Po svojim karaktemim osobinama ministar Jovanović
najsličniji je premijeru Milanoviću. Vrlo je svadljiv i
nestrpljiv, svjetonazorski netolerantan i isključiv.
Umjesto da ga smiruje i upućuje na konstruktivan
dijalog, premijer ga često svojim izjavama potiče na
nove sukobe. Time u pravilu gube hrvatski demokratski
standardi, a dobiva vjetra u jedra ministar, koji
praktično iz mjeseca u mjesec srlja u nove sukobe, pa je
postao svojevrsni rekorder po raznim aferama iz
djelokruga svojega rada. Jednostavno, svaki njegov potez
u konačnici se prometne u žestoku aferu. Time ne samo da
je postao uteg stranci, nego premijeru i njegovoj vladi.
tisto bi bila šteta, ako se, po njegovu nalogu, ne
promijene udžbenici i ne zabilježi takvog ministra i sve
njegove reforme s kojima je usrećio podjednako znanost,
obrazovanje i šport. Još je poznati francuski filozof
Rene Descartes u 'Raspravi o metodi' pisao kako ne može
nikako odobravati postupke onih ljudi, 'smutljive i
nemirne ćudi', koji se bar u mislima stalno ne bave
nekim reformama.
REFORME KOJE SU SE PRETVARALE U AFERE
Ministar je velikih reforma, koje su
više imale za svrhu smutnju, nego iskorak, imao
napretek i sve su uglavnom završile kao afere.
Najprije je promijenio ime ministarstva, računajući
možda da je sport manje strana riječ, nego šport.
Ukinuo je bez obrazloženja Vijeće za normu hrvatskoga
standardnog jezika i njegovu predsjedniku akademiku
Radoslavu Katičiću još nije obrazložio taj postupak,
iako ga je javno pozvao da uvjerljivo objasni
'javnosti i povijesti' svoje 'nijeme odluke' o
ukidanju Vijeća za normu, potezom pera promijenio
članove više desetaka upravnih vijeća raznih ustanova,
bez obzira na istek mandata, uz ine, i Upravno vijeće
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, da bi
zatim izabrao ravnatelja od povjerenja kojeg je
zadužio da izradi 'novi i jedinstveni' Hrvatski
pravopis. Misleći valjda da spašava naciju, u jeku
javne rasprave o inačici pravopisa, nakladnicima ga je
propisao obvezujući, zadavši rokove da usklade
udžbenike s njime, bez obzira što još nije jasno kako
će u konačnici pravopis izgledati te što su se javili
mnogi opravdani prigovori s načinom izvedbe i svrhom
operacije pravopis.
Pravi debakl doživio je s Pravilnikom o napredovanju u
znanstvena zvanja, protiv kojeg su ustali odreda humanistički znanstvenici.
Mladi znanstvenici palili su pred Ministarstvom radove, vraćane su Državne
nagrade za znanost, slana pisma predsjedniku Hrvatskog sabora, ali svi
prosvjedni glasovi nailazili su na zid šutnje i omalovažavanja. Poseban nemir
unijela je izjava da nema mjesta za 500 znanstvenih novaka koji su doktorirali
ili će doktorirati ove godine, što je za mnoge bio znak da napuste zemlju.
Među veće gafove spada pokušaj mijenjanja Zakona o znanosti i
visokom obrazovanju usprkos protivljenju Rektorskog zbora. Taj zakon bio je
poslan u saborsku proceduru bez da se uvažila ikoja primjedba ili upozorenje
akademske zajednice. Na svu sreću premijer je, nakon unutarstranačke kritike,
povukao zakon koji je već bio uvršten u dnevni red vlade. Što reći o novoj
evaluaciji javnih instituta nakon kontroverze prije dvije godine, o naputku koji
je Ministarstvo znanosti poslalo krajem travnja izdavačima da se bitno smanji,
do početka lipnja, broj stranica udžbenika.
Tiskanje novih udžbenika izazvalo bi dodatni trošak za
roditelje, a njihovo reduciranje, kako upozorava akademik Vladimir Paar, do
znatnog pada kvalitete temeljnih znanja. To bi imalo, kako smatra Paar; goleme
posljedice na znanstveno-tehnološki i gospodarski razvoj Hrvatske. Po izračunu
jednog izdavača broj stranica primjerice za fiziku trebao bi se smanjiti 52
posto, kemiju 63, a za biologiju 38 posto. Protiv toga nauma digao je glas i
Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU.
Odustajanje od adekvatnog tretmana školske nastave matematike i
prirodoslovnih znanosti, kako procjenjuje taj Razred, Hrvatsku bi vodilo u
zemlju 'slabo obrazovne i slabo plaćene radne snage'. Zato se, kako navodi, ne
smije na brzinu ulaziti u nedovoljno pripremljene i nepromišljene promjene
obrazovnog sustava kao što su izrada i uvođenje kurikuluma, donošenje i
mijenjanje postojećih udžbenika.
Treba li uopće navoditi ministrove neukusne izjave glede športa
i pojedinih djelatnika? Zbog kulture javne riječi, bolje sve to ne ponavljati,
ali ne možemo ne podsjetiti da je nakon svečane podjele iskaznica športskim
inspektorima, poništen natječaj za glavnog inspektora i inspektore u
Ministarstvu. U situaciji kad se više od dvadeset godina, od osnivanja države,
izdvajaju znatna proračunska sredstva za najam zgrade i parkinga Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta, ministar kani neovisno o gospodarskom i
socijalnom trenutku povećati cijenu studentskoj prehrani i smještaju.
