Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. - 1991. (UHLD) ocijenila je kako oslobađajuća presuda "dokazanim zločincima Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću potvrđuje kako je Haški sud sramotna politička ustanova, koja procese vodi protiv država i naroda, a što se najbolje očitovalo i u dan ranije izrečenoj osuđujućoj presudi Hrvatima iz Bosne i Hercegovine", prenijela je Hina.

Međutim ovdje treba posebno izdvojiti kako UHLD 1990.-1991. smatra kako se ovakvim haškim odlukama nastoji ucijeniti Hrvatsku u slučaju da se usprotivi primanju Srbije u EU zbog neispunjavanja visoko podignutih standarda.

Naravno, jasno je tko je prijatelj Srbije i za koga rade današnje hrvatske vlasti, o čemu sam već pisao u tekstu "Veličina predsjednika Josipovića".

Damir Kramarić (Dnevno.hr, 01. lipanj 2013.) piše:

Milanović je na BBC-u spašavao Karamarka jer je Karamarko dio iste protuhrvatske priče. HDZ treba biti slab kako ne bi ugrozio sadašnju politiku, a zato ga i vodi Tomislav Karamarko. Ako padne Karamarko, padaju i Milanović te Josipović - ističe admiral Davor Domazet.

'Mudro' hrvatsko okretanje tradicionalnom 'prijatelju' Velikoj Britaniji, već je, čini se, urodilo plodom: Haški sud najprije je prije neki dan proglasio Hrvatsku agresorom u Bosni i Hercegovini, da bi dan kasnije Slobodana Miloševića i njegove bliske suradnike amnestirao svake odgovornosti za pokolj u Vukovaru.

Potvrđuju li te i više nego dvojbene presude nedavno izrečenu tvrdnju dr. Tomca da je obnovljeno strateško savezništvo s Velikom Britanijom opasno za Hrvatsku, što nas još čeka nastavimo li okretati se starim 'prijateljima' s otoka te zbog čega hrvatsko vodstvo za strateškog partnera bira zemlju koja je uvijek bila na strani Srbije i koja je u ratu otvoreno podržavala i na sve načine pokušala amnestirati Miloševićevu agresiju na Hrvatsku, te koja i danas, po svemu sudeći, vodi prosrbijansku politiku, upitali smo dvojicu poznatih hrvatskih geostratega i analitičara.

Domazet: Svi problemi počeli su dolaskom britanskih agenata u Hrvatsku

- Savezništvo Hrvatske s Velikom Britanijom prisutno je još od 2000. godine, kada je tadašnje državno vodstvo napustilo američko i prihvatilo britansko pokroviteljstvo. Učinili su to Ivica Račan i Stipe Mesić, zbog čega su kasnije i nastali svi naši problemi. Oni su, da podsjetim, pustili britanskim obavještajnim službama da vode politiku suprotnu hrvatskim nacionalnim interesima, te im dozvolili da naprave akcijski plan za uhićenje Gotovine.

Ne zaboravimo da je Velika Britanija početkom devedesetih stajala iza Miloševićeve politike, te da su dali zeleno svjetlo srbijanskoj agresiji. Britanije je, osim toga, godinama preko Slovenije blokirala ulazak Hrvatske u EU, ne želeći da se Hrvatska ni na koji način odvoji od Srbije. Britanska politika takva je već 160 godina, ona se ne mijenja, zbog čega još više čude potezi prijašnjeg, ali i današnjeg hrvatskog državnog vodstva.

Čini se da su se vrlo lako dali zavesti počastima koje su dobili. Nije, naime, slučajno da je Josipović u Londonu bio i s kraljicom i s premijerom, nije slučajno da je Milanović u isto vrijeme dao intervju BBC-u, a nije slučajno ni tjednik Bild, iza kojega stoje britanske službe, u isto vrijeme objavio negativno intoniran tekst o Hrvatskoj - ističe u uvodu admiral Davor Domazet Lošo, te dodaje da je operacija ponovnog britanskog preuzimanja Hrvatske pripremljena u uredu Predsjednika Josipovića, odnosno njegovog savjetnika za vanjsku politiku Dejana Jovića koji se, gle čuda, školovao i usavršavao upravo u Engleskoj.

