Tek nakon prvih višestranačkih izbora i hrvatske
samostalnosti 1991., započinju promjene u obrazovnom
sustavu. Znao je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman
koliki je značaj obrazovanja, jer ga je smatrao
nacionalnim interesom.
Tako je
1994. godine u Hrvatskome Saboru, u izvješću o stanju
hrvatske države i nacije, ukazao na obrazovanje i
znanost kao područja od nacionalnog značaja. Istaknuo
je donošenje novih, modernih, civilizacijskih zakona
oslobođenih ideoloških osnova koji su omogućavali
početak korjenitih promjena radi razvijanja sustava na
novim temeljima. Bio je svjestan kako je riječ o
dugotrajnom procesu u koji treba uključivati vrhunske
stručnjake radi što kvalitetnijeg preoblikovanja
obrazovnog sustava od strateškog i nacionalnog značaja
za Hrvatsku.
Reformirani komunisti, dolaskom na vlast, svojom
politikom pokazuju kako žele obezvrijediti hrvatsko
obrazovanje i znanost kao ključni strateški i
nacionalni prioritet. Imenovanje Željka Jovanovića
hrvatskim ministrom obrazovanja nije slučajan izbor.
Nekompetentan, ali sposoban za poticanje mržnje,
nezadovoljstva, agresije, bahatosti, prijetnji,
diskreditiranja nije ništa drugo nego provokativno
izazivanje incidentnih situacija u interesu
ostvarivanja ciljeva reformiranih komunista. Dokazao
je Željko Jovanović kako ne poznaje i ne razumije
problematiku sustava na čijem je čelu, ali i da
njegovo kadroviranje ima drugi cilj, a ono sigurno
nije razvijanje i nadogradnja postojećeg sustava
obrazovanja već potpuno suprotno.
Prisjetimo se kako je predstavljajući svoj program
rekao da "Hrvatska nije zemlja dovoljnog znanja"
diskreditirajući hrvatsku tradiciju, njezina
znanstvena dostignuća i znanstvenike poznate i
priznate diljem svijeta. Dolaskom na čelo
ministarstva, valjalo je odmah krenuti od hrvatskoga
jezika. Neargumentiranom odlukom o ukidanju Vijeća za
normu hrvatskoga jezika otkriva duboki prezir, ali
otvorenu i jasnu namjeru reformiranih komunista da nam
urede jezik prema normi novosadskog pravopisa.
Smetao im je i vjeronauk u školama.
Preporukom o pomicanju satnice diskriminira 85 %
roditelja i učenika koji upisuju vjeronauk. U tipičnom
nedemokratskom ozračju, bez javne rasprave, kršenjem
prava roditelja na izbor odgoja svoje djece, koristi
zdravstveni odgoj kako bi nametnuo novu viziju
obrazovanja reformiranih komunista. Aktualni se
ministar povremeno uhvati rješenja kojima bi htio
pokazati svoje (ne)znanje, potvrditi kako je žezlo
vlasti u njegovoj ruci, ali se vrlo brzo u stručnoj
javnosti izblamira.
Unatoč obećanoj analizi stanja u
odgoju i obrazovanju, rezultate nismo vidjeli. Iako na
čelu resornog ministarstva gotovo godinu dana, nije
zaustavio ni toliko najavljivanu korupciju na visokim
učilištima. Diskreditiranjem struke ostat će
vjerojatno najzapamćeniji hrvatski ministar.
Podsjetimo
se samo slučaja oko mature, glasovanja u vladi za
spuštanje plaća učiteljima. Njegovo rješenje projekta
osnovne devetogodišnje škole od strane eminentnih
pravnih stručnjaka ocijenjeno je kao protuustavno.
Posljedice ukidanja ocjenjivanja na polugodištu,
potvrđuju štetnost njegovih rješenja i apsolutnu
dezorijentiranost. Opravdavajući svoj prijedlog i
odluku o ukidanju ocjenjivanja na polugodištu
apsurdnim i stresnim za učenike i učitelje, aktualni
ministar daje rješenje koje je još apsurdnije i s
mnogo više stresa jer umjesto jedne, zaključne ocjene
profesori sada ispisuju sve ocjene iz pojedinog
predmeta i šalju roditeljima.
Kada kao narod budemo zreli i svjesni nacionalne i
strateške važnosti ovog sustava za našu budućnost tada
će ministarstvo obrazovanja voditi kompetentan
ministar koji će okupiti vrhunske stručnjake radi
stvaranja što kvalitetnijeg sustava od strateškog i
nacionalnog značaja za Hrvatsku što je u samom početku
stvaranja države dobro znao dr. Franjo Tuđman.
Sanja Bilač, Hrvatski list
20. prosinca 2012. |
