Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST     (16.02.2011.)

Poštovani,


Večernji list je (u priopćenju je naveden nadnevak) u svojem odnedavnom nizu "Ratni kvadrati" objavio na dvije stranice priču koja ostavlja na čitatelja klevetnički dojam i traži dodatno objašnjenje. Premda je VL tri dana nakon toga (utorak, 8. veljače) objavio očitovanje vlč. Joze Marija Tolja o tome, ono nije ni približno onako raskošno niti uočljivo kakva je bila senzacionalistička reportaža. Nije samo oklevetan još jedan svećenik, nego je takođr obezvrijeđeno 35 godina apostolata i mukotrpnog evangelizacijskog rada Zajednice MI, udruge Hrvatski katolički zbor MI, kao i glasila MI. Zato Vas molim da objavite na svome portalu sljedeće priopćenje kolege Tolja.
Unaprijed zahvaljujem, srdačno pozdravljam i želim Božji blagoslov!

Don Angelo

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

U Večernjem listu od 5. veljače 2011., u rubrici 'Ratni kvadrati', iz pera Marine Borovac i Marka Špoljara, na dvije stranice objavljen je difamirajući tekst pod naslovom >Vlč. Tolj dobio zgradu za dom, a iznajmljuje poslovni prostor<. Ne pada mi na pamet pobijati potanko cijeli niz napisanih neistina i poluistina, kao ni krajnje tendencioznu konstrukciju cijeloga članka.

Ipak, zbog obmanjene javnosti dužan sam izjaviti sljedeće:


1) Ništa vlč. Tolj nije dobio od MORH-a, a ponajmanje ne navedenih "1253 m2 u središtu Zagreba". Prostor je dodijeljen 22. srpnja 1992. godine Katoličkoj laičkoj udruzi MI. U proteklom dva desetljetnom razdoblju kroz taj su prostor prošli desetci mladih ljudi koji zbog neimaštine ne bi mogli studirati i završiti svoje školovanje.

Poslovni prostor u dijelu nekretnine korišten je za pokrivanje dijela troškova u uzdržavanju doma (režije, struja, voda i stalni popravci), jer je zgrada u derutnom stanju, a ne za nekakav "biznis" i osobnu korist kako se maliciozno sugerira u tekstu spomenutih novinara.


2) U tekstu nadalje piše da sam ja (Jozo Mario Tolj) dobio od brata generala Ivana Tolja "dvije kuće od četiri stana, a da je on potom uzeo vojni stan od 130 m2".

Želim napomenuti kako su te dvije kuće sa četiri stana bile prije 25 godina dva trošna objekta bez vode, kanalizacije i grijanja. U najsačuvanijem dijelu, ali isto zapuštenom, starom i trošnom, stanovala je sa stanarskim pravom gđa Mira Frizl. Ja sam kupio te nekretnine 1986. godine za tadašnjih 35.000 DEM, koje sam dobio od dobrotvorke moje i naše organizacije MI, gđe Marije Ružić iz Pule. U to doba sam isto tako od spomenute gospođe u Puli, gdje sam kao svećenik službovao, dobio na dar kuću s vrtom koja je danas sa zemljištem, pokretninama i ostalim sadržajima (procijenjena na 650.000 eura) mojom voljom pretvorena u Zakladu koja se bavi i bavit će se apostolatom, tiskanjem lista MI i ostalih tiskovina, stipendiranjem siromašnih studenata i pomaganjem ljudi u materijalnom i duhovnom smislu.

Prema tome, svoje sam vlasništvo darovao za opće dobro. Ne bih o ovom svom materijalnom doprinosu govorio da nisam tako teško oklevetan i prikazan, ni više ni manje, kao ratni profiter. I ovu ružnu prigodu koristim da pozovem i autore ovoga teksta i sve dobronamjernike da se pridruže materijalnom, duhovnom i intelektualnom doprinosu u radu ove hvale vrijedne Zaklade.


3) Moju "velebnu" imovinu u Višegradskoj ulici u Zagrebu obnavljam već dvadesetak godina. I kroz taj prostor prošli su kroz niz godina desetci ljudi kojima je bilo potrebno osigurati kakvo takvo utočište. Vi pak pišete da ja taj prostor iznajmljujem i vučem nekakvu korist. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio sam izvrgnut kao utemeljitelj MI-a zajedno sa svojim bratom Ivanom stalnom policijskom maltretiranju i saslušavanju, a u najnužnijem obnavljanju "velebnog" zdanja, čak i inspekcijskom nadzoru i ometanju. Iz navedenih razloga prenio sam nekretnine na svoga brata Ivana Tolja.

U normalnom korištenju toga prostora desetljećima nas je ometao gosp. Damir Lipovac koji je oženio gđu Miru Frizl (stariju od njega preko 40 godina) samo s ciljem da nakon njezine smrti stekne stanarsko pravo i da i dalje uzurpira po mogućnosti cjelokupni prostor. Više od dvadeset godina tamo je stanovao i nije plaćao ni stanarinu ni bilo kakve režije. Sada ga prepuštam nekom drugom da slijedećih dvadeset godina sve to za njega plaća. Pri tom je dva desetljeća širio laži po medijima i bolesno štošta konstruirao i, ne znam koji put već, ponovno se javio i ovom prigodom Vašem listu.


I zaključno želim napomenuti: Moj brat Ivan Tolj formirao je obitelj 1993. godine i nakon određenog vremena uvidio je da ne može živjeti u stalnom ometanju u Višegradskoj ulici u Zagrebu. U to vrijeme su bili puni mediji Lipovčevih laži kako ga moj brat želi izbaciti na ulicu, a on je jadan, u crno zavijen udovac, koji 'tuguje' za svojom ženom.

Ivan Tolj otišao je iz Višegradske ulice i meni, u formi darovanog ugovora, vratio ono što je doista bilo moje. On objektivno, de facto, i nije imao riješeno stambeno pitanje.


Uostalom, zar ja pri kraju svoga radnog vijeka, i nakon davanja tolike imovine u Zakladu, nemam pravo na svoj mir i svoj krov nad glavom?!

S poštovanjem,

vlč. Jozo Mario Tolj, svećenik

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch