Kao predsjednik države, na prosvjed branitelja Ivo Josipović trebao je i mogao doći, ali kad se taj posjet pogleda u kontekstu šire njegove aktivnosti, onda se spoznaje i motivacija dolaska pa bi poslije svega bilo bolje da se nije ni pojavio.

Prije posjeta šatoru u kojemu branitelji prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja predsjednik Josipović bio je na proslavi 10. obljetnice "nevladine" udruge Documenta. Nije imao čast rezati tortu s ćiriličnim natpisom, što je očito bila još jedna u nizu provokacija te udruge, ovaj put usmjerena prema Vukovaru i tamošnjem otporu građana nasilnome uvođenju toga pisma, ali svakako je rekao da je ta udruga "naša savjest".

"Naša savjest", eto, već 10 godina sustavno radi na reinterpretaciji Domovinskoga rata, u biti na izjednačavanju krivnje za rat, odnosno na neutralizaciji i poništavanju agresorske uloge Srbije koja je jedina kriva za taj rat i za brojne žrtve i stradanja koja je Hrvatska pretrpjela. Documenta sustavno pritišće Hrvatsku imperativom tzv. "suočavanja s prošlošću" koji u sebi sadržava od početka jednu jedva prikrivenu nihilističku dimenziju prema hrvatskoj državi, a ako već mora egzistirati, onda joj korijeni trebaju biti u partizansko-komunističkome pokretu, a ne u Domovinskome ratu.

Faktično je Documenta, unatoč suprotnoj definiciji, postala vladina udruga onoga trenutka kada su vlast u Hrvatskoj preuzele one snage koje imaju isti ideološki i svjetonazorski pristup. Nitko pravo ne zna tko je ta gospođa Vesna Teršelič, odakle je došla, tko ju je poslao, tko ju sve plaća i komu polaže račune, ali zna se da je činila sve da hrvatski generali budu osuđeni u Haagu i da je bila do bola neutješna kad su bili oslobođeni.

Da su kojim slučajem bili osuđeni, danas bismo osjećali još i veći teror te i ostalih sličnih udruga dok režiraju razne provokacije i organiziraju skupove s istomišljenicima iz svih država nastalih raspadom Jugoslavije o civilnim žrtvama kao da osim Hrvatske i BiH te druge države uopće i imaju civilne žrtve.

Ako je Bojan Glavašević, kao što ga opravdava ministar Matić, i govorio o civilnim žrtvama koje na drugoj strani, dakle u Srbiji, za razliku od onih u Hrvatskoj nemaju prava i nemaju PTSP, onda je to pokazatelj Glavaševićeve, jednako kao i Documentine, prljave identifikacije agresorske i napadnute strane u ratu, a to jest udar na istinu, udar na temelje ove države.

Koliko je nemoralna i neprijateljski usmjerena prema Hrvatskoj djelatnost Documente, svjedoči i činjenica da se ta udruga nikad nije zauzela za "suočavanje" s komunističkom prošlošću, ustrajno radi na otkrivanju preostalih ustaških zmija pa vojnicima i dužnosnicima NDH, koje su pobili četnici, ne dopuštaju ni pravo na grob (slučaj Jure Francetića ili Mile Budaka), dok ultimativno zahtijevaju obnovu spomenika i zadnjem partizanskom zločincu.

I kad Josipović za tu skupinu provokatora kaže da su savjest Hrvatske, onda je to, s obzirom na njegov svjetonazor i mentalno ropstvo koje nosi od djetinjstva, posve logično, ali nema nikakve moralne logike da odmah nakon toga ode braniteljima prosvjednicima i blebeće da i on i njegovi vole Hrvatsku, kao i branitelji. To je obično licemjerje već i zbog činjenice da Documenta uz pomoć Vlade ubacuje svoje ljude u nadzorni odbor Hrvatskog dokumentacijsko-memorijalnog centra Domovinskoga rata, u kojega se, vidjeli smo, šalje i bivši suradnik tzv. krajinske vojske, ne bi li se neutralizirala i ta, možda zadnja crta obrane istine o Domovinskome ratu.

To vrijeđanje i ti udari na istinu jesu pravi razlog prosvjeda branitelja, a ne ono što podvaljuje režim - navodna bitka za povlastice. Josipović prelazi preko toga i s lakoćom baca obraz pod noge jer su u pitanju potrebe njegove nove predizborne kampanje. Divljenje koje je iskazao Documenti prije posjeta braniteljima te apologije koje je nakon tog posjeta, sutradan, sricao partizanima po Dalmaciji, dok je opetovano iznosio povijesne falsifikate, predstavljaju uvredu za hrvatske branitelje pa je realno očekivati da na sljedećim izborima ne samo da ne će dobiti mnogo braniteljskih glasova nego da će od njega odustati i oni rijetki koji su mu mislili dati glas.

Autor: Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik

(98)