Ako se svi ljudi na svijetu zaklinju da im je na prvom
mjestu odgoj djece, valjda je takva briga dozvoljena i
hrvatskim roditeljima. A o kakvim se političarima radi
dovoljno je citirati riječi ministra Jovanovića, člana
vladajućeg SDP: 'Crkva niti udruge nemaju što
tražiti uškolama! Nemam namjeru više potrošiti niti
sekundu svog vremena na GROZD-ove neistine i
dezinformacije, kao ni na srednovjekovne poglede Crkve
na današnjicu u 21. stoljeću'.
Iskreno, iako nisam veliki poklonik institucija,
moram priznati da se ovog puta slažem sa izjavom
kardinala Bozanića, koji je ponizno izjavio da
političari (Vlada RH) nisu vlasnici škola i djece.
Zaista sam potpuno nezavisan u ovoj priči, jer kao
pjesnik uvijek govorim: stih je moja domovina, a
pjesma čovječanstvo.
U svakom humanom, demokratskom i naprednom društvu
roditelji imaju slobodu izbora na koji način odgajati
vlastitu djecu, jer roditelji su napravili svoju djecu
ili ih posvojili, stoga je to njihova odgovornost i
pravo, a ne da tu ulogu preuzimaju političari, Vlada
R.H.
Kada vidimo
što su sve u stanju napraviti političari za svoje
hladne interese (pohlepa, bezosijećajnost, korupcija,
sodomija...) s pravom roditelje lovi jeza, a što reći
kada čuju za "zdrastveni odgoj" kojeg su u
diktatorskoj maniri, bez ikakve javne rasprave, bez
roditelja i znastvenika, bacili na stol hrvatskim
građanima kao gotov zakon, kao inkvizitorski dekret.
Da, oni političari koji se proglašavaju najvećim
liberalima ponašaju se poput srednjevjekovnih
inkvizitora, ne treba se čuditi ako sutra donesu
dekret po kojem se zabranjuje Vjera, jer tko je vidio
vjerovati u neštošto ne vidiš, nakon toga biti će na
redu i ljubav, jer i nju se ne može vidjeti kroz
mikroskop.
Suosjećajnost su već zabranili, da,
čini vam se nevjerovatno, ali ti vladajući političari
donijeli su zakon kojim se prosjačanje kažnjava sa
5000 kuna (700 eura), po tome sam i ja saučenik u
"zločinu" ako nesretnom starcu i starici položim na
drhtavi, smrznuti, dlan neku kovanicu? A kako će
kazniti dječicu koju roditelji eto žele odgajati po
svom, ljudskom zakonu, a ne njihovom... da, taj
ljudski zakon obvezajue svakog roditelja da djete
nauči poštenju, moralnosti, suosjećajnosti, dobroti,
ukratko, svim onim plemenitim ljudskim vrijednostima
koje ne posjeduju većina političara u ovoj divnoj
malenoj zemlji.
Nigdje nisam našao u njihovom
"zdrastvenom odgoju" te divne ljudske vrline, ali se
malu dječicu, anđele, truje mastrubacijom,
pornografijom, pedofilijom... stoga nije čudan strah
roditelja da oni žele od njihove djece napraviti svoje
klonove.
A ima djece
koja su divna, koja suosjećaju, citirati ću jedan
primjer ,razgovor dva djeteta na facebooku objavljen
na svim hrvatskim portalima: "SLUŠAJ ovu scenu.
Znači ja i moj prijatelj Patrik danas uđemo u pekaru
da si kupimo pizzu prije škole. I uđem ja unutra i
vidim baka 80 godina unutra prosi. E sad ne prosi ona
novac nego HRANU, HRANUUU. Pa kako vam nije žao,
kakooo??!? Meni se srce slomilo. Tražila je malu
žemlju od 2.35 kuna, ma kupio sam joj ih 3."
Sad zamislite lice tog dječaka kada mu političari budu
objašnjvali da je prosjačanje kažnjivo djelo u
Hrvatskoj, i tko je donio takav bezosijećajni zakom,
pa upravo oni koji su tu jadnu staricu natjerali da
prosi, i takvi su donijeli zakon o "zdrastvenom
odgoju" (seksualnom odgoju).
Svako moderno, demokratsko i humanističko društvo
mora osigurati svakom čovjeku slobodu izbora. O tome
se radi u ovoj tužnoj priči, i to svaki čovjek na ovoj
divnoj planeti može shvatiti, jer sloboda je
univerzalno pravo svakog čovjeka. U Hrvatskoj
Vladajuča politička elita, Vlada R.H, oduzima to
osnovno ljudsko pravo svakom građaninu republike
Hrvatske, slobodu izbora odgoja vlastita djeteta, jer
ponavljam, po svjetovnom i Božjem zakonu svaki čovjek
mora imati slobodu izbora.
Opet ponavljam, ono što radi Vlada R.H. - njezin
frontmen ministar Jovanović - je nehumano, jer
zabranjivati roditeljima slobodu izbora je
srednjevjekovni mrak. U ovoj tužnoj priči političari
gase svijetlost, a ne crkva! Uostalom, Sloboda je
osnovno ljudsko pravo zajamčeno ustavom Hrvatske (iz
ustavnog prava - članak 63. - pravo roditelja na izbor
odgoja svoje djece), ne zaboravimo da one političare
koji svijesno krše ustav, sav demokratski svijet zove
diktatorima.
