Neizručenje Josipa Perkovića Njemačkoj nedvojbeno je presedan u suvremenim kretanjima unutar Europske unije, ali i potvrda dobro nam znane istine da Hrvatskom ponovno vladaju Udba, KOS, Orjuna i razni drugi jugonostalgičarski elementi. U cilju razjašnjavanja ovoga velikog problema u hrvatskome društvu obratili smo se hrvatskome znanstveniku svjetskoga značaja, matematičaru i akademiku Josipu Pečariću, da nam ukratko iznese svoje viđenje problema i moguće naznake (raz)rješenja.

. Akademiče, kako ste doživjeli zadnje dane lipnja i sam ulazak Hrvatske u Europsku uniju?

- I vlast i sam EU su pokazal da se radi o nečemu nevrijednom jer referendum za ulazak u tu zajednicu nije bio na razini jednog golf igrališta na Srđu. Očito misle kako je to golf igralište vrjednije od samoga EU-a. Može se nekome učiniti da je to šala, međutim treba se sjetiti kakva je bila, za ulazak u EU uloga hrvatskih generala. Znamo da je sudac Theodore Meron samu ideju osuđivanja onih koji su oslobodili okupirana područja svoje države - nazvao nerazumnom. Ja sam davno to nazvao suludim. Mom mišljenu se, u nedavnoj TV emisiji Bujica, priklonio i biskup dr. sc. Vlado Košić. Dakle, EU je tvorevina koja je pred Hrvatskom podstavila sulude uvjete. Valjda nije toliko sulud projekt golf igrališta na Srđu?

Zato su mi ti dani protekli radno i radosno. Radno, jer se počelo s predradnjama u organizaciji međunarodne konferencije koja će krajem sljedećeg lipnja biti u Trogiru, a povodom mog tisućitog rada u znanstvenim časopisima. Naime, samo nekoliko matematičara je imalo ili ima više od tisuću radova. Predsjednik Akademije akademik Zvonko Kusić je najavio da će osobno otvoriti konferenciju. Organizatori žele da na konferenciji ne bude više od 80 znanstvenika. Međutim, u ta prva dva tjedna imali smo već toliko najava, a konferencija još nije ni najavljena na internetu.

Veselo je bilo iščekivanje i sam odlazak na Thompsonov koncert, kada je na spomen ulaska Hrvatske u EU odjeknuo dugotrajni zvižduk više od 50.000 nazočnih. Zabavno je bilo i komentirati tekst Jurice Pavičića u kome je on za sve nas koji smo bili na koncertu rekao kako nemamo budućnosti. Zapravo, iskazao nam je veliku čast jer je poznato na kakav način je on napao velikoga hrvatskog književnika akademika Slobodana Novaka. Tada su mnogi komentatori i napisali ono što je Milan Jajčinović stavio u naslovu svog teksta: Jurica Pavičić ne može akademiku Novaku oprostiti hrvatstvo. Mi s Poljuda moramo biti zahvalni našem dražesnom Jurici što nas je strpao u isti koš s takvim velikanom kakav je akademik Novak, zar ne?

. Nije li paradoks nad paradoksima da nas u EU uvede politička elita od kojih nitko niti je želio nezavisnu hrvatsku državu niti je ikada prežalio bivšu Jugoslaviju?

- Paradoks nad paradoksima jest da mi uopće imamo na vlasti političku elitu sastavljenu od onih koji nisu željeli nezavisnu hrvatsku državu niti su ikada prežalili bivšu Jugoslaviju?

. Nije li ta činjenica ujedno i odgovor svima onima koji se pitaju zašto Zoran Milanović, Ivo Josipović i Vesna Pusić tako složno brane izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj?

- Miroslav Tuđman u svom intervjuu Hrvatskom tjedniku kaže: "Važno je napomenuti da je SKH - SDP svojim postupcima stao u zaštitu jugoslavenskih, tj. saveznih nalogodavaca u Beogradu koji su određivali politiku i mete za likvidaciju i Hrvata po svijetu. Osim toga, ne treba zaboraviti da je SDP bio na čelu koalicije i 2000. godine pa je mogao sankcionirati sve one koje je 'štitio' HDZ. No umjesto toga oni su se bavili zaštitom Tita, Trga žrtava fašizma, isporukom branitelja i hrvatskih generala Haagu, slanjem desetaka tisuća dokumenata Haagu kako bi optužili hrvatsko državno vodstvo te prosvjedovali zbog uhićenja Boljkovca".

Zapravo imamo dvije bitne komponente u svemu što se može prepoznati u ponašanju današnjih vlasti: Boljševizam i provođenje Velikosrpskog Memoranduma 2. Kao djecu nisu ih naučili voljeti svoj narod. A od roditelja su naučili i kako treba mrziti svaku samostalnu hrvatsku državu. Pa kako onda netko može i pomisliti da treba netko od njih odgovarati za "pravedna" ubojstva onih koji su takvu državu željeli? Zato su oni radili i sve to o čemu govori prof. Tuđman. I ne samo to. Sjetimo se samo da su 18 knjiga generala Slobodana Praljka proglasili šundom i naplatili nekih 50.0000 kuna poreza za njih.¸

Sve sam predvidio još prije 19 godina

. Jeste li očekivali ovakav scenarij?

- Zapravo upozoravao sam na njega mnogo puta. Moje knjige su pune takvih tekstova. Evo samo dva primjera. Zdenko Maričić iz Geelonga piše u Vjesniku od 22. veljače 1994.: "Poznati hrvatski matematičar, naš Bokelj, Josip Pečarić, reče nam prije dvije godine da se u učvršćenju države Hrvatske i ostvarenju demokracije valja budno paziti "ideojugoslavenčića" koji se, pritajen, još uvijek nada, a kod nekih jugonostalgičnih Hrvata, strpljivo je skriven negdje u malom mozgu".
I ("Spremnost", 27. travnja 1999.): Sjedeći u autobusu (u Adelaideu, op. JP)Ankica je čula zgodne komentare. Malo podalje sjedili su dva Srbina i uspjela je čuti komentare jednog od njih: "Hrvatsku smo dobro porušili na početku. Ali Hrvati su se uspjeli izvući. Za nekoliko godina će sve to obnoviti i živjeti odlično. Ali ako dođu komunisti opet na vlast, onda će se vratiti u Jugoslaviju, pa ćemo mi raditi po starom." Moj komentar je bio: Treba li ovo komentirati? Pametniji Srbin od mnogih u Hrvatskoj ("Pronađena polovica duše", Zagreb, 2002., str. 106.-107. i 250.-251.).

. Tko je sve kriv za to da imamo ovakvu vlast?

- Najviše mi sami. O tome sam govorio na Komemoraciji u Adelaideu dan nakon smrti Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana: "Danas smo suočeni s izuzetnom situacijom. Jednostavno smo naučili da imamo predsjednika koji će uvijek naći najbolje rješenje za sve probleme s kojima se suočava Hrvatska. Sada više njega nema. Morat ćemo te probleme rješavati sami. Hoćemo li uspjeti ophrvati se svjetskim moćnicima koji u Hrvatskoj žele provesti svoje interese, a na uštrb hrvatskih? On je to uspijevao. Hoćemo li mi bez njega? Da, doista, pred hrvatski narod, pred svakim od nas ponaosob, to je velika, ali i izazovna zadaća. Ako nam je svjetionik, misao vodilja predsjednik Tuđman, imamo šanse i uspjeti u tome. Bez tog svjetionika, bit ćemo osuđeni na ono što smo već imali - služenje drugima. A narod koji ne uči iz svoje povijesti - drugo i ne zaslužuje. Uvjeren sam da će moj hrvatski narod znati to ostvariti i na taj način odužiti se dr. Franji Tuđmanu, utemeljitelju i prvom predsjedniku Republike Hrvatske".

. Hoće li, i po cijenu velikih žrtava, na Pantovčaku i Banskim dvorima ustrajati u opstrukciji pozitivnih zakona EU-a i Njemačke?

- Što bi po Vama bile velike žrtve? Kada su boljševike zanimale - hrvatske žrtve? U provođenju velikosrpskoga Memoranduma 2 nema srpskih žrtava. Samo koristi za velikosrpsku politiku. Hrvatske se žrtve tu ne računaju. Dapače, lijepo je da ih ima, zar ne?

Josipović vuče glavne poteze...

. Činjenica je da je Milanovićeva Vlada odlučna u nakani da ne isporuči Perkovića njemačkome pravosuđu. Bili isto tako postupili i Milanovićevi prethodnici: Ivica Račan, Ivo Sanader i Jadranka Kosor?

- Nemojmo uz Milanovićevu vladu zaboraviti spomenuti i predsjednika države Josipovića. Dojam je da je on tu mnogo važniji od samog predsjednika Vlade. Milanović je samo Račanov nasljednik. Josipović je bio bliski Račanov i Mesićev suradnik. Možda već tada i iznad njih. Naime, znamo da je Josipović pisao saborsku deklaraciju kojom je prepuštena "Sudu" u Haagu nadležnost nad "Bljeskom" i "Olujom". Josipović je nije prvo dao na uvid Račanu i Mesiću, tadašnjem predsjedniku vlade i stranke kojoj je pripadao, odnosno predsjedniku države, već Haagu. Kao pravnik sigurno je znao za Lincolnovu poruku: Ništa nije politički ispravno što je moralno pogrješno.

Znao je da je nemoralno suditi onima koji su oslobađali okupirana područja svoje domovine. Ali cijelo svoje političko djelovanje usmjerio je u suprotnom pravcu i rezultate vidimo. Bilo bi nepošteno prema njemu ne uočiti njegove iznimne zasluge za sve to!
Vjerojatno Vam je poznato da sam dolazak Sanadera na vlast opisao jednom rečenicom: Kad gazda mijenja slugu uvijek nađe boljeg slugu. Jednostavno rečeno, Račan je učinio sve, ali nije mogao jedno - nije mogao i uhapsiti generale osloboditelje. Narod još nije bio spreman prihvatiti tako nešto. Zato je detuđmanizirani HDZ i Sanader morao uraditi to što nije mogao Račan. To je najbolje opisala Vesna Pusić izjavivši: Zašto bih bila protiv Sanadera kad on provodi moju politiku. Međutim, Sanader je zaboravio jednu drugu moju tvrdnju: Jednom sluga - uvijek sluga; jednom izdajica - uvijek izdajica! Poželjeo je mjesto koje su gazde namijenili Josipoviću. Zato je zapravo danas tamo gdje jest!

Jadranka Kosor je nastavila na onom "ispravnom" dijelu Sanaderovog djelovanja. Zaboravila je da su gazde HDZ trebale da uradi ono što se nije usudio Račan. Zapravo, Sanader ne bi dobio ni druge izbore. To je za njega svojim boljševičkim nastupom "odradio" Milanović. Zato na zadnjim izborima Milanović nije praktično javno ni nastupao. Izbore su za njega odradili mediji i DORH. A danas smo svjedoci što znači imati boljševičku vlast. Kosorica je pri kraju svog mandata shvatila da mora hrvatski djelovati, ako želi sačuvati vlast. Ali nije imala hrabrosti da ide u konfrontaciju s moćnicima iz EU-a. Očito je bilo da ona radi ono što oni traže, ali ipak pripremaju teren za dolazak boljševika na vlast. Istina, ona je napravila Savjet Predsjednice HDZ-a, ali to je bilo samo na papiru. Tako mi je dala za pravo što se nisam odazvao pozivu za članstvo u tom Savjetu. Umjesto da se suprotstavi gazdama koji su je očito htjeli smijeniti, ona im i danas služi.

. Nimalo diplomatskim rječnikom Günther Krichbaum, predsjednik Odbora za europske poslove njemačkoga Bundestaga i član CDU-a kancelarke Angele Merkel, izjavio je u Zagrebu: "Moj je dojam da je zakon donesen da zaštiti Perkovića i moje je mišljenje da to nije prihvatljivo. Jedino pravni postupak, koji je u tijeku u Njemačkoj, može pokazati je li Perković zaista kriv ili nije". Nije li to prejasna poruka izaslanika Angele Merkel na svečanosti ulaska Hrvatske u Uniju?

- Zapravo, Njemačka je ozbiljno shvatila Josipovićevu poruku o "crvenoj Hrvatskoj". Zato je do zadnjeg dana i otezala s ratifikacijom. Čak je dobro i ispalo to s Perkovićevim zakonom jer mnogima nije jasno da imaju posla s neo-boljševicima. Na žalost, propustili su reagirati kada je neo-boljševička vlast promijenila Zakon o medijima, koji je bio donesen nakon usuglašavanja s EU-om! Da su tada dobili po prstima, možda bi bilo drugačije.

Karolina Vidović Krišto kao pozitivan primjer

. Mnogi analitičari kažu kako iza ovakve politike hrvatskih vlasti nedvojbeno stoji Velika Britanija. Što Vi mislite?

