Nova strategija: Tuđmana titoizirati, a Tita tuđmanizirat

Već više od dvadeset godina lovrićke, butkovići, kuljiši, matvejevići, puhovski, teršeličke, pusići i pusićke, pupovci i mnogi drugi sustavno, krivotvorinama i lažima, optužuju Franju Tuđmana da je nastavio ustašku politiku, da je Tuđmanova Hrvatska nastavak Pavelićeve NDH, da je Tuđman ratni zločinac koji je bio na čelu etničkoga čišćenja Srba koji je izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu te da je samo zato što je na vrijeme umro izbjegao presudu u Haagu.

Oni ne priznaju ni pravomoćnu presudu Haaškoga suda koji je oslobodio svake krivnje ne samo Gotovinu i Markača nego i državno i vojno vodstvo Hrvatske na čelu s Tuđmanom jer je jasno presuđeno da Oluja nije bila zločinački pothvat te i dalje na različite načine, ustvari kao peta kolona iznutra, promiču novu velikosrpsku agresiju na Hrvatsku koja se, između ostaloga, izražava i svojatanjem Vukovara kao navodno srpskoga grada. Na čelu te pete kolone bivši je dvostruki predsjednik Stjepan Mesić, a njegovu politiku dosljedno je u svome prvom mandatu nastavio sadašnji predsjednik Ivo Josipović.

Ivo Josipović optužio je Tuđmana da je krivac za sve zlo koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini, prihvatio je velikosrpsku podvalu da se agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pretvori u navodni građanski rat s podijeljenom krivnjom. Cijelo vrijeme pomagao je sve one koji su provodili detuđmanizaciju, stvarni je pokrovitelj i Vesne Teršelič, Zorana Pusića i drugih koji ne odustaju od optuživanja Oluje kao zločinačkoga pothvata i koji ne odustaju od optuživanja Franje Tuđmana.

Josipović je cijelo vrijeme svoga mandata tretirao Hrvatsku kao zmijsku dolinu, a hrvatski narod kao ustaški narod u čijim srcima živi ustaška zmija. On je obećao da će cijela Hrvatska pocrveniti i sve je radio da se to i dogodi rehabilitirajući Tita i crvenu zvijezdu petokraku te tražeći svuda ustaše i zlo koje vreba i koje se želi obnoviti. Međutim, u strahu od gubitka izbora od Kolinde Grabar Kitarović, on i njegov stožer shvatili su da je Tuđman sve popularniji te da će izgubiti izbore, između ostaloga i zbog toga što golema većina hrvatskog naroda ne prihvaća lažne optužbe protiv Franje Tuđmana. I zato su smislili nevjerojatna obrat.

Za Ivu Josipovića preko noći Tuđman prestaje biti ustaša, nije više ratni zločinac i prestaje biti krivac za sve zlo u Bosni i Hercegovini. Josipović je odlučio Tuđmana krivotvorinama pretvoriti u titoista i, uz Tita, najvažnijim Hrvatom u hrvatskoj povijesti. Odlučili su u svome Stožeru krivotvorinama Tuđmana prikazati kao čovjeka koji je nastavio Titovu politiku, a Tita prikazati kao prethodnika Tuđmana koji je ustvari stvorio u antifašističkoj borbi samostalnu Hrvatsku koju je Tuđman na čelu hrvatskog naroda u Domovinskome ratu samo još jedanput obranio od velikosrpske agresije na čelu sa Slobodanom Miloševićem.

Tito kao prethodnik Tuđmana?

Tuđman preko noći za Josipovića postaje Titov sljedbenik koji je u kontinuitetu nastavio ostvarivati Titovu politiku. Da bi se to kako-tako argumentiralo, Josipović sustavno krivotvori noviju hrvatsku povijest, briše razlike između Tita i Tuđmana, Tita tuđmanizira i prikazuje kao prethodnika Tuđmanove borbe za samostalnu Hrvatsku, a Tuđmana kao nastavljača Titove politike.

Trbuhozborac Josipovićeve strategije Jelena Lovrić izmišlja transverzalu Josip Broz Tito - Franjo Tuđman - Ivo Josipović kako bi pokušala krivotvorinama navodno dokazati kako je Ivo Josipović najbolji nasljednik i Tita i Tuđmana i kako će on napraviti sintezu Titove i Tuđmanove politike te istodobno i titoizirati i tuđmanizirati Hrvatsku. Josipović pokušava ustvari ukrasti Franju Tuđmana HDZ-u, braniteljima i hrvatskome narodu i lukavo provesti novu detuđmanizaciju. Odustaju od napada na Tuđmana kao ustašu i nastavljača Pavelićeve politike, a novu detuđmanizaciju pokušavaju provesti proglašavajući Tuđmana titoistom koji je samo nastavio ono veliko djelo koje su navodno stvorili Tito i komunisti.

Oni optužuju sadašnje vodstvo HDZ-a, koje je kandidiralo Kolindu Grabar Kitarović za predsjednicu države, da su lažni tuđmanisti i da pod parolom 'povratku Tuđmanu' ustvari ruše sve bitne elemente Tuđmanove strategije i Tuđmanove političke oporuke. Najava vodstva HDZ-a da će provesti lustraciju i da će provesti detitoizaciju Hrvatske za Josipovića i društvo obračun je s Franjom Tuđmanom. Dakle Josipović i društvo pokušavaju ukrasti Tuđmana i sebe prikazati kao istinske branitelje Tuđmanove politike te stvoriti lažni kontinuitet između Titove, Tuđmanove, Mesićeve i Josipovićeve politike.

Strategija je u detalje razrađena i vrlo lukavo i sustavno se plasira u javnost. Kao dokaze da je Tuđman bio i ostao titoist i da je nastavio Titovu politiku navode sljedeće činjenice:

1. Tuđman po njima nije dao da se ukine Trg maršala Tita, nije dao da se provede lustracija komunističkih zločinaca niti je otvorio istrage o komunističkim zločinima jer je, kako kažu, on bio i ostao Titov general i nikad nije prestao biti sljedbenik Josipa Broza Tita kojemu se kao povijesnoj ličnosti divio i koju je imitirao čak i načinom odijevanja.

2. Tuđman je donio Titovo poprsje u predsjedničke dvore (što nije istina, tamo je Titovo poprsje zatekao). Tuđman je ostavio Titovo poprsje, ali mu je dodao poprsja, po njegovu mišljenju, još nekoliko najzaslužnijih povijesnih Hrvata (Mažuranića, Starčevića, Radića i Stepinca) pokušavajući u onim teškim ratnim vremenima, kada je trebalo jedinstvo naroda, provesti svoju strategiju sinteze svega pozitivnoga iz hrvatske povijesti. Tuđmanovi kritičari zaboravljaju da je on bio povjesničar i da je u realizaciji svoje ideje pomirbe kao uvjeta jedinstva naroda u stvaranju i obrani hrvatske države nije odbacivao ni NDH kao povijesnu težnju hrvatskoga naroda za svojom državom. Tuđman je pokušao u tom kontekstu i napraviti zajedničku grobnicu svih žrtava i vojski koje su se borile za hrvatsku državu, ali u tome nije uspio.

3. Tuđman je dao priliku svim komunistima pa i udbašima i kosovcima da se uključe u borbu za stvaranje hrvatske države, kao što je dao i političkoj emigraciji koja je do tada tretirana i optuživana kao neprijateljska ustaška imigracija.

Rekao mi je više puta: 'Ne ćemo uspjeti ako ne stvorimo široki narodni pokret, ako ne uspijemo ujediniti hrvatski narod od ustaša do udbaša.' Navedeni argumenti s kojima Josipović i njegova ekipa nastupaju u javnosti nisu potpuno neistiniti, ali su izvučeni iz povijesnoga konteksta i cjeline Tuđmanove politike, a istina je samo u cjelini te su zlouporabljeni s ciljem diskreditacije Tuđmana.

Zaokret i uslijed straha od gubitka izbora

Glavni cilj Tuđmanove politike bio je u raspadu komunističkoga svjetskog sustava objediniti hrvatski narod u stvaranju samostalne i suverene hrvatske države i osigurati opstojnost i ravnopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Dakle glavni cilj Tuđmanove politike bio je rušenje Titove Jugoslavije i po cijenu rata, ako ne ide drukčije.
Glavni Tuđmanov protivnik bila je Titova JNA koja je provodila terorom, ognjem i mačem Titovu oporuku koju je najbolje izrazila Titova rečenica: 'Prije će Sava teći uzvodno nego što će Hrvati dobiti svoju državu.'

Tuđman je bio svjestan da su mu glavni neprijatelji titoisti i Jugoslavenska narodna armija kojima se Milošević i velikosrpski nacionalizam vješto koriste u ostvarivanju svojega povijesnog cilja stvaranja velike Srbije. Tuđman se nije borio za komunističku Hrvatsku u komunističkoj Jugoslaviji, nego za samostalnu višestranačku demokratsku Hrvatsku. Dakle Tuđman je potpuno odbacio titoizam i komunizam i svaki oblik Jugoslavije, ali je zbog svjetskih okolnosti to radio postupno i mudro. Umjesto komunističke Jugoslavije i vladavine Partije, politička strategija Franje Tuđmana bila je ostvarivanje samostalne države, uvođenje višestranačke demokracije i vjerskih sloboda. Zato je strašna krivotvorina pokušati Tuđmana prikazati kao nasljednika Titove politike, a Tita kao velikoga Hrvata koji je na čelu komunista ustvari omogućio stvaranje slobodne i neovisne države Hrvatske.

Međutim, u strahu su velike oči i Ivo Josipović sve više je svjestan kako će izgubiti naredne izbore. Spreman je na prljavu kampanju i velike zaokrete pa i na pokušaje krađe Tuđmana i stvaranja krivotvorinama kontinuiteta između Tita i Tuđmana. Zato se odlučio na očajnički potez. Iskoristio je postojanje Titove biste u Predsjedničkim dvorima kao krunski dokaz da je Tuđman bio i ostao titoist te je u šumi Brezovica kao temelj svoga političkog programa navijestio povratak na titoizam rekavši da će Titova bista i dalje ostati u Predsjedničkim dvorima.

Ivo Josipović u pet godina nije napravio ništa i kada mu prestane predsjednički mandat bit će brzo zaboravljen kao i njegov prethodnik Stjepan Mesić. Zato je ne samo pretenciozno nego i smiješno praviti neku transverzalu Tito -Tuđman -Josipović kao kontinuitet hrvatske politike. Još je smješnije što se uspoređuje s Titom i Tuđmanom koji su svaki na svoj način povijesne ličnosti. Tuđman je ne samo velika povijesna ličnost nego i najveća u hrvatskoj povijesti jer je bio na čelu hrvatskoga naroda u stvaranju i obrani hrvatske države i jer je srušio Titovu političku doktrinu, ne samo Titovu Jugoslaviju nego i komunistički sustav.

Tito ima zasluge jer je Jugoslaviju uvrstio u zemlje pobjednice antifašističke koalicije, jer je Jugoslaviji vratio Istru, dio Primorja, Dalmacije i Međimurja. Međutim, on nema nikakve zasluge za stvaranje samostalne hrvatske države. Na simboličnoj razini, izjednačavanje Tita i Tuđmana Josipović ostvaruje posjetima rodnih kuća Tuđmana i Tita te izjavom da se radi o dvjema povijesnim ličnostima najzaslužnijima za hrvatsku državu.

Cilj njegova posjeta dio je strategije povratka titoizma koji već dulje promovira i širi. Njegove krivotvorine mogu se sažeti u sljedećim ciljevima:

1. Hrvatska je država stvorena partizanskom borbom. U partizanskoj borbi hrvatski je narod izborio ne samo svoju slobodu nego i nacionalni identitet i svoju državu, a Domovinski je rat samo još jedanput obranio od velikosrpske agresije već stvorenu Hrvatsku Titovom zaslugom.

2. Partizanska borba najvažniji je i najsvjetliji događaj u povijesti hrvatskoga naroda. Tito je najveći u povijesti, a bez Tita i komunista ne bi bilo današnje Hrvatske.

3. Antifašisti su bili tada ono što su hrvatski branitelji bili 90- ih.

U Ustavu sve piše

Cijelo vrijeme Ivo Josipović sustavno omalovažava vrijednosti Domovinskoga rata, a veliča titoizam i crvenu zvijezdu petokraku kao simbol slobode s ciljem da se završi velika revizija prošlosti, da se nametne velika krivotvorina kao navodno istina da je hrvatski narod stvorio i obranio svoju državu '45. na čelu s Titom i komunistima, a da ju je 1990. samo još jedanput obranio od velikosrpske agresije. Takva politika Ive Josipovića nastavak je politike Stjepana Mesića i nije samo velika krivotvorina nego je i protuustavna jer u Ustavu Republike Hrvatske piše istina o tomu kada je stvorena i obranjena hrvatska država.

U Ustavu RH, u izvorišnim osnovama, piše između ostaloga:

'Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskome ratu (1991. - 1995.), hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.'

Ustav nedvosmisleno utvrđuje da je hrvatska država stvorena i obranjena pobjedom u Domovinskome ratu, a ne u partizanskoj borbi stvaranjem titoističke Jugoslavije. Zatim, da je hrvatska država stvorena u povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkih sustava. Dakle nema kontinuiteta između Domovinskoga rata i komunističkog antifašizma jer je u procesu stvaranja hrvatske države odbačen komunistički sustav kao totalitarni nedemokratski sustav. Zato je protuustavno i protunarodno, protuhrvatsko, izjednačavanje antifašističke borbe četrdesetih godina i hrvatskih branitelja devedesetih godina.

Nakon moralnoga kraha sa aferom Barbika, pokušaj Josipovića da se lažno prikaže kao nastavljač ne samo Titove nego i Tuđmanove politike, da izjednači Tita i Tuđmana, još je jedan očajnički potez u strahu od gubitka izbora koji pokazuje da na žalost za sadašnjega predsjednika nema toga nemoralnog čina koji ne će učiniti kako bi povećao svoje šanse na predstojećim izborima. Međutim, i kao u slučaju Barbika, i ovim pokušajem krivotvorenja hrvatske povijesti i pokušajem krađe Tuđmana od HDZ-a doživjet će još veći krah. Sve što u zadnje vrijeme Ivo Josipović radi ozbiljno dovodi u pitanje njegov moralni i politički kredibilitet na narednim predsjedničkim izborima.

Autor: Dr. Zdravko Tomac
Hrvatski tjednik

7.8.2014.