Jednog prohladnog dana, krajem sijeÄnja 2015., tadaÅ¡nji Milanovićev ministar obrazovanja Vedran Mornar, na konferenciju za novinare doveo je mlaÄ‘ahnog, simpatiÄnog tipa, razbaruÅ¡ene kose i predstavio ga kao novog voditelja kurikulne reforme. Za Borisa Jokića do tada gotovo nitko nije Äuo. I dok se javnost s pravom pitala tko je on, njegovim kukuriku mentorima Milanoviću i Mornaru na pamet nije padalo objasniti zaÅ¡to su izabrali baÅ¡ njega. Odnosno, koje su to reference i zasluge koje su Jokića lansirale na tako važno mjesto?! Ili, na primjer, tko su bili njegovi protukandidati i zbog Äega je Jokić bio bolji od njih?!
No Mornar i Milanović nisu ni mogli dati odgovor iz jednostavnog razloga jer je Jokić instaliran. Doveden. PolitiÄki postavljen. IzmiÅ¡ljen. Mogao je to biti bilo tko drugi, ali se, eto, odluÄio za Jokića. Uostalom, naÄin na koji je doveden Jokić najbolje je ilustrirao bivÅ¡i premijer Zoran Milanović kada je kazao da je Jokić bio njegov osobni izbor.
I zato je Jokić danas zadnja osoba na svijetu koja se može žaliti na nerazvidnost izbora nove voditeljice kurikulne reforme. Koja je, a važno je to reći, izabrana po struÄnim kriterijima koje je prihvatila radna skupina u kojoj je sjedio (i digao ruku za takve kriterije) i njegov kukuriku mentor Mornar. Po tim kriterijima Jokić nije meÄ‘u prvima.
Otužno je, ovih dana, gledati i sluÅ¡ati Jokićevu kuknjavu i bijes. Kao i naÄin na koji, obilazeći sve moguće medije, iskazuje svoj jal. Pa tvrdi da proces izbora novog voditelja nije demokratski, transparentan, da je sve žabokreÄina i balkanska kaljuža. A on je jedini bio dobar i sposoban. Zapravo on i je kurikulna reforma i bez njega niÅ¡ta ne može biti.
Od takvog Jokićeva ponaÅ¡anja, otužnije je samo to Å¡to ga dio politiÄke i politikantske javnosti glorificira do te mjere da mu se pripisuju gotovo nadnaravne moći; struÄnost o kojoj skoro niÅ¡ta ne znamo i iskustvo za koje ne znamo gdje ga je stekao.
BaÅ¡ zato nije zgorega podsjetiti Å¡to je taj kukuriku politiÄki produkt radio dok je vodio kurikulnu reformu. Pri tome ne mislim samo na ideoloÅ¡ku obojenost njegove radne skupine koja je sebi mogla dopustiti sve, pa tako i to da iz obvezne lektire izbaci Oca hrvatske književnosti Marka Marulića, već i da djeci, osnovnoÅ¡kolcima, meÄ‘u lektiru ubaci uratke s eksplicitnim pornografskim sadržajem, s elementima nasilja i pedofilije. ÄŒime su se Jokić i njegova radna skupina aktivno ukljuÄili u nametnutu nam i agresivnu panseksualizaciju druÅ¡tva.
DoduÅ¡e, kada su u medijima prozvani zbog zamjene Marulića pornografijom, Jokićeva struÄna skupina odmah je povukla spornu knjigu, no to nimalo ne umanjuje Äinjenicu da su ti eksperti u lektiru uvrstili – pornografiju. Od toga je skandaloznije samo to Å¡to se Jokić nastavio ponaÅ¡ati kao da se niÅ¡ta nije dogodilo. Nije teÅ¡ko zamisliti kakve bi bile reakcije da u jednoj NjemaÄkoj netko kaže da je Goethe težak za Äitanje i zamjeni ga pornografijom. Ili da netko izbaci Shakespearea ili Balzaca, a umjesto njih uvrsti trećerazredni pornografski uradak.
Nisu to bile jedine pogrjeÅ¡ke. Nema predmeta iz kojeg ozbiljni i struÄni recenzenti nisu upozorili na nelogiÄnosti koja će donijeti Å¡tetu za uÄenike. Na primjer, do te mjere da izmeÄ‘u osnovnoÅ¡kolske i srednjoÅ¡kolske matematike postoji rupa u programu. Neovisni struÄnjaci iznijeli su cijeli niz brojnih znanstvenih, struÄnih i pedagoÅ¡kih nedostataka s ozbiljnim dokazima o ideologiziranosti cijele reforme. Tako, u sastavu Jokićeve Ekspertne radne skupine nije bilo ni jednog svjetski prepoznatljivog znanstvenika iz podruÄja matematike, fizike, kemije, biologije i geografije kao niti jednog praktiÄara iz tih podruÄja. Kao ni jednog vrhunskog znanstvenika iz druÅ¡tveno-humanistiÄkog podruÄja niti umjetnika. A kako bi i imala kada je cijeli projekt raÄ‘en u politiÄkoj kukuriku kuhinji, daleko od oÄiju javnosti i struke.
Jokićev projekt bio je Äista uzurpacija i ideologizacija kurikula. Å to god danas Jokić priÄao, potezi koje je tada povukao i obrazloženja koja je davao (na primjer da Marulića miÄe jer je djeci težak za Äitanje), pokazuju da nije shvatio bit obrazovanja. A to je da obrazovanje, meÄ‘u ostalim, ima kljuÄnu zadaću u oblikovanju nacionalnog identiteta kao i na upućivanje uÄenika na kapitalna djela i dosege svjetske baÅ¡tine.
Ozbiljna kurikulna reforma Hrvatskoj je nasuÅ¡na potreba. Å kolski programi s kojima se sada bore naÅ¡a djeca ali i profesori, moraju se mijenjati i prilagoditi. Ali to se mora raditi struÄno i ne na ulici. Jokić svojim ponaÅ¡anjem inzistira na ovom drugom. Neargumentirano prozivanje kolega koji su sada izabrani u Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje i impliciranje da su proustaÅ¡ki orijentirani i prekonzervativni, ipak najviÅ¡e govori o Jokiću samom.
Silvana OruÄ IvoÅ¡, Hrvatsko slovo
|