- Da, mnogi analitičari se s nevjericom pitaju kako vlada može ići u strateško partnerstvo s Velikom Britanijom koje je zapravo upereno protiv Njemačke - najmoćnije članice EU-a. Odgovor je jednostavan: Velikoj Britaniji je oduvijek glavni partner na ovim prostorima bila Srbija. Velika Britanija je uvijek bila protiv neovisne hrvatske države. Pa s kim bi partner onda bila ovakva hrvatska vlast nego s onima s kojima dijeli zajedničke interese? Pa tko bi ih podržao u provođenju velikosrpskoga Memoranduma 2, ako ne Velika Britanija?

S druge strane, Njemačka je puno pomogla neovisnosti Hrvatske, pa je ona sve drugo samo ne dobar partner ovim "hrvatskim" vlastima. Često sam znao upozoravati kako je poslije "Oluje" Mate Meštrović napustio tadašnju oporbu i prešao u HDZ. Bio je šokiran kada je vidio da se čelnici oporbenih stranaka ne raduju hrvatskoj pobjedi! Sve vrijeme su se nadali, dakle i radili za pobjedu naših protivnika. Zapravo, kakav je to strašan šok bio za njih? Da parafraziramo Miloševića, hrvatski bojovnici su od Srba napravili zečeve. Napravili su zečeve od onih čiji su pobjedu željeli! Otud ta silna mržnja današnjih vlasti, koju i ne uspijevaju prikriti, prema hrvatskim braniteljima.

. Ako je to tako, što nam je činiti da se spasimo iz zagrljaja "gordog Albiona".

- Stalnom borbom za podizanjem ponosa i dostojanstva naroda. Takav narod je već u Domovinskome ratu pokazao da može učiniti sve. Doček generala Gotovine i Markača, i uspjeh zadnje građanske akcije oko referenduma, kada je ostvareno nešto za što se vjerovalo da je nemoguće, pokazuje da je spas pred nama. A zapravo, sve je krenulo radom jedne iznimne mlade žene - Karoline Vidović Krišto.

. Tko nam može pomoći?

- Prvo, sami sebi! Potom i svi oni koji su nam i pomagali u Domovinskom ratu. Svi oni kojima nije zločin već samo postojanje hrvatske države.

. Gdje vidite izlaz iz ove pat pozicije?

- Zapravo je lijepo čuti da se radi o pat poziciji kada je cjelokupna hrvatska vlast i svi glavni mediji u rukama onih koji ne vole Hrvatsku. To samo govori kako im ni to ne će pomoći da onemoguće ostvarenje moje želje o hrvatskoj Hrvatskoj (naslov moje knjige iz 2001. je Za hrvatsku Hrvatsku).
Poznato je da se ja bavim samo pitanjima vezanim za branitelje i Domovinski rat. Ali odgovorit ću i na ovo pitanje na isti način na koji sam to već ranije radio. Da bi mi ostvarili taj izlaz iz pat pozicije najvažnije je da mnogobrojni liderčići zaborave na svoje nerealne ambicije i omoguće okupjanje svih državotvornih Hrvata. Kada je počela detuđmanizacija predlagao sam HDZ-u da odmah istaknu prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana za svoga budućeg predsjedničkog kandidata.

Prvo da pokažu da im nije važna samo vlast pa predlažu nekoga tko nije u HDZ-u. I drugo, neka se zamisle oni koji provode detuđmanizaciju kada im opet jedan Tuđman bude predsjednik. Nisu razumjeli ni tada, ni na zadnjim predsjedničkim izborima (ne samo HDZ), a ne vjerujem da će i ubuduće, iako je prof. Tuđman sada njihov član (zapravo je na izborima spašavao HDZ u momentu kada je sve učinjeno da se HDZ izbriše s povijesne scene). A tako bi danas najjednostavnije svima pokazali da se doista vraćaju Tuđmanizmu! I dalje mislim kako je Tuđmanizam preduvjet za bilo kakvo hrvatsko okupljanje.

. Vidite li ipak i kada Josipa Perkovića pred njemačkim pravosuđem?

- Zapravo, bit će zanimljivo vidjeti taj rasplet. S jedne strane potpora Velike Britanije (automatski i Nizozemske) i pozitivno iskustvo s boljševizacijom Zakona o medijima, a s druge Njemačka. Zapravo, sve ovisi od njemačke spremnosti da ovo istjera do kraja. A zakoni se mogu promijeniti, zar ne? Ako ne budu prisiljeni sami, uvijek je moguće s promjenom vlasti.

Piše: Marijan Majstorović, Hrvatski fokus