PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
U Večernjem listu od 5. veljače 2011.,
u rubrici 'Ratni kvadrati', iz pera Marine Borovac i
Marka Špoljara, na dvije stranice objavljen je
difamirajući tekst pod naslovom >Vlč. Tolj dobio
zgradu za dom, a iznajmljuje poslovni prostor<. Ne
pada mi na pamet pobijati potanko cijeli niz napisanih
neistina i poluistina, kao ni krajnje tendencioznu
konstrukciju cijeloga članka.
Ipak, zbog
obmanjene javnosti dužan sam izjaviti sljedeće:
1) Ništa vlč. Tolj nije dobio od MORH-a, a
ponajmanje ne navedenih "1253 m2 u središtu Zagreba".
Prostor je dodijeljen 22. srpnja 1992. godine
Katoličkoj laičkoj udruzi MI. U proteklom dva
desetljetnom razdoblju kroz taj su prostor prošli
desetci mladih ljudi koji zbog neimaštine ne bi mogli
studirati i završiti svoje školovanje.
Poslovni prostor u dijelu nekretnine korišten je za
pokrivanje dijela troškova u uzdržavanju doma (režije,
struja, voda i stalni popravci), jer je zgrada u
derutnom stanju, a ne za nekakav "biznis" i osobnu
korist kako se maliciozno sugerira u tekstu spomenutih
novinara.
2) U tekstu nadalje piše da sam ja (Jozo Mario Tolj)
dobio od brata generala Ivana Tolja "dvije kuće od
četiri stana, a da je on potom uzeo vojni stan od 130
m2".
Želim napomenuti kako su te dvije kuće sa četiri stana
bile prije 25 godina dva trošna objekta bez vode,
kanalizacije i grijanja. U najsačuvanijem dijelu, ali
isto zapuštenom, starom i trošnom, stanovala je sa
stanarskim pravom gđa Mira Frizl. Ja sam kupio te
nekretnine 1986. godine za tadašnjih 35.000 DEM, koje
sam dobio od dobrotvorke moje i naše organizacije MI,
gđe Marije Ružić iz Pule. U to doba sam isto tako od
spomenute gospođe u Puli, gdje sam kao svećenik
službovao, dobio na dar kuću s vrtom koja je danas sa
zemljištem, pokretninama i ostalim sadržajima
(procijenjena na 650.000 eura) mojom voljom pretvorena
u Zakladu koja se bavi i bavit će se apostolatom,
tiskanjem lista MI i ostalih tiskovina, stipendiranjem
siromašnih studenata i pomaganjem ljudi u materijalnom
i duhovnom smislu.
Prema tome, svoje sam vlasništvo darovao za opće
dobro. Ne bih o ovom svom materijalnom doprinosu
govorio da nisam tako teško oklevetan i prikazan, ni
više ni manje, kao ratni profiter. I ovu ružnu prigodu
koristim da pozovem i autore ovoga teksta i sve
dobronamjernike da se pridruže materijalnom, duhovnom
i intelektualnom doprinosu u radu ove hvale vrijedne
Zaklade.
3) Moju "velebnu" imovinu u Višegradskoj ulici u
Zagrebu obnavljam već dvadesetak godina. I kroz taj
prostor prošli su kroz niz godina desetci ljudi kojima
je bilo potrebno osigurati kakvo takvo utočište. Vi
pak pišete da ja taj prostor iznajmljujem i vučem
nekakvu korist. Osamdesetih godina prošlog stoljeća
bio sam izvrgnut kao utemeljitelj MI-a zajedno sa
svojim bratom Ivanom stalnom policijskom maltretiranju
i saslušavanju, a u najnužnijem obnavljanju "velebnog"
zdanja, čak i inspekcijskom nadzoru i ometanju. Iz
navedenih razloga prenio sam nekretnine na svoga brata
Ivana Tolja.
U normalnom korištenju toga prostora desetljećima nas
je ometao gosp. Damir Lipovac koji je oženio gđu Miru
Frizl (stariju od njega preko 40 godina) samo s ciljem
da nakon njezine smrti stekne stanarsko pravo i da i
dalje uzurpira po mogućnosti cjelokupni prostor. Više
od dvadeset godina tamo je stanovao i nije plaćao ni
stanarinu ni bilo kakve režije. Sada ga prepuštam
nekom drugom da slijedećih dvadeset godina sve to za
njega plaća. Pri tom je dva desetljeća širio laži po
medijima i bolesno štošta konstruirao i, ne znam koji
put već, ponovno se javio i ovom prigodom Vašem listu.
I zaključno želim napomenuti: Moj brat Ivan Tolj
formirao je obitelj 1993. godine i nakon određenog
vremena uvidio je da ne može živjeti u stalnom
ometanju u Višegradskoj ulici u Zagrebu. U to vrijeme
su bili puni mediji Lipovčevih laži kako ga moj brat
želi izbaciti na ulicu, a on je jadan, u crno zavijen
udovac, koji 'tuguje' za svojom ženom.
Ivan Tolj
otišao je iz Višegradske ulice i meni, u formi
darovanog ugovora, vratio ono što je doista bilo moje.
On objektivno, de facto, i nije imao riješeno stambeno
pitanje.
Uostalom, zar ja pri kraju svoga radnog vijeka, i
nakon davanja tolike imovine u Zakladu, nemam pravo na
svoj mir i svoj krov nad glavom?!
S
poštovanjem,
vlč. Jozo Mario Tolj,
svećenik
|