Eksperiment ukidanja ocjenjivanja na polugodištu imao je sva
obilježja afere, kao i smjena ravnatelja zagrebačke Osnovne škole 'Petar
Zrinski' Krešimira Mihajlovića, koji je u školu postavio plakat generala
Gotovine i Markača. Generali su oslobođeni, a ravnatelj je na sudu, kao i više
ravnatelja srednjih škola koji su navodno nezakonito upisivali djecu u okviru
slobodnih kvota u srednjoškolske programe. Mihajlović, dugogodišnji profesor
geografije, sudionik Domovinskog rata, kako bi prehranio obitelj, radio je
svakojake poslove, od krečenja stanova do poslova transportnoga radnika, ali se
nije htio pokoriti neokomunistima, kako ističe na mrežnim stranicama njegova
politička stranka u koju se upisao. Treba li spomenuti i smrt hrvatskog
branitelja Nine Jozića, koji je prethodno smijenjen s mjesta prosvjetnog
inspektora u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta? Što je bilo presudno u
njegovoj tragičnoj odluci?
ZAŠTO PREMIJER ŽMIRI NA AFERE SVOJEG
MINISTRA?
Nad svim ovim svaki premijer bi se
zamislio i podvukao crtu te bez krzmanja otpustio
svojeg ministra. Ali, premijer njegove nepromišljene
odluke i gafove prešućuje ili ih komentira na način da
ga zapravo sokoli u njegovim vrlo dvojbenim potezima
koji izazivaju sablazan stručne i svekolike javnosti.
Tako je, komentirajući iz Bruxellesa odluku Ustavnog suda (22.
svibnja), ustvrdio kako je bit priče da jedna vrlo agresivna grupa ljudi provodi
kulturni rat u Hrvatskoj. Obećavši da će sa suradnicima učiniti sve da hrvatska
djeca imaju zdravstveni i spolni odgoj na razini većine djece u Njemačkoj,
Milanović je dometnuo da su oni koji smatraju da to ne bi trebalo biti tako,
njegovi politički neistomišljenici.
'Tko hoće na Bizant, neka ide na Bizant', poručio je svima,
napose vrlo agresivnoj grupi koja provodi kulturni rat u Hrvatskoj. Time samo
dezavuira odluku Ustavnog suda, iako je u formalno rekao da odluku Ustavnog suda
treba poštovati. Što to znači poštovati odluku Ustavnog suda? Samo jedno -
bespogovorno je i u tišini provesti, a ne komentirati tako da to izgleda poput
prijetnje! Neodgovorne izjave koje su se čule iz stranačkih redova Kukuriku
koalicije da je riječ o političkoj odluci Ustavnoga suda, ugrožavaju samu pravnu
državu.
UPOZORENJA JUDITH REISMAN DOBILA SVOJ
NAJJAČI EHO
Tko provodi
kulturni rat i tko je agresivan, najbolje je, međutim,
pokazalo krajem siječnja gostovanje u Hrvatskoj
američke aktivistice Judith Reisman. Rasprave o
zdravstvenom odgoju, posebice 4. modulu, tada su bile
izmakle kontroli i prešle granice Hrvatske. Hrvatski
su mediji pod kontrolom vladajuće nomenklature Judith
Reisman dočekali s neuobičajenom drekom i
diskvalifikacijama, jednom riječju navalom bijesa kao
da se radi o najvećem neprijatelju društva. Nakon što
je optužena bez argumenata za homofobiju i negiranje
holokausta, iako joj je čitava obitelj stradala u tome
vrtlogu naci-fašističkog zla, uzvratila je -
indoktrinirani ste i nasilni. Konkretno rekla je da
nikad u svojem životu nije vidjela toliko nasilnika
(na konferenciji za novinare u Zagrebu).
Da se sve ne pretvori u 'totalitarni pakao' za Judith Reisman, spriječio je
Klub zastupnika HDZ-a koji ju je ugostio u Hrvatskom saboru, gradonačelnik Milan
Bandić, dodijelivši joj' Medalju grada, te prijem zagrebačkog nadbiskupa,
kardinala Josipa Bozanića. Što se sve htjelo polučiti medijskom hajkom na
američku državljanku, nije jasno. Oni koji su ju nazivali kontroverznom
znanstvenicom zbog kritika upućenih načinu donošenja i pojedinim sadržajima
zdravstvenog odgoja, za samo nekoliko mjeseci suočili su se s vrlo zvučnom
pljuskom Ustavnoga suda, koji je ukinuo zdravstveni odgoj, donesen u
nedemokratskoj proceduri.
S tom odlukom nisu došli na svoje samo podnositelji tužbe - Udruga Grozd i
Reforma te nekoliko građana, već i američka aktivistica Judith Reisman. Odluka
Ustavnog suda doživjela je najveći demokratski eho, nakon oslobađajuće presude
generalima.
No, unatoč svemu tome ne treba očekivati da će ministar Jovanović dati
ostavku, na što su ga pozvale neke udruge, a još manje da će ga njegov premijer
smijeniti. On je odlučan i dalje provoditi velike obrazovne reforme, bez
konačnih rezultata, osim ako se pod rezultatima ne računaju afere. Sve ukazuje
da su premijer i njegov ministar na istom velikom zadatku, i vjerojatno će
jednog dana skupa potonuti u zaborav.
Piše Marko
Curać
HRVATSKI TJEDNIK - 30. svibnja 2013.
05.2013.
|
