Kao prvi zadatak u Republici Hrvatskoj, postavila si je
ta lokalna ''ličnost'' na polju politike i društvenoga
rada širenje smrti. Vidljivo joj je slatka smrt još
nerođene hrvatske djece uz moralno i intelektualno
sakaćenje nesretnih majki, ubačenih u vrtlog
marksističke propagande i odgoja glede abortusa. Drugi
zadatak kojeg frenetično ispunjava ta osoba, podrška je
Josipovićevoj kandidaturi, pa je tako u svim
falsificiranim anketama javnoga mnijenja u medijima, na
visokom trećem mjestu.
Istovremeno, dok se to zbiva u
Hrvatskoj, njihova organizacija nastoji zagaditi u
svijetu pojam hrvatske kulture i drušvtenih mreža, pa
u tom smislu trenutačno radi u Španjolskoj jedan tim
kulturnih radnica iz te grupacije. U ime svojih
gospodara, a s hrvatskim proračunskim novcem. Tamo se
upravo nalaze četiri prijateljice gore opisanog
fantazmogoričkog lika, navodne ''kustosice'' grupacije
WHW koje izazivaju među Španjolcima skandale svojom
kampanjom u korist abortusa. Naravno, uz uobičajenu
protukatoličku paranoju. U tu svrhu izvukle su iz
starih anarhističkih tekstova parolu anarhoterorista
iz zadnjih godina XVIII. st: ''Jedina crkva koja može
dati svjetlo jest ona koja koja je u plamenu.''
Vrijedno je napomenuti da među važnim članicama tog
''kulturnog i univerzalnog pokreta'', djeluje i
južnoamerička grupacija sugestivnog imena ''Javne
žene''.
Josipović ima i mnoge druge saveznike
istoga tipa, što dokazuje da nisu baš svi četnički i
komunistički drugovi oni kojima njegov režim daje
narodni novac, mjesta u Vladi, na Pantovčaku i u
javnim ustanovama. Kao u doba njemu mile petokrake,
ideolozi smrti i egzekutori su mnogi i raznovrsni, a
proračun Republike Hrvatske, punjen novcem uskraćenim
hrvatskim braniteljima, Hrvatskoj vojsci, hrvatskim
bolnicama i školstvu ima točno predodređene korisnike.
Od doktora Mengelea i Staljinovog
mučitelja Leva Vygotskija, do SDP-HNS vladavine
Ovako kako stvari stoje, danas se
događa da razni ministri i dame u etičkom smslu zvane
''mujeres públicas'' ukidaju hrvatskoj djeci s
posebnim potrebama u obrazovnim ustanovama, svaku
pomoć, pomoć koju su dobivali od svojih asistenata
kako bi mogli pratiti školski rad. Mengele je takvu
djecu ubijao, isto kao i sovjetski GPU pod znanstvenim
upravljanjem Vygotskija.
U Zagrebu postoji cijela ekipa
mračnjaka koja djecu s problemima danas ne ubijaju,
ali su ih osudili na intelektualnu sljepoću i gluhoću.
Na sigurno gašenje i intelektualnu smrt i tugu.
Hendikapiranoj djeci se proračunskim manipulacijama
ukidaju asistenti na koje po zakonu imaju pravo, i
baca se tu djecu i njihove obitelji u bolne lance
nemoći, napuštenosti i doživotnog dječjeg
invaliditeta. U međuvremenu vlada širi dezinformacije
o navodnim djelomičnim rješenjima, koja će biti a
kojih opet nema.
Je li kriva za to gospođa Opačić ili
ministar Lalovac, ili supruga Zorana Milanovića, ili
premijer osobno, il predsjednik Republike, ili Stjepan
Mesić kao osnivatelj sustava svih izdajstava koje je
Hrvatska doživjela od godine 2000. do danas? Ili
ministar Zdravlja ili Mirando Mršić? Svakako, nitko od
njih nije nevin jer do sada nitko nije dao ostavku u
vladi koja je počela svoj put prema Mengelovoj praksi
i Staljinovoj praksi nemoćne djece. Nevin će biti onaj
koji tu ljagu skine s Josipovićevih, odnosno
odlagališta izmetine, kojima se predsjednik kiti.
Filozofija tih kamarila vjerojatno bi
se mogla sažeti ovako: dajmo novac za smrt umjesto za
život. Dovoljno je iz dana u dan čitati ''Yu list'',
kako bi se zapazila eskalacija komnističke
agresivnosti i uvjerenja da Putinovo-Šešeljeva
politika opet otvara vrata teškoj krizi u ''regiji''.
Da je kojim slučajem Milanka Opačić
ministrica - kao što bi trebala biti - u vladi svoga
vlastitoga naroda u Beogradu umjesto da hara Hrvatskom
- da su tamo uz nju njeni Lalovac, Grčić,
Vlaisavljevička i Linič (ovi zadnji nisu više ministri
u hrvatskoj vladi ali su sačuvali i crni novac i
crvenu moć) oni zasigurno ne bi tamo mogli uništavati
djecu svojih sunarodnjaka. Ni vlast, ni SPC, ni
Vojislav Šešelj, ne bi im to dozvolili. Zapravo,
poslali bi ih opet u Hrvatsku, gdje ipak raste otpor
jugoslavenskoj zavjeri.
Od uništavanja hrvatske djece do
gaženja hrvatskih branitelja
Htjeli smo
danas pisati samo o djeci kao o žrtvama unutarnjeg
rata kojeg Hrvatska još jednom proživljava, gdje
strani ljudi i strana ideologija uništavaju društvo i
budućnost.
Ali ne, bez spomena globalnoga rata
kojega Josipović, Mesić i stranci usidreni u Milanovićevoj Vladi vode protiv
onog djela Hrvatske vojske - hrvatskih branitelja, koji posjeduje najbogatiju
pobjedničku povijest i skustvo, nemoguće je napisati završne retke.
Prije četiri dana, predsjednička
kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, obećala je da
bude li izabrana predsjednicom, rehabilitirat će
(logično, bez povratka u aktivnu službu nakon 14
godina) hrvatske generale koje je protuzakonito kaznio
prisilnim umirovljenjem tadašnji predsjednik Stjepan
Mesić. Znade kandidatkinja HDZ-a koliko zla je
hrvatskoj sigurnosti nanijela ta infamija, a znadu to
i Mesić i Josipović.
Zato kao strvinari, jedan i drugi
htjeli su izrugati kandidatkinju i opravdati sramotnu
Mesićevu mjeru, a jedan od njih, onaj malo gluplji od
svog glupog ortaka, rekao je da se ne može govoriti o
rehabilitaciji kažnjenih generala, jer oni tim
prisilnim umirovljenjem nisu bili ni kažnjeni.
Zanimljivo, jer vjerojatno takvim nasrtajima,
doživotni bivši predsjednici žele platiti svima onima
kojima Hrvatska duguje neovisnost.
Autor:
Domagoj Ante Petrić, HRsvijet,net
(98) |