Pod paskom Londona provodit će anacionalnu politiku

- Već sam govorio da je došlo do novog preslagivanja svijeta, te da se Hrvatska našla u samom centru zbivanja. I umjesto da iskoristi tu poziciju te za strateškog partnera odabere SAD, Njemačku i Izrael, Zagreb se opet okreće Londonu?! Britanci u isto vrijeme govore da će im Hrvatska biti partner u izgradnji drugačijih odnosa prema zemljama EU, što znači da će Velika Britanija i Hrvatska nastupati protiv svih ostalih zemalja Europske Unije, umjesto da se Hrvatska okrene svom prirodnom okruženju, odnosno zemljama srednje Europe, pa i Baltika.

Drugi zadatak Hrvatske, kojeg su joj namijenili Englezi, je da provodi anacionalnu politiku prema zemljama regije te da se ponovno spaja s državama od kojih smo se jedva razdvojili. No, moram naglasiti da je to loše izvedena operacija i da se vidi da je Britanija, nakon niza geostrateških poraza, povukla potez očajnika. Očito je da su Sjedinjene američke države odabrale novog strateškog partnera Njemačku, što je poraz britanske politike. Njima u takvoj situaciji nije preostalo ništa drugo nego preko Hrvatske sudjelovati u novom preslagivanju ovog dijela Europe - primjećuje Domazet, pa dodaje da je britanska politika imala utjecaja i na zadnje presude Haškog suda.

Zanimljivo razmišljanje poznati geostrateg ponudio je i u vezi Milanovićevih blagonaklonih izjava o hrvatskoj desnici.

Je li Karamarko dio iste priče?

- Hrvatski premijer je na BBC-u spašavao Karamarka, jer je Karamarko dio iste protuhrvatske priče. HDZ treba biti slab, a zato ga i vodi Tomislav Karamarko. A ako padne Karamarko, brzo bi pali i Milanović te Josipović, jer bi Hrvatska demokratska zajednica, u slučaju da istinski zastupa hrvatske nacionalne interese, vrlo brzo pomela sadašnje državno vodstvo. Zato im i treba Karamarko, jer on svojim nedjelovanjem omogućava Milanoviću i Josipoviću da ostanu na vlasti - podvlači Domazet.

Slično razmišlja i dr. Zdravko Tomac, koji je i osobno dvijetisućitih kao potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora i Socijal demokratske partije svjedočio geostrateškim pomacima u hrvatskoj politici.

Tomac: Račan je bio naivan, dopustio je da ga opčini Blair

- Tragedija hrvatske vlasti počela je kada je na vlast došla Račanova koalicija, koja je Britancima isporučila Hrvatsku. Račan je bio vrlo naivan, te je pričao kako ga je tadašnji britanski premijer Tony Blair oduševio. Kao drugi čovjek SDP-a tada sam ga pokušao odgovoriti i reći mu da se britanska politika ne mijenja, da je ona uvijek protiv Hrvatske, a za Srbiju, da je Britanija već stotinu godina saveznik Srbije, a protivnik Hrvatske, da su prije stotinu godina obećali Srbima velik utjecaj u Bosni i izlaz na more, da je njihova politika uvijek prosrpska i antinjemačka.., no Račan me nije slušao (poznato je da se Tomac u to vrijeme počinjao udaljavati od Račana i približavati se nacionalno osvještenijem Draženu Budiši - op. a.).

Britanci su tada smatrali da Hrvatska preko Njemačke želi uzeti prvo mjesto na Balkanu. U to vrijeme došlo je do rezolucije Sabora prema kojoj Haag ima nadležnost nad cijelom operacijom Oluja, a ne samo nad pojedinim zločinima, čime je de facto Domovinski rat prepušten Haagu i Velikoj Britaniji. Tada je dozvoljeno i britanskim obavještajnim službama da vršljaju po Hrvatskoj.

Naš obavještajni sustav u isto je vrijeme likvidiran i Britanci su radili što su htjeli. Nakon poraza te politike i nakon što je Srbija završila na koljenima, Britanci sada ponovno žele spašavati Srbiju i navlače hrvatsko vodstvo u zabludu. No, Josipoviću se sviđaju počasti koje dobiva od engleske kraljice i premijera Camerona, pa je Hrvatska opet kao guska u magli.

