U prosincu 1933. godine Josip Begović je u Zagreb sudjelovao u neuspjelom atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića. Rođen je 1908. godine u Suhopolju; živio je s roditeljima u obiteljskoj kuću u Virovitici. Njegov otac Josip Begović (stariji) je bio čovjek beogradskog kraljevskog režima i čelnik Radikalne stranke u Virovitici. Odlaskom na Zagrebačko sveučilište Josip Begović (mlađi) je došao u društvo Hrvatske nacionalne omladine i tu počinje njegov politički odgoj i rad. (1)

Nakon neuspjelog atentata, hapšenja i mučenje u Beogradu je osuđen na smrt. Kaznu je izvršena 12. svibnja 1934. godine u 4 sata ujutro. Sat vremena pije smaknuća posjetio ga je njegov odvjetnik koji je u pismu njegovu ocu napisao: "Kažem vam nije izgledao ni malo uzbuđen, naprotiv, davao je utisak čovjeka kome nije stalo da ga netko žali". (2)

Te noći Begovića je posjetio i njegov bivši vjeroučitelj iz Virovitice koji se tada kao sekretar Nadbiskupije nalazio na službi u Beogradu. On je s Begovićem ostao do kraja i u pismu njegovim roditeljima napisao: "Kao najveća utjeha Vam je to: da je vaš sin umro izmiren sa dragim Bogom, upravo svetački." (3)

Čekajući u Beogradu izvršenje smrtne kazne vješanjem napisao je pjesmu koja oslikava njegovo raspoloženje i stavove u tom trenutku. U toj pjesmi sebe vidi kao onog tko je spreman "tiranu na put stati" 2 što je stvarno i učinio. Dok su neki sudionici atentata zatajili, Begović je pokušao ispraviti njihovu pogrešku, što ga je na kraju dovelo do zatvora, mučenja i vješala. Prema tadašnjem virovitičkom odvjetniku i Begovićevu političkom suborcu Milanu Badovincu "krvnik Aleksandar" je došao "trijumfalno prošetati po Zagrebu" i "pokazati svijetu da je potpuno pacificirao tu buntovnu Hrvatsku. No prevario se u računu, jer je zaboravio da je tu još ona naša omladina, koja će znati očuvati Hrvatski ponos i pokazati tiranu, da je predaleko došao." (4)

JOSIP BEGOVIĆ:

Štrik se njiše, vjetar leti,
vije ga uz stup.
mlad ustaša sad će mrijeti,
dati život skup.

On je spreman život dati
za hrvatski dom,
i tiranu na put stati -
dušmaninu svom.

Niti strepi, nit se plaši,
hrabro čeka smrt!
Osvetit će njeg' ustaši:
dušmana će strt.

Ustaši je štrik na slavu,
slobode simbol,
ponostio diže glavu
ne zna što je bol.

Krvnik već se štrika maši
meće petlju sad!
Al ustašu smrt ne straši,
nit ga mori jad!

Neka rubi rusu glavu
sinu hrvatskom!
On će ginut sad na slavu
milom rodu svom!

Zadnju svoju pjesmu vije
rodu hrvatskom,
njom pogađa krvopije,
ko iz neba grom!

Zbogom, mila domovino,
i hrvatski rod
za te sin je poginuo,
nek te čuva Bog!

Njegova druga pjesma je pronađena brižljivo skrivena u podstavi njegova odijela na zgužvanom napisana papiru. Njen je naslov: "Zadnja riječ srca: za dom - spremni!" pokazuje da pjesma kombinacija osjećaja srca i njegova političkog stava:

Oj, dome slatko li je
i slavno ime tvoje,
grud moja za te bije,
mrijet za te pripravna -
za tvu čast i slavu stati,
za te krv i život dati,
miso, želja jedina.
Dome za te je.

1) Dr. Milan Badovinac, Neke uspomene na Josipa Begovića, Hrvatski tjednik, spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941. str. 3.
2) Dr. Mladen J. Žujević (Begovićev odvjetnik), Hrvatski tjednik, spmen-broj Josiipu begoviću, str. 2.
3) Justin Čmelar, isto
4) Dr. Milan Badovinac, Neke uspomene na Josipa Begovića, Hrvatski tjednik, Spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941. str. 3.

Frotografije uz test: fotografija Josipa Begovića iz Hrvoatskog tjednika, spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941. i kuća Josipa Begovića u Virovitici, danas Arhiv

Vlatko Ljubičić

Virovitica, 15. Lipnja 2011.

vlatko.ljubicic1@vt.t-com.hr