Na svečanoj vojnoj paradi ove godine, na poziv starih
srpskih prijatelja Francuza, pojavio se i legendarni
hrvatski vojskovođa Ivo Josipović zajedno sa 75
hrvatskih Avatara. Dvojica su imali svečane povijesne
odore, a ostali standardne military-look kreacije Matije
Vujice.
Možda bi to i prošlo nezapaženo kod
naših srpskih susjeda da Francuzi nisu poklonili
neuobičajeno veliku pažnju hrvatskim Avatarima.
Zaprepastila ih je visina hrvatskih vojnika. Francuzi
su naime bili uvjereni kako baš oni s Talijanima,
Kinezima, Papuancima i Bušmanima predvode svjetsku
populaciju najviših ljudi. Odjednom se pojavljuju
Hrvati koji su svi bar 10-tak cm viši od Francuza.
Šok za gledatelje parade, ali ultra
šok za Tomu Nikolića i Ivicu Dačića. Šta je sad ovo,
bre? Pa mi smo trebali sto puta pre Hrvata da
maršujemo ispod Slavoluka pobjede! Stoga se zahvališe
na pozivu francuskog veleposlanstva u Beogradu da dođu
na proslavu velikog francuskog praznika. Objektivni
beogradski mediji komentirali su taj skandal u stilu
"prosto ne možemo da verujemo!" Koga su to Hrvati
pobedili da baš oni marširaju ispod Slavoluka pobede?
Potom je počelo nabrajanje svih
slavnih i guslarski opjevanih pobjeda kroz istoriju
iliti povijest. Počelo se od najslavnije pobjede 15.
lipnja 1389. g., kad su Srbi na Kosovskom polju,
nogometnim rječnikom, pomeli Turke. Pomeli su ih tako
temeljito da su Osmanlije, nakon tog debakla, još samo
500 godina poslije vladali Srbijom. Kroz to razdoblje
nije više bilo derbija između Srba i Turaka.
Vjerovali ili ne, od 16.-19. kolovoza
1914. g., Srbi su kod planine Cer porazili
austrougarske snage iskoristivši svoja iskustva iz
balkanskih ratova u kojima je Srbija bila nanizala
puno pobjeda koje su sve sličile Kosovskoj bitci k'o
jaje jajetu. Do Drugog svjetskog rata Srbi su u
Kraljevini Jugoslaviji izgradili vojsku kojoj su
tepali da je treća vojna sila u tadašnjoj Europi.
Komunisti su kasnije tvrdili kako u monarhističkoj
Jugoslaviji nismo imali ništa, a onda su došli Nijemci
i uništili nam sve. I sve to samo u osam dana,
uključujući i treću armiju po snazi u Europi.
Od 1945.-1991. izgrađena je još jednom
treća armija u Europi, sada pod nazivom JNA. Kako je
ta Armija prošla u Domovinskom ratu, znamo, a sve
ostalo je povijest. Stoga se s pravom Toma Grobar
ljuti i pije zašećerenu vodicu jer je, umjesto tamo
nekih Avatara, trebalo valjda pred Francuze postrojiti
elitnu četničku diviziju obzirom da su četnici sada u
Srbiji rehabilitirani i postali su antifašisti.
Kokarde, brade, mrtvačke glave i "muška pesma" od
Topole sve do Ravne gore, sve su straže đenerala
Draže.
Ni sada mi
nije jasno zašto je Krleža dobivao ospice kad bi se
započeo razgovor o hrvatskoj kulturi i srpskom
junaštvu? Međutim, unatoč svemu tome, Srbi su i
nadalje naši susjedi i prijatelji koje ćemo mi jednoga
dana, uz punu podršku i pomoć naše vanjske ministrice
Pusićke uvesti u EU da tamo ne budemo usamljeni!
Fjodor Dostojevski je napisao: "Nekoga je bolje
imati za neprijatelja nego za prijatelja".