Nije slučajno što je upravo sada britanski ministar vanjskih poslova došao u Hrvatsku i što je rekao da prihvaća presude Haaga kakve god bile. Prihvaća, dakle, i tvrdnju da je Hrvatska bila agresor, a Herceg-Bosna zločinačka tvorevine, iako su te optužbe potpuno neutemeljene. Zanimljivo je da su takve optužbe odavno izrečene u Hrvatskoj i to od strane hrvatskih političara. Vesna Pusić ovih dana ponavlja svoju izjavu da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini, te se slaže s presudom Haaga. Ona je i ranije izjavljivala da nema Domovinskog rata, te da je to bio prljavi rat između hrvatskih i srpskih nacionalista. Sada je sretna.

Predsjednik Josipović podsjeća, pak, da je već govorio u Skupštini Bosne i Hercegovine o tome. Rekao je da je izvor svega zla u BiH hrvatska politika iz devedesetih godina, te je tako amnestirao Slobodana Miloševića. Josipović, Vesna Pusić i Pupovac sada su sretni. Mislim da se Milanović po prvi put ovdje postavio kao državnik, jer je rekao da Hrvatska nije agresor - napominje Tomac, koji je uvjeren da je uloga Britanaca u posljednjim spornim odlukama Haaškog suda itekako velika.

'Upravo su Englezi osigurali ovakvu presudu hrvatskoj šetorki'

- Osigurali su najprije da u sudskom vijeću, koje je presudilo i Tuđmanu, imaju većinu, te su tako Hrvatima isporučili osuđujuću presudu. Činjenica je, međutim, da je od trojice sudaca jedino sudac Antonetti slušao rasprave, dok Švicarac i Mađar nisu ni sudjelovali u tome. No i ta presuda potvrdila je da je moć Britanije još uvijek velika. Zanimljivo je da mnogi hrvatski političari, novinari i odvjetnici poput Nobila, Pupovca, Davora Butkovića, Snježane Pavić ne slušaju što je sudac Antonetti rekao, već govore da se trebamo ispričati, pokajati...

Ne misle, dakle, da se moramo boriti za istinu. Ne vide, osim toga, da britanska politika uvijek želi posvađati narode i izazvati krizu. Britanci su isprovocirali rat u srednjoj Bosni, a sada žele novi sukob Bošnjaka i Hrvata, a u korist Srba. Oni će, budite sigurni, i u budućnosti poticati nove sukobe Hrvata i Muslimana. Jasno je i po presudama Perišiću, kao i dvojici ključnih ljudi Slobodana Miloševića, da se nastavlja politika izjednačavanja krivnje, te da se pokušava u Haagu anmestirati Srbiju i optužiti Hrvatsku.

Hrvatski predsjednik Josipović, na žalost, prihvaća tu nepravdu te i sam pridonosi izazivanju novih sukoba i širenju mržnje. I nema dvojbe da će opet biti postavljeni zahtjevi za balkanskom konfederacijom. Vesna Pusić već je prihvatila glavnu ulogu u spajanju 'regije'. Ovi događaji, dakle, samo potvrđuju da su točne tvrdnje da peta haška kolona vodi antihrvatsku politiku i da nas dio hrvatskog vodstva uporno vraća na Balkan. To je još jedna zabluda hrvatske politike, no sada moramo govoriti o gusketinama, a ne o guskama, u magli - napominje Tomac.

VRIJEME ĆE POKAZATI ČIJE JE 'IGRAČ' TOMISLAV KARAMARKO

Zanimljivo je da dr. Zdravko Tomac, za razliku od Davora Domazeta, ne misli da je Zoran Milanović na BBC-u branio Karamarka zato jer Karamarko u stvari zastupa istu - probritansku, a protuhrvatsku opciju, te stoga što neuvjerljivi Karamarko na čelu HDZ-a znači i kakvu takvu sigurnost za Milanovića, Josipovića, te 'Kukuriku' koaliciju.

- Mislim da se politika HDZ-a sada mijenja i da HDZ brani istinu o Domovinskom ratu, te da pokušava okupiti domoljubne snage. Ipak, ostaje pitanje zašto i dalje postoji sukob HDZ-a i Glavaševe stranke u Slavoniji. Točno je, također, da mnogi ispravno primjećuju da je Karamarko proizašao iz struktura koje su bile probritanske..., no sudeći po posljednjim djelima mogu zaključiti da Karamarko sada zastupa i provodi domoljubnu politiku. Pohvalu je ovaj put zaslužilo i Milanović zbog zauzimanje za istinu o Domovinskom ratu. Jesu li te njihove riječi i postupci iskreni, ili su prijetvorni, pokazat će vrijeme. Najvažnije je ono što će u budućnosti napraviti, a ne to što sada govore - zaključuje Tomac.

