.
Sukladno tomu i prilog prosto susreće se u značenju
slobodno. Još uvijek se u tom značenju rabi u
različitim hrvatskim govorima, npr. na otoku Drveniku
kraj Trogira. U suvremenom se hrvatskom jeziku taj
pridjev, odnosno prilog rabi u značenju nepristojan,
nepristojno, što je zapravo jedno od prenesenih
značenja riječi slobodan, slobodno. U normiranom se
književnom jeziku ne preporučuje uporaba riječi prost,
prosto u značenju jednostavan, jednostavno, osim kao
izrazito stilskih obilježenih. U razmatranom se
prijevodu nepotrebno rabi prilog naprosto umjesto
priloga jednostavno.
Pridjevi prijatan, neprijatan (u svim gramatičkim
rodovima), te sukladno tomu prilozi prijatno,
neprijatno u hrvatskom su jeziku rusizmi. Uobičajeni
su u nekim drugim slavenskim jezicima, npr. u
bugarskom. U hrvatskom su se jeziku u tom značenju od
starine rabili i još uvijek se rabe pridjevi ugodan,
neugodan (u svim gramatičkim rodovima) i prilozi
ugodno, neugodno. Međutim, u razmatranom prijevodu te
riječi izostaju, a umjesto njih se vrlo često rabi
prijatan, prijatno i neprijatan, neprijatno, npr. ima
vrlo prijatnih mjesta; ne trebate očekivati da se
ovdje dogodi još nešto neprijatno; nemoj se miješati u
nešto neprijatno; bila je spremna ublažiti svaki
neprijatan utisak.
U potonjoj
se sintagmi susreće i imenica utisak umjesto
u hrvatskom jeziku prihvatljivije riječi dojam. Isto
se može reći za imenicu spisak, npr. u
spomenutom prijevodu ostavila mi je spisak umjesto
hrvatske riječi popis.
Računica je jednostavna. Ako se takova jezična
rješenja budu stalno i sustavno promicala, čitatelji i
slušatelji prihvatit će ih i smatrati dijelom
normiranoga književnoga jezika. Budući da je riječ o
temi koja na žalost ne zastarijeva, potrebno je stalno
o njoj govoriti i pisati te uporno upozoravati na
načine razaranja hrvatskoga jezika.
Piše: S. Vulić, www.hkz-kkv.ch
Ispravno - neispravno:
točka - tačka
devetero - devetoro
sram me je priznati- sramota me je priznati
ugodan, neugodan - prijatan, neprijatan
dojam - utisak
popis - spisak
|