Hrvatska Vlada vlada kao obično. Čvrsto i
konzekventno. Prema građanima. Koliko je samo
neopreznih građana izletjelo iz svojih stanova jer su
ostali dužni državi? Koliko je tvrtki, umjesto bijele
zastave, izvjesilo gaće na štapu? Sve to s punim
pravom! Nisu imali ni za plaće ni za doprinose. No, to
bi im se još nekako i oprostilo. Međutim, neoprostivo
je što nisu imali ni za platiti PDV državi. Kako da se
hrvatska Vlada ponosi sa trećim, najvišim PDV-om u
Europi kad ga neozbiljni građani izbjegavaju plaćati?
Ako tako nastave, bojim se da Vlada ne izgubi
strpljenje i potpuno ukine PDV, pa kome ćemo onda
plaćati 25 % PDV-a? Neka onda ne plaćaju kome hoće.
Čitam samo dobre vijesti. Skuplje trošarine na
goriva. Tako treba! Danas svaka šuša ima auto. Nekada,
u zlatna vremena, auto je u Zagrebu imao samo Vlado
Bakarić, televizor u Crnoj Gori samo Blažo Jovanović.
TV Titograd bi tada započinjala svoj program točno u
podne. Šarmantna spikerica bi rekla: "Dobro jutro,
druže Blažo!"
Danas HTV ubire godišnje od svojih gledatelja 1,2
milijarde kunića! Tako neku večer gledam snimku
Bajaginog koncerta na Šalati. Tu sam večer baš imao
neku večeru kod Pere ustaše čiji je restoran udaljen
oko 50-tak metara od mjesta gdje je Bajaga imao
koncert. Izgledalo je kao da je Carla del Ponte
ponovno došla u Zagreb i to u svoj svojoj raskošnoj
ljepoti. Blokirana Šalata i svi prilazni putevi,
policijska kola, sve je vrvilo od policajaca. Valjda
su čuvali našeg dragog Bajagu. Thompsonove koncerte
sigurno nećemo gledati na današnjem HTV-u. Tu mudru
odluku hrvatske dalekovidnice Vlada izuzetno cijeni.
Zločestim građanima će Vlada skinuti hlaće, ali ne i
našoj dragoj HTV. Tko nam što može dok smo na vlasti?
Uz onu siću
od 1,2 milijarde kunića, HTV je ipak uspio ostati
dužan državi 377 milijuna kuna. Vlada, grabežljiva
kakva već jest, odmah je HTV-u oduzela nekretnine u
Zagrebu, Varaždinu i Dubrovniku vrijedne 81 milijun
kuna, a koje će HTV i nadalje koristiti dok je sitniš
od 296 milijuna kuna HTV-u oprošten. Stvarno
velikodušno! Nije mi samo jasno kad smo to mi, poreski
obveznici koji punimo proračun, odlučili oprostiti
ovom HTV-u toliku lovu? Međutim, HTV nije nikada
oprostio nijednom mom klijentu, koji nije imao novaca
da na vrijeme plati 85 kuna pretplate već im štoviše
uvećava dug do tisuću puta pribrajajući sudske i
odvjetničke troškove.
Naravno, zlobni i jalni tzv. veliki Hrvati šire stalno laži o velikodušnoj
Vladi. Tvrde kako se u slučaju oprosta duga HTV-u radi o klasičnoj političkoj
korupciji. Mi vama opraštamo 377 milja, a vi samo nastavite na Dnevniku prati
Vladu i širiti laži da smo neuspješni! Ako tako nastavite, brzo ćete opet u
minus, ali tada nema više oprosta duga! Plijenit ćemo vam kamere, partizanske
filmove, hotele na Bohinju, borna/reportažna kola itd. Koliko ja kužim, HTV je,
bar u ovoj fazi, ocijenio drugarski potez Vlade kao hvale vrijedan. Primijećujem
da su i mene prestali zvati u treći Dnevnik. Znači, ima ta odluka o oprostu duga
HTV-u i dobrih strana. Bar su se mene riješili. Hvala, Vlado.! Duško Radović je
napisao: "Kad nam nije lako ovako, kako bi nam tek bilo da stvarno znamo
kako nam je!?"
