Nasuprot njoj, kako je rekao, desna Hrvatska 'koju
se često, nekad s pravom, a nekad i ne, povezuje s
Katoličkom crkvom, baštini antitotalitarizam i sklonost
demokratskom društvu i otvorenom tržištu, ali nosi teret
pakta s nacizmom, nacionalizmom optužaba za ekonomsko
predatorstvo i socijalnu neosjetljivost'.
Je li ovo prava slika suvremene
Hrvatske?
Rekli bismo, prije svega, jedna
ideologizirana slika države koju je tako olako i
pojednostavljeno iznio u Papinskoj akademiji znanosti
(10. listopada 2013.) hrvatski predsjednik Josipović
na predavanju pred predstavnicima diplomatskoga zbora,
među kojima je bio i uvaženi dekan kardinalskoga zbora
Angelo Sodano, nekadašnji vatikanski državni tajnik.
Josipović bi trebao znati da stečevine
antifašizma ne pripadaju samo lijevoj Hrvatskoj, jer
njih jednako baštini vrlo široka fronta građanske i
katoličke Hrvatske koja se suprotstavila fašizmu,
nasuprot vrlo uskom krugu partijski organiziranih
militantnih ljevičara, koji su nakon pobjede nad
nacifašizmom uspostavili gotovo polustoljetnu
državno-partijsku diktaturu.
Prisvajanje antifašizma kao isključive
baštine lijeve Hrvatske na tragu je staljinističkih
obrazaca i komunističke doktrine koje je Josipović još
danas, mutatis mutandis, vjerni sljedbenik.
Što je ostalo od ideje socijalne pravde, danas u
politički lijevoj Hrvatskoj, najbolje svjedoče
svakodnevne pobune radništva, štrajkovi, porezna
presija, egzodus mladih ljudi, redovi pred pučkim
kuhinjama itd., dok se lijeva politička nomenklatura
ne odriče ni trunke svojih privilegija.
Kad se govori o 'teretu političke
represije', trebalo bi konačno i jednom zauvijek reći
što to znači politička represija? Jer to je u
Hrvatskoj bilo mnogo više nego politička represija, to
je bila krvava državno-komunistička represija, čijim
se posljedicama i danas bavimo. Današnja lijeva
Hrvatska, međutim, ne samo da baštini teret političke
represije nego vrlo rafinirano provodi represiju od
školstva, gdje Ustavni sud mora braniti demokratsku
proceduru glede zdravstvenoga odgoja, do Vukovara,
gdje specijalna policija čuva dvopismene ploče.
U današnjoj Hrvatskoj, pod lijevim
insignijama, demokracija se jednostavno raspada, a to
predsjednik na predavanju, naravno, nije rekao. Glede
pozicije desne Hrvatske, predsjednik tvrdi da baštini
antitotalitarizam i sklonost demokratskome društvu i
otvorenom tržištu, ali nosi teret pakta s nacizmom,
nacionalizma optužaba za ekonomsko predatorstvo.
Svakom se nameće pitanje nakon ovakve
tvrdnje kako se može baštiniti 'antitotalitarizam' i
nositi teret 'pakta s nacizmom'? Koja stranka ili
društvena skupina danas u Hrvatskoj "nosi teret pakta
s nacizmom"? To bi predsjednik trebao objasniti,
jednako kao i to što njemu znači nacionalizam. U
pogledu 'predatorstva' nemali broj 'predatora' ima i u
gnijezdu politički lijeve Hrvatske.
Govor predsjednika u Vatikanu, ako je
suditi po izdvojenoj rečenici, bio je jedna
općedržavnička i diplomatska blamaža. Taj govor nije
zabilježio ni Radio-Vatikan ni Ika, a njegov posjet
papi Franji sveli su na protokolarnu vijest. Vjernici
se pitaju zbog čega je hrvatski predsjednik putovao u
Vatikan? Zbog discipliniranja hrvatskih biskupa ili u
sklopu predizborne kampanje?
Hrvatski
tjednik, 17.10.2013.
|