(http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/88159-cim-su-josipovic-i-pusic-sklopili-pakt-s-britancima-hrvatska-je-opet-kriva-za-sve.html)

Zapravo, sve to - na žalost - samo daje za pravo mojim (i ne samo mojim) opetovanim tvrdnjama kako mnogi iz današnjih vlasti predstavljaju najvažnije "igrače" u provođenju Velikosrpskog Memoranduma 2. Dovoljno je pogledati od kada se i Ivo Josipović i Vesna Pusić zauzimaju za povlačenje tužbe Hrvatske za srpski genocide.

Vjerojatno su ovakve odluke "Suda" u Haagu dodatni pritisak na nas do prihvatimo ovakve izdajničke postupke današnjih vlasti. Jasno je da im treba jasno staviti do znanja kako poslije ovakvih odluka "Suda" u Haagu moraju postupiti potpuno suprotno. Daljne inzistiranje na povlačenju tužbi značilo bi njihovo priznanje veliizdaje.

Zato pogledajte i izdvojeno misljenje francuske sutkinja Michele Picard:

PICARD: OBILJE DOKAZA ZA KRIVNJU STANIŠIĆA I SIMATOVIĆA

Francuska sutkinja Michele Picard u suprotnom mišljenju priloženom uz hašku oslobađajuću presudu "Stanišić Simatović" ocjenjuje da su dokazi bili dovoljni za osuđujuću presudu protiv dvojice bivših dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti za zločine koje su u Hrvatskoj i BiH počinile paravojne jedinice pod njihovom kontrolom.

Moje je stajalište da je jedino razumno tumačenje ogromnog broja dokaza koji su izvedeni pred raspravnim vijećem da su optuženi dijelili s drugim članovima udruženog zločinačkog pothvata namjeru uspostave kontrole nad područjima opisanim u optužnici time što su deportirali nesrpsko stanovnišvo kaznenim djelima, napisala je sutkinja.

Picard ocjenjuje da bliske veze koje su optuženi održavali s kriminalnim skupinama koje su činile zločine ne samo u SAO Krajini nego i u SAO SBZS, RSK i BiH, kao i snažna potpora koju su im pružali dokazuje da su obojica optuženih igrala ključnu ulogu u procesu etničkog čišćenja radi uspostave srpskih područja i da su to činili ciljano jer su dijelili istu namjeru.

Sutkinja to potkrepljuje dokazanom tijesnom suradnjom Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića koji nije skrivao namjeru progona Hrvata te dokazanom kontrolom nad policijom SAO Krajine koja je, kako su suci zaključili, 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila. Po njoj je neupitno da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića. Takve veze Picard pronalazi i za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje dokazi pokazuju da su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.

Što se tiče Stanišićevih veza s Goranom Hadžićem i drugima Picard smatra da je većina u vijeću prebrzo odbacila dokaze o tome. Picard prigovara pristupu korištenom u donošenju presude u kojem se svaki dokaz razmatra izolirano i dodaje da je njezino duboko uvjerenje da se analizom ukupne slike jedino može vidjeti stvarno stanje. Ističe da je priroda posla dvojice u SDB-u bila zaštita sigurnosti srpske države a ne sudjelovanje u vojnim ili paravojnim operacijama izvan granica Srbije.

Na kraju dodaje da su dvojica optuženih bila uključena u događaje koji su vodili etničkom čišćenju još od samih početaka kada nije bilo utvrđeno niti da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi niti je osnivanje paravojnih postrojba bilo potrebno. Mogu jedino zaključiti da je u ovom predmetu ostvaren udruženi zločinački pothvat i da su mu optuženi pružili doprinos svjesno i u velikoj mjeri. Optuženi u ovom predmetu svjesno su financirali i naoružavali zločince, čak ih obučavali za nezakonite borbe (ljudski štit) tako da mogu počiniti zločine za koje su optuženi znali da će ih počiniti. Ukoliko ne možemo zaključiti da su optuženi pomagali te zločine moram reći da smo zakoračili u mračno područje međunarodnog prava, poručuje Picard.

(http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=212052&tx_ttnews[backPid]=866&cHash=ecdcb15e68)

Piše: Josip Pečarić