Ustavni sud
postaje stvarni ustavni problem u Lijevoj
našoj. Sud si umislio kako je on kobajagi četvrta
vlast u državi. Kad ministar Jovanović smisli ekipu
koja će donijeti na svijet neki mudri i nepredni
zakončić, Ustavni su, kao da mu predsjedava Zdravko
Mamić, ukine takav briljantni uradak ili ga bar vrati
na popravak. Stvarno je ovaj naš Ustavni sud ponaša
kao da je ustavni sud u Engleskoj. Stoga se s pravom
digla "ustavnopravna elita" na zadnje noge i uzviknula
iz sveg glasa: "Ma koja Jasna Omejec? Koji ustavni
suci? Pa polovicu je podržavao HDZ! Pa i Vice
Vukojević je bio sudac Ustavnog suda!" Oni koji
ne znaju to je tip koji je brutalno silovao mladu
Muslimanku dok još ona nije bila ni rođena.
Javio se tako iz Engleske neki dr. Boris Lenhard za kojeg mi se čini da je
doktorat stekao na engleskom ustavnom sudu. Kaže on: "U Hrvatskoj me više
ništa ne čudi. Kakva nam je većinska akademska zajednica. takav nam je i Ustavni
sud." Inače, dr. Boro ima veze s ustavnim pravom k'o Mare s onom stvari.
Mislim da je po struci sociolog. Znači, intelektualac opće prakse.
Javio se još jedan sociolog, dr. Darko Polšek s Filozofskog
fakulteta u Zagrebu. On smatra, premudar u ustavnopravnim pitanjima kakav već
jest, da Ustavni sud šalje poruku "Očajavajte!" Misli premudri sociolog kako
Ustavni sud odriče pravo Vladi da vlada!!!
Treći briljantni "pravni um" koji pravni faks nikada nije ni
prismrdio je legendarni lijevi akademik Vlatko Silobrčić. Akademik je inače
stručnjak za socijalističko privredno pravo. Valjda je zato i bio jedan od
organizatora čuvenog predavanja akademicima na kojem im je Stipe Mesić
objašnjavao kako pozajmiti lovu za stan od vjernih prijatelja, te u tom svjetlu
analizirati gospodarsko stanje u zemlji. Predavanje u HAZU je valjda završilo
uobičajenim domjenkom na kojem su akademici pokušavali dobiti broj bar nekog od
Stipinih prijatelja.
Javila se otvorenim pismom i dr. Mirjana Kasapović koja je prva
prokužila kako nam država nije pravna već pravnička. Nije joj jasno zašto ima
toliko pravnika u Ustavnom sudu. Po njenom mišljenju bi tamo trebali sjediti
sociolozi, politolozi i oni sa Filozofskog fakulteta. Možda da izaberu na Saboru
za ustavnog suca i ponekog sa Kineziološkog faksa. Bolje da su nam suci Ustavnog
suda razvijeni i mišićavi Kinezi nego HDZ-ovci.
Naši ustavnopravni sociolozi navode kao argumente razne
činjenice. Nisu ipak prokužili da su sve tri zadnje, tobožnje kontroverzne
odluke Ustavnog suda samo procesne prirode. Možda da im netko prišapne kako je
nepoštivanje pravila postupka u pravu veliki grijeh jer je tek pravilno
primijenjen postupak bitan uvijet utvrđenja materijalne instine. Ali, to je za
sociologe preteško shvatiti! Kaže akademik Silobrčić: "Prva potpuno
nedopustiva pogreška Ustavnog suda je u tome što se miješa u rad djelatnosti
koju očito ne razumije!" Rečenica sama po sebi stvarno na mjestu! Samo je
umjesto "Ustavni sud" trebao staviti "Vlatko Silobrčić".
Umjesto što se miješa u nešto što očito ne razumije, akademik
Silobrčić bi dobro napravio za svoje zdravlje da organizira predavanje u HAZU
predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec. Možda tada, zahvaljujući Jasni, i njemu
neke stvari postanu jasnije. Moram parafrazirati Duška Radovića: Ako već
napadate Ustavni sud, napadajte ga bez razloga, jer su svi drugi razlozi
gluplji!
Autor: Zvonimir Hodak,
www.dnevno.hr
|