|
Kao predsjednik države, na prosvjed branitelja Ivo
Josipović trebao je i mogao doći, ali kad se taj posjet
pogleda u kontekstu šire njegove aktivnosti, onda se
spoznaje i motivacija dolaska pa bi poslije svega bilo
bolje da se nije ni pojavio.
Prije posjeta šatoru u kojemu branitelji prosvjeduju
pred Ministarstvom branitelja predsjednik Josipović
bio je na proslavi 10. obljetnice "nevladine" udruge
Documenta. Nije imao čast rezati tortu s ćiriličnim
natpisom, što je očito bila još jedna u nizu
provokacija te udruge, ovaj put usmjerena prema
Vukovaru i tamošnjem otporu građana nasilnome uvođenju
toga pisma, ali svakako je rekao da je ta udruga "naša
savjest". |
"Naša savjest", eto, već 10 godina sustavno radi na
reinterpretaciji Domovinskoga rata, u biti na
izjednačavanju krivnje za rat, odnosno na neutralizaciji
i poništavanju agresorske uloge Srbije koja je jedina
kriva za taj rat i za brojne žrtve i stradanja koja je
Hrvatska pretrpjela. Documenta sustavno pritišće
Hrvatsku imperativom tzv. "suočavanja s prošlošću" koji
u sebi sadržava od početka jednu jedva prikrivenu
nihilističku dimenziju prema hrvatskoj državi, a ako već
mora egzistirati, onda joj korijeni trebaju biti u
partizansko-komunističkome pokretu, a ne u Domovinskome
ratu.
Faktično je Documenta, unatoč suprotnoj definiciji,
postala vladina udruga onoga trenutka kada su vlast u
Hrvatskoj preuzele one snage koje imaju isti ideološki
i svjetonazorski pristup. Nitko pravo ne zna tko je ta
gospođa Vesna Teršelič, odakle je došla, tko ju je
poslao, tko ju sve plaća i komu polaže račune, ali zna
se da je činila sve da hrvatski generali budu osuđeni
u Haagu i da je bila do bola neutješna kad su bili
oslobođeni.
Da su kojim slučajem bili osuđeni, danas bismo
osjećali još i veći teror te i ostalih sličnih udruga
dok režiraju razne provokacije i organiziraju skupove
s istomišljenicima iz svih država nastalih raspadom
Jugoslavije o civilnim žrtvama kao da osim Hrvatske i
BiH te druge države uopće i imaju civilne žrtve.
Ako je Bojan Glavašević, kao što ga opravdava
ministar Matić, i govorio o civilnim žrtvama koje na
drugoj strani, dakle u Srbiji, za razliku od onih u
Hrvatskoj nemaju prava i nemaju PTSP, onda je to
pokazatelj Glavaševićeve, jednako kao i Documentine,
prljave identifikacije agresorske i napadnute strane u
ratu, a to jest udar na istinu, udar na temelje ove
države.
Koliko je nemoralna i neprijateljski usmjerena prema
Hrvatskoj djelatnost Documente, svjedoči i činjenica
da se ta udruga nikad nije zauzela za "suočavanje" s
komunističkom prošlošću, ustrajno radi na otkrivanju
preostalih ustaških zmija pa vojnicima i dužnosnicima
NDH, koje su pobili četnici, ne dopuštaju ni pravo na
grob (slučaj Jure Francetića ili Mile Budaka), dok
ultimativno zahtijevaju obnovu spomenika i zadnjem
partizanskom zločincu.
I kad Josipović za tu skupinu provokatora kaže da su
savjest Hrvatske, onda je to, s obzirom na njegov
svjetonazor i mentalno ropstvo koje nosi od
djetinjstva, posve logično, ali nema nikakve moralne
logike da odmah nakon toga ode braniteljima
prosvjednicima i blebeće da i on i njegovi vole
Hrvatsku, kao i branitelji. To je obično licemjerje
već i zbog činjenice da Documenta uz pomoć Vlade
ubacuje svoje ljude u nadzorni odbor Hrvatskog
dokumentacijsko-memorijalnog centra Domovinskoga rata,
u kojega se, vidjeli smo, šalje i bivši suradnik tzv.
krajinske vojske, ne bi li se neutralizirala i ta,
možda zadnja crta obrane istine o Domovinskome ratu.
To vrijeđanje i ti udari na istinu jesu pravi razlog
prosvjeda branitelja, a ne ono što podvaljuje režim -
navodna bitka za povlastice. Josipović prelazi preko
toga i s lakoćom baca obraz pod noge jer su u pitanju
potrebe njegove nove predizborne kampanje. Divljenje
koje je iskazao Documenti prije posjeta braniteljima
te apologije koje je nakon tog posjeta, sutradan,
sricao partizanima po Dalmaciji, dok je opetovano
iznosio povijesne falsifikate, predstavljaju uvredu za
hrvatske branitelje pa je realno očekivati da na
sljedećim izborima ne samo da ne će dobiti mnogo
braniteljskih glasova nego da će od njega odustati i
oni rijetki koji su mu mislili dati glas.
Autor: Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik
(98) |