- Sjećam se da se inzistiralo na mijenjanju vojnih
Äinova u "Ratu i miru", Äemu sam se dugo opirao jer kako
ću u Tolstoju kapetane mijenjati u satnike, bataljone u
bojne, kako ću prihvaćati rijeÄi koje su mi zvuÄale
ustaÅ¡ke i NDH-ovske. To mi je bilo bogohulno, no unatoÄ
svom otporu morao sam kapitulirati. Ali, doista nisam
imao srca da mi u "Kvaki 22" major Major Major Major
postane bojnik Bojnik Bojnik Bojnik. Ne ide to -
komentirao je Crnković
(http://www.jutarnji.hr/hrvatski-jezik-20-godina-poslije/998109/).
Malo je Äudno kako i Å¡to veli gospodin Zlatko
Crnković o prijevodu vojnih naziva. Prije valja reÄi
da nazivi vojnih Äinova u razliÄitim inozemnim
vojskama nisu uvijek jednaki i zbilja im ne treba
vazda davati u prijevodu domaće nazive tih Äinova. To
nisu istoznaÄni nazivi. Nitko ne prevodi npr. vojne
Äinove NATO-a na ruski jezik uz pomoć ruskih vojnih
Äinova jer se radi o razliÄitim strukturama vojska i
nejednakom vojnom nazivlju. Položaji u vojnoj službi
razliÄitih zemalja ne podudaraju se dijelom ili u
potpunosti i ne mogu se svagda podudarati. Katkada
možemo govoriti o bliskoznaÄnosti, no i tada stilski
ne valja to prevoditi. Općepoznato je da jedan znak u
jednom jeziku mora Å¡to potpunije odgovarati onomu u
drugom jeziku, no ne u naÅ¡em sluÄaju kada se ÄasniÄki
Äin 'major' ili 'kapitan' u ruskom jeziku djelomice ne
podudara s 'bojnikom' ili 'satnikom' u hrvatskom.
Vojni Äinovi mogu se prevesti ako se potpuno
preklapaju po svojem službenom položaju i sadržaju
naziva.
To isto se tiÄe, na primjer, i niza pravoslavnih
(rus.) i katoliÄkih (hrv.) crkvenih naziva i pojmova:
mitropolit - stožernik, kardinal, monastir' -
samostan, monah - samostanac; redovnik, prosfora,
prosvira - hostija; priÄestiliÅ¡te i sl. Primjerice,
hostija (lat. pomirbena žrtva) znaÄi u katoliÄkoj
liturgiji "okrugli tanki beskvasni kolutić od
pÅ¡eniÄnoga braÅ¡na pripravljen za euharistiju", a
prosfora (grÄ. prinos, prikazanje) u pravoslavnom
bogoslužju je kvasan i ima oblik ispupÄenoga
hljepÄića. Nije jasno, usput budi reÄeno, zaÅ¡to u
Anićevu rjeÄniku iz 1998. na str. 924. i u Hrvatskom
enciklopedijskom rjeÄniku iz 2005. na str.5. nalazimo
da je prosfora "obredni beskvasni hljepÄić"?
Dr. Jeronim
Å etka u rjeÄniku "Hrvatska kršćanska terminologija" zu
natuknicu hostija piše: "...taj je kruh u latinskom,
armenskom, maronitskom obredu beskvasan; a u ostalim
je obredima kvasan..." (Split, 1976., str. 97.).
Polazeći od toga tumaÄenja Anićeva, prosfora pripada
latinskomu, armenskomu ili maronitskomu crkvenomu
ritu, a ne istoÄnomu pravoslavnomu obredu. U katolika
npr. križ (lat. crux) ima najÄešće Äetiri kraka, u
pravoslavaca - Äetiri, Å¡est i osam krakova, a
staroobredci (ruska pravoslavna sljedba) poštuju samo
osmokraki krst. U crkvenoslavenskom rjeÄniku
G.D'jaÄenko nalazimo rijeÄ kryž_, križ_ u znaÄenju
"latinski križ, tj. katoliÄki" (v.D'jaÄenko, Grigorij.
Polnyj cerkovno-slavjanskij slovar', Moskva, 1993.,
str. 273.). U hrvatskom krst (grÄ. baptisma) znaÄi
"sakrament krÅ¡tenja ili krÅ¡Äanske inicijacije".
Zanimljivo je da je Brozović u svojem pisanju katkada
razlikovao dapaće katolićkoga svećenika od
pravoslavnoga sveštenika: "...nakon dolaska ruskih
uÄitelja i sveÅ¡tenika" (v.Brozović, Dalibor/ Ivić,
Pavle. Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski
ili srpski. Izvadak iz 2. izdanja Enciklopedije
Jugoslavije, Zagreb, 1988., str.100.).
OdreÄ‘eni rjeÄniÄari (leksikografi) i prevoditelji,
na žalost, ne uzimaju uvijek u obzir odnos leksiÄkih
jedinica i razlika u etnolingvokulturnoj i vjerovnoj
tradiciji razliÄitih naroda. Prevodeći ili tumaÄeći
navedene leksiÄke jedinice, oni Äesto polaze ne od
etnolingvokulturnih zbilja ili posebnosti njihove
funkcionalno-stilske uporabe, a od govorne prakse
svoje jeziÄne sredine, jeziÄnih navika ili obiÄnoga
neznanja.
Nikako ne zvuÄe "ustaÅ¡ki" ili "NDH-ovski" rijeÄi
tipa bojna, satnik i sl. ako znaš povijest
materinskoga jezika i uopće povijest svojega naroda.
Te su rijeÄi stigle iz stare hrvatske baÅ¡tine i
Austro-Ugarske, a ne iz NDH-a. Primjerice, rijeÄ
satnik (ili stotnik, lat. centurion) surećemo još u
Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483. Odvojeni
istraživaÄi vele takoÄ‘er da je tekst Prvotiska (1483.)
istovjetan tekstu Misala kneza Novaka iz 1368. koji je
nastao na podruÄju Like i Primorja, Å¡to
starocrkvenoslavensku rijeÄ satnik (prvi podatci te
rijeÄi uopće od 11.st.) pomiÄe nekoliko stotinjaka
godina dublje u prošlost.
RijeÄ satnik
također susrećemo u Vinodolskom zakonu (1288.), no u
znamenovanju (znaÄenju) 'opÄinski Äelnik'. Već u
proslovu Vinodolskoga zakona Äitamo: "iz Bribira
Zlonomer satnik, ... iz Hriljina Ivanac satnik, ... iz
Bakra Ivan satnik, ... iz Trsata Nedrag satnik, ... iz
Grobnika Slavan satnik"
(v.http://www.croatianhistory.net/etf/glhrv.html)
Dobro je poznato da je hrvatsko vojno domobransko
nazivlje oblikovano u poslijenagodbeno vrijeme (od
1868.) zu povelik trud Boguslava Å uleka i kodificirano
je nizom domobranskih priruÄnika od službovnika i
vježbovnika nadalje (v. Samardžija, Marko. Hrvatski
jezik, pravopis i jeziÄna politika u NDH, Zagreb,
2008., str.84.).
Imamo li
pravo bez ozbiljne raÅ¡Älambe katkada i sada joÅ¡
utvrÄ‘ivati ili govoriti da su te rijeÄi stigle u
Hrvatsku iz NDH-a ili one ustaške? "Tužno je i
nelagodno Äuti mlada Äovjeka, piÅ¡e akademik D.
Brozović, kada kaže: "Å to će meni nekakav 'priÄuvni
Äasnik' kad sam uvijek Äuo samo za 'rezervnog
oficira'? To je nasilje koje mi se nameće!" Taj mladi
Äovjek pokazuje, prvo, da ne poznaje hrvatsku
književnost, inaÄe bi Äuo za priÄuvnog Äasnika i ne bi
mu bio neobiÄan. Drugo, ravnoduÅ¡an je prema nasilju
kojemu su bili izloženi njegovi djedovi, jer im je
bilo zabranjeno da spominju priÄuvne Äasnike, a
izložen je bio također i njegov otac, koji se još
priÄuvnih Äasnika bar pasivno sjećao" (v. Programska
stajališta HDZ-a o hrvatskome jeziku, Jezik, br..3.,
Zagreb, 1994., str. 84.).
I na koncu, "bogohulno" je nemilosrdno i nasilno
istrebljivati hrvatsku leksiÄku baÅ¡tinu koja ima dugu,
bogatu te iznimno tešku povijest.
Artur
BAGDASAROV
Hrvatsko slovo, 11.05.2012. |