Zahvaljujem Vam na čestitkama. Premda bi bilo normalno i
premda bi se očekivalo da je bitno drugačije Glas
Koncila i danas, gotovo 25 godina od demokratskih
promjena u Hrvatskoj, da bi služio općemu dobru
hrvatskoga društva mora nastaviti uvelike djelovanje kao
u prošlome totalitarnom režimu. Na medijskoj razini Glas
Koncila je i danas pozvan otvarati bitne i sudbinske
teme hrvatskoga naroda, jer te teme ni glavnu struju
javnoga mnijenja ni većinu medija uopće ne zanimaju.
Danas za Glas Koncila nema, kao u komunizmu,
društvenih tabu tema niti danas ima straha od zapljena
novina ili zatvaranja novinara. Na međunarodnom
znanstvenom skupu o 50. obljetnici Glasa Koncila
isticano je da na medijskoj razini Glas Koncila u
Hrvatskoj daje velik doprinos dostojanstvu, poštenju i
vjerodostojnosti novinarske profesije, koja je u
većini medija neviđeno ponižena i zloupotrijebljena.
Premda bi se opravdano očekivalo da različite
društvene institucije s hrvatskim pridjevom u nazivu
preuzmu kompletnu brigu za opće dobro hrvatske nacije,
i danas je potrebno da Crkva i dalje, pa tako i Glas
Koncila, popunjava ili dopunjava ono što te
institucije ne čine u dovoljnoj mjeri ili ne čine
dobro. Npr. društvene institucije, uključujući i
državu i većinu medija, ostvaruju nedovoljnu skrb za
hrvatski nacionalni i kulturni identitet ili za istinu
o hrvatskoj prošlosti, ratnoj, poratnoj pa čak i
novijoj iz vremena velikosrpske agresije, pa to i
Crkva i Glas Koncila prepoznaje kao izazov za svoje
djelovanje.
Petokolonaška djelovanja
- Kako - kao iskusan novinar i urednik - gledate
na stanje na hrvatskoj medijskoj sceni?
Hrvatska medijska scena bitno je označena smišljenim
kaosom što otvara prostor za djelovanja koja se moraju
prepoznati kao petokolonaška. