Oni ne priznaju ni pravomoćnu presudu Haaškoga suda koji
je oslobodio svake krivnje ne samo Gotovinu i Markača
nego i državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu s
Tuđmanom jer je jasno presuđeno da Oluja nije bila
zločinački pothvat te i dalje na različite načine,
ustvari kao peta kolona iznutra, promiču novu
velikosrpsku agresiju na Hrvatsku koja se, između
ostaloga, izražava i svojatanjem Vukovara kao navodno
srpskoga grada. Na čelu te pete kolone bivši je
dvostruki predsjednik Stjepan Mesić, a njegovu politiku
dosljedno je u svome prvom mandatu nastavio sadašnji
predsjednik Ivo Josipović.
Ivo Josipović optužio je Tuđmana da je krivac za sve
zlo koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini, prihvatio
je velikosrpsku podvalu da se agresija na Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu pretvori u navodni građanski rat s
podijeljenom krivnjom. Cijelo vrijeme pomagao je sve
one koji su provodili detuđmanizaciju, stvarni je
pokrovitelj i Vesne Teršelič, Zorana Pusića i drugih
koji ne odustaju od optuživanja Oluje kao zločinačkoga
pothvata i koji ne odustaju od optuživanja Franje
Tuđmana.
Josipović
je cijelo vrijeme svoga mandata tretirao Hrvatsku kao
zmijsku dolinu, a hrvatski narod kao ustaški narod u
čijim srcima živi ustaška zmija. On je obećao da će
cijela Hrvatska pocrveniti i sve je radio da se to i
dogodi rehabilitirajući Tita i crvenu zvijezdu
petokraku te tražeći svuda ustaše i zlo koje vreba i
koje se želi obnoviti. Međutim, u strahu od gubitka
izbora od Kolinde Grabar Kitarović, on i njegov stožer
shvatili su da je Tuđman sve popularniji te da će
izgubiti izbore, između ostaloga i zbog toga što
golema većina hrvatskog naroda ne prihvaća lažne
optužbe protiv Franje Tuđmana. I zato su smislili
nevjerojatna obrat.
Za Ivu Josipovića preko noći Tuđman prestaje biti
ustaša, nije više ratni zločinac i prestaje biti
krivac za sve zlo u Bosni i Hercegovini. Josipović je
odlučio Tuđmana krivotvorinama pretvoriti u titoista
i, uz Tita, najvažnijim Hrvatom u hrvatskoj povijesti.
Odlučili su u svome Stožeru krivotvorinama Tuđmana
prikazati kao čovjeka koji je nastavio Titovu
politiku, a Tita prikazati kao prethodnika Tuđmana
koji je ustvari stvorio u antifašističkoj borbi
samostalnu Hrvatsku koju je Tuđman na čelu hrvatskog
naroda u Domovinskome ratu samo još jedanput obranio
od velikosrpske agresije na čelu sa Slobodanom
Miloševićem.
Tito kao prethodnik Tuđmana?
Tuđman preko noći za Josipovića postaje Titov
sljedbenik koji je u kontinuitetu nastavio ostvarivati
Titovu politiku. Da bi se to kako-tako argumentiralo,
Josipović sustavno krivotvori noviju hrvatsku
povijest, briše razlike između Tita i Tuđmana, Tita
tuđmanizira i prikazuje kao prethodnika Tuđmanove
borbe za samostalnu Hrvatsku, a Tuđmana kao
nastavljača Titove politike.
Trbuhozborac Josipovićeve strategije Jelena Lovrić
izmišlja transverzalu Josip Broz Tito - Franjo Tuđman
- Ivo Josipović kako bi pokušala krivotvorinama
navodno dokazati kako je Ivo Josipović najbolji
nasljednik i Tita i Tuđmana i kako će on napraviti
sintezu Titove i Tuđmanove politike te istodobno i
titoizirati i tuđmanizirati Hrvatsku. Josipović
pokušava ustvari ukrasti Franju Tuđmana HDZ-u,
braniteljima i hrvatskome narodu i lukavo provesti
novu detuđmanizaciju. Odustaju od napada na Tuđmana
kao ustašu i nastavljača Pavelićeve politike, a novu
detuđmanizaciju pokušavaju provesti proglašavajući
Tuđmana titoistom koji je samo nastavio ono veliko
djelo koje su navodno stvorili Tito i komunisti.
Oni optužuju sadašnje vodstvo HDZ-a, koje je
kandidiralo Kolindu Grabar Kitarović za predsjednicu
države, da su lažni tuđmanisti i da pod parolom
'povratku Tuđmanu' ustvari ruše sve bitne elemente
Tuđmanove strategije i Tuđmanove političke oporuke.
Najava vodstva HDZ-a da će provesti lustraciju i da će
provesti detitoizaciju Hrvatske za Josipovića i
društvo obračun je s Franjom Tuđmanom. Dakle Josipović
i društvo pokušavaju ukrasti Tuđmana i sebe prikazati
kao istinske branitelje Tuđmanove politike te stvoriti
lažni kontinuitet između Titove, Tuđmanove, Mesićeve i
Josipovićeve politike.
Strategija je u detalje razrađena i vrlo lukavo i
sustavno se plasira u javnost. Kao dokaze da je Tuđman
bio i ostao titoist i da je nastavio Titovu politiku
navode sljedeće činjenice:
1. Tuđman po njima nije dao da se ukine Trg maršala
Tita, nije dao da se provede lustracija komunističkih
zločinaca niti je otvorio istrage o komunističkim
zločinima jer je, kako kažu, on bio i ostao Titov
general i nikad nije prestao biti sljedbenik Josipa
Broza Tita kojemu se kao povijesnoj ličnosti divio i
koju je imitirao čak i načinom odijevanja.
2. Tuđman je donio Titovo poprsje u predsjedničke
dvore (što nije istina, tamo je Titovo poprsje
zatekao). Tuđman je ostavio Titovo poprsje, ali mu je
dodao poprsja, po njegovu mišljenju, još nekoliko
najzaslužnijih povijesnih Hrvata (Mažuranića,
Starčevića, Radića i Stepinca) pokušavajući u onim
teškim ratnim vremenima, kada je trebalo jedinstvo
naroda, provesti svoju strategiju sinteze svega
pozitivnoga iz hrvatske povijesti. Tuđmanovi kritičari
zaboravljaju da je on bio povjesničar i da je u
realizaciji svoje ideje pomirbe kao uvjeta jedinstva
naroda u stvaranju i obrani hrvatske države nije
odbacivao ni NDH kao povijesnu težnju hrvatskoga
naroda za svojom državom. Tuđman je pokušao u tom
kontekstu i napraviti zajedničku grobnicu svih žrtava
i vojski koje su se borile za hrvatsku državu, ali u
tome nije uspio.
3. Tuđman je dao priliku svim komunistima pa i
udbašima i kosovcima da se uključe u borbu za
stvaranje hrvatske države, kao što je dao i političkoj
emigraciji koja je do tada tretirana i optuživana kao
neprijateljska ustaška imigracija.
Rekao mi je više puta: 'Ne ćemo uspjeti ako ne
stvorimo široki narodni pokret, ako ne uspijemo
ujediniti hrvatski narod od ustaša do udbaša.'
Navedeni argumenti s kojima Josipović i njegova ekipa
nastupaju u javnosti nisu potpuno neistiniti, ali su
izvučeni iz povijesnoga konteksta i cjeline Tuđmanove
politike, a istina je samo u cjelini te su
zlouporabljeni s ciljem diskreditacije Tuđmana.
Zaokret i uslijed straha od gubitka izbora
Glavni cilj Tuđmanove politike bio je u raspadu
komunističkoga svjetskog sustava objediniti hrvatski
narod u stvaranju samostalne i suverene hrvatske
države i osigurati opstojnost i ravnopravnost
hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Dakle glavni
cilj Tuđmanove politike bio je rušenje Titove
Jugoslavije i po cijenu rata, ako ne ide drukčije.
Glavni Tuđmanov protivnik bila je Titova JNA koja je
provodila terorom, ognjem i mačem Titovu oporuku koju
je najbolje izrazila Titova rečenica: 'Prije će Sava
teći uzvodno nego što će Hrvati dobiti svoju državu.'
Tuđman je
bio svjestan da su mu glavni neprijatelji titoisti i
Jugoslavenska narodna armija kojima se Milošević i
velikosrpski nacionalizam vješto koriste u
ostvarivanju svojega povijesnog cilja stvaranja velike
Srbije. Tuđman se nije borio za komunističku Hrvatsku
u komunističkoj Jugoslaviji, nego za samostalnu
višestranačku demokratsku Hrvatsku. Dakle Tuđman je
potpuno odbacio titoizam i komunizam i svaki oblik
Jugoslavije, ali je zbog svjetskih okolnosti to radio
postupno i mudro. Umjesto komunističke Jugoslavije i
vladavine Partije, politička strategija Franje Tuđmana
bila je ostvarivanje samostalne države, uvođenje
višestranačke demokracije i vjerskih sloboda. Zato je
strašna krivotvorina pokušati Tuđmana prikazati kao
nasljednika Titove politike, a Tita kao velikoga
Hrvata koji je na čelu komunista ustvari omogućio
stvaranje slobodne i neovisne države Hrvatske.
Međutim, u strahu su velike oči i Ivo Josipović sve
više je svjestan kako će izgubiti naredne izbore.
Spreman je na prljavu kampanju i velike zaokrete pa i
na pokušaje krađe Tuđmana i stvaranja krivotvorinama
kontinuiteta između Tita i Tuđmana. Zato se odlučio na
očajnički potez. Iskoristio je postojanje Titove biste
u Predsjedničkim dvorima kao krunski dokaz da je
Tuđman bio i ostao titoist te je u šumi Brezovica kao
temelj svoga političkog programa navijestio povratak
na titoizam rekavši da će Titova bista i dalje ostati
u Predsjedničkim dvorima.
Ivo Josipović u pet godina nije napravio ništa i
kada mu prestane predsjednički mandat bit će brzo
zaboravljen kao i njegov prethodnik Stjepan Mesić.
Zato je ne samo pretenciozno nego i smiješno praviti
neku transverzalu Tito -Tuđman -Josipović kao
kontinuitet hrvatske politike. Još je smješnije što se
uspoređuje s Titom i Tuđmanom koji su svaki na svoj
način povijesne ličnosti. Tuđman je ne samo velika
povijesna ličnost nego i najveća u hrvatskoj povijesti
jer je bio na čelu hrvatskoga naroda u stvaranju i
obrani hrvatske države i jer je srušio Titovu
političku doktrinu, ne samo Titovu Jugoslaviju nego i
komunistički sustav.
Tito ima
zasluge jer je Jugoslaviju uvrstio u zemlje pobjednice
antifašističke koalicije, jer je Jugoslaviji vratio
Istru, dio Primorja, Dalmacije i Međimurja. Međutim,
on nema nikakve zasluge za stvaranje samostalne
hrvatske države. Na simboličnoj razini, izjednačavanje
Tita i Tuđmana Josipović ostvaruje posjetima rodnih
kuća Tuđmana i Tita te izjavom da se radi o dvjema
povijesnim ličnostima najzaslužnijima za hrvatsku
državu.
Cilj njegova posjeta dio je strategije povratka
titoizma koji već dulje promovira i širi. Njegove
krivotvorine mogu se sažeti u sljedećim ciljevima:
1. Hrvatska je država stvorena partizanskom borbom.
U partizanskoj borbi hrvatski je narod izborio ne samo
svoju slobodu nego i nacionalni identitet i svoju
državu, a Domovinski je rat samo još jedanput obranio
od velikosrpske agresije već stvorenu Hrvatsku Titovom
zaslugom.
2. Partizanska borba najvažniji je i najsvjetliji
događaj u povijesti hrvatskoga naroda. Tito je najveći
u povijesti, a bez Tita i komunista ne bi bilo
današnje Hrvatske.
3. Antifašisti su bili tada ono što su hrvatski
branitelji bili 90- ih.
U Ustavu sve piše
Cijelo vrijeme Ivo Josipović sustavno omalovažava
vrijednosti Domovinskoga rata, a veliča titoizam i
crvenu zvijezdu petokraku kao simbol slobode s ciljem
da se završi velika revizija prošlosti, da se nametne
velika krivotvorina kao navodno istina da je hrvatski
narod stvorio i obranio svoju državu '45. na čelu s
Titom i komunistima, a da ju je 1990. samo još
jedanput obranio od velikosrpske agresije. Takva
politika Ive Josipovića nastavak je politike Stjepana
Mesića i nije samo velika krivotvorina nego je i
protuustavna jer u Ustavu Republike Hrvatske piše
istina o tomu kada je stvorena i obranjena hrvatska
država.
U Ustavu RH,
u izvorišnim osnovama, piše između ostaloga:
'Na povijesnoj prekretnici odbacivanja
komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka
u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim
izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom
potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u
Domovinskome ratu (1991. - 1995.), hrvatski je narod
iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i
očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i
nezavisne, suverene i demokratske države.'
Ustav nedvosmisleno utvrđuje da je hrvatska država
stvorena i obranjena pobjedom u Domovinskome ratu, a
ne u partizanskoj borbi stvaranjem titoističke
Jugoslavije. Zatim, da je hrvatska država stvorena u
povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkih
sustava. Dakle nema kontinuiteta između Domovinskoga
rata i komunističkog antifašizma jer je u procesu
stvaranja hrvatske države odbačen komunistički sustav
kao totalitarni nedemokratski sustav. Zato je
protuustavno i protunarodno, protuhrvatsko,
izjednačavanje antifašističke borbe četrdesetih godina
i hrvatskih branitelja devedesetih godina.
Nakon moralnoga kraha sa aferom Barbika, pokušaj
Josipovića da se lažno prikaže kao nastavljač ne samo
Titove nego i Tuđmanove politike, da izjednači Tita i
Tuđmana, još je jedan očajnički potez u strahu od
gubitka izbora koji pokazuje da na žalost za
sadašnjega predsjednika nema toga nemoralnog čina koji
ne će učiniti kako bi povećao svoje šanse na
predstojećim izborima. Međutim, i kao u slučaju
Barbika, i ovim pokušajem krivotvorenja hrvatske
povijesti i pokušajem krađe Tuđmana od HDZ-a doživjet
će još veći krah. Sve što u zadnje vrijeme Ivo
Josipović radi ozbiljno dovodi u pitanje njegov
moralni i politički kredibilitet na narednim
predsjedničkim izborima.
Autor: Dr. Zdravko Tomac
Hrvatski tjednik
7.8.2014.
|