Uostalom,
gledajmo humanistički, govor i zakon vladajuće
političke elite je sablasni eho srednjevjekovnih
tamničara, pljesnjivi srednjevjekovni dekret pisan bez
emocija i duha, kojega se ne bi posramili niti
inkvizitori. Sakrivati niske strasti iza krinke
znanosti je uvrijeda i za znastvenike i vjernike,
uostalom, ima veličanstvenih zanstvenika koji su se
glasno izjasnili kao vjernici, tako da ne miješamo
vjeru i institucije.
Ja kao pjesnik
sam jako liberaran, ali uvijek ću sa ponosom reći da
sam vjernik, točnije, namjera mi je biti vjernikom,
jer to se ne postaje dekretom nego časnim življenjem.
Kada pišem pismo to činim sa istom strašću kao i kada
pišem poeziju i prozu, otvoreno iz srca za srca,
uostalom, i dragi bog kaže: "Budi otvoren čovječe
i Moja će ti se vrata otvoriti!"
Također
osjećam da je Stvoritelj uvijek uz nas, i kada ga
odbacujemo On je uz nas, On je milosrdan u svojoj
postojanosti jer ne gospodari čovjekom nego mu služi
tako što u čovjeku rađa svijetlost svih svijetlosti,
dušu. Kada ga želimo vidjeti On nam poručuje:
"Znaj čovječe, kada pomažeš drugom čovjeku ne trebaš
me tražiti daleko od sebe, jer Ja sam u tebi!".
Naravno, to ne znači da od drugog čovjeka tražim isto
razmišljanje, svaki čovjek ima slobodu izbora,
najvažnije je da svaki čovjek postupa prema drugom
čovjeku ljudski, suosjećajno.
U srednjem vijeku postojali su inkvizitori koji su
zamišljali da su dovedeni na ovaj svijet kao čuvari
reda i poretka, oni su preuzemili ulogu Suca,
Porotnika i Tužitelja. Je li spomenuti ministar
Jovanović zaljubljen u inkvizotore, ja ne znam, ili je
zaljubljen u samog sebe, to je njegova sloboda izbora,
mene to ne zanima niti malo, ali dopustite mi
mišljenje da slobodu izbora imaju i drugi ljudi, u
ovom slučaju roditelji. Da slobodno biraju na koji
način će odgajati vlastitu djecu.
Kada su
mnogi misleći ljudi predložili da zdrastveni odgoj
bude izborni predmet, tako da roditelji imaju slobodu
izbora, taj misnistar je bahato i gospodarski graknuo:
"Ne!", kao da je on gospodar života i smrti građana
republike Hrvatske, a ne samo političar. U
demokratskim državama političari su servis svojih
građana, dok u Hrvatskoj političari sebe smatraju
gospodarima, vladarima zraka, zemlje, mora, planina i
čovjeka.
Da je hrvatskim političarima iskreno stalo do
građana ove malene divne zemlje, blagoslovljene
prirodnim bogatstvima, okupili bi dokazane
znastvenike, ekonomiste, filozofe, i ostale misleće
ljude iz svijeta (hrvatskog podrijekla) i domovine,
koji su se dokazali radom, kreativnošću, moralom i
čašću. Ali to njima nije niti na kraj pameti, jer kao
nesposobni i pohlepni ljudi ne podnose pametne i časne
ljude, tako da kreativni i pošteni ljudi završavaju na
burzi, a njihova mjesta zauzimaju stranački
poslušnici, poltroni.
Politička "elita" na državnim i
lokalnim razinama provodi nepotizam, jer je premijer
javno izjavio kako je sasvim noramalno zapošljavati
stranačke, iz vlastite partije, ljude na odgovorne
funkcije u znanosti, ekonomiji, kulturi, ukratko u
cijelom sustavu, a svaki čovjek zdrave pameti i čista
srca zna da se na takav način stvara bolesno društvo,
ubija se kreativnost pojedinca kao i njegova sloboda,
ne poštuje se ustav koji garantira svakom čovjeku
pravo na pošten rad, na život..
Vladajuća politička "elita" po
direktivi premijera postavlja podobne i nestručne
kadrove na čelna mjesta nacionalnih kompanija
uništavajući svijesno ekonomiju ove malene divne
zemlje, stoga nije niti čudo da iznad ove lijepe
zemlje se vije sablasni eho preplašenog naroda:
"Provizije ubijaju vizije!"
Stoga,
nažalost, nije niti čudno što jedan političar umišlja
da on ima pravo odgajati tuđu djecu. Oni koji govore
da u zdravu tjelu je i zdravi duh, morali bi znati da
bez zdrava duha, nema niti zdrava tijela.
Čovjek ima mnoga lica, ali ljubav samo jedno, ma
koliko je čovjek vukao po bordelima, ona će uvijek
biti svoja, nepotkupljiva, tako je i sa pravdom, po
mojem mišljenju i sa vjerom, jer ljubav i pravda imaju
slična svojstva kao i vjera, nevidljive za oči, ali
tako bliske srcu, toliko bliske da ih možeš slaviti
kao život. Na kraju krajeva, oni koji za života biježe
od vjere, najglasnije će sazivati Njegovo ime kada
legnu na samrtnu postelju, jer vrata raja i pakla
nemaju zvonca.
Na kraju se uvijek vraćamo na početak, tako se i ja
vraćam na onog suosjećajnog dječaka, jer on je
svijetlo na kraju tunela.
Walter William Safar
Poet
www.hkz-kkv.ch /dg |
