Godinama se priča i sluša o tome da u Hrvatskoj i dalje
vlada stara komunistička nomenklatura. Godinama je
vidijivo kako stari udbaši, pripadnici bivšeg
jugoslavenskog represivnog i obavještajnog miljea,
prepoznatljivi u osobi Josipa Perkovića, kroje sve bitne
odluke u Hrvatskoj, ne samo danas nego i zadnjih
dvadesetak godina. To sigurno nije novost za koju se
može reći da je uzdrmala hrvatsku političku scenu. Svi
smo mi svjesni, ili bi si konačno to trebali
posvijestiti, da stare strukture iz komunističkog doba
postoje na svim razinama našega društva, posebice na
razini političkih, ali i ekonomskih odluka.
No, što je to onda novo u slučaju Josipa Perkovića?
Novost je to da prvi put u povijesti Republike
Hrvatske ta komunistička nomenklatura više ne vidi
potrebu skrivati se iza floskula. Jer smo dosad često
slušali da nam govore kako "institucije moraju raditi
svoj posao" ili "po Ustavu Republike Hrvatske, ja ne
mogu ništa reči i nemam ovlasti za to" ili "svi mi
moramo poštovati europske zakone i međunarodne
obaveze". Danas su pale maske!
I baš svakome trebalo je postati jasno da ova
preživjela komunistička nomenklatura samo brani svoje
političke, ali, i to je puno važnije, i svoje novčane
i ekonomske položaje! Ona brani sustav u osobi Josipa
Perkovića koji je hrvatskom narodu u svakom smislu
samo nanio štetu - politički, ekonomski i moralno.
Ali postala je vidljiva još jedna iznimno bitna
stvar! Činjenica je da je Perkovićev slučaj otvoreni
dokaz da u Hrvatskoj trodiobna podjela vlasti - barem
u ovome slučaju - više ne postoji. Ili da svi
sudionici u Perkovićevu slučaju ili ne žele poštovati
ili jednostavno odbacuju trodiobnu demokratsku podjelu
vlasti kako bi zaštitili stari sustav i starog kuma.
Jasno i glasno treba upozoriti da se na taj način
otvoreno i bez srama ruši demokratski i ustavni
poredak, samo kako bi svi oni zaštitili svoje stare i
dobre položaje. I tu se zatvara krug, vezano uz
spomenutu tezu.
Apsolutno je normalno i u svakom
demokratskom sustavu i poželjno da Perković ima svoju
najbolju obranu. U tom smislu je i razumno da Anto
Nobilo mora i treba maksimalno braniti njegove
interese, ali u zakonskom okviru. Što nije
prihvatljivo? Nije prihvatljivo, i posve je
antidemokratski, da su članovi odvjetničkog tima
obrane Josipa Perkovića postale hrvatske institucije -
Vlada na čelu s Milanovićem, predsjednik Josipović,
glavni državni odvjetnik i vladajuća partija.
To je ta novost koja diljem
demokratske i slobodne Europe još nije viđena i koja se neće u Hrvatskoj na tako
otvoreni i agresivan način sigurno više vidjeti! Strašno je, i za budućnost naše
demokracije i te kako zabrinjavajuće, da je cijeli politički i partijski vrh
stao u obranu jednoga čovjeka. No pitanje je hoće li obrana biti uspješna ili će
na kraju samo ostati mogućnost da Perković ode iz Hrvatske u neku zemlju gdje
neće biti dostupan europskim zakonima.
Možda samo preostaje faktična, a ne više pravna, obrana slobode Josipa
Perkovića I to je sigurno novost, da naša komunistička nomenklatura više nema
pravni instrument kojim bi mogla upravljati u cilju osiguranja vlastitih
interesa i položaja. Kontrola više nije u njezinim rukama, i tu činjenicu moraju
prihvatiti i Josip Perković i cijeli njegov odvjetnički tim. Kontrolu je
preuzela demokratska Europska unija!
Piše: Zvonimir Despot, Večernji list
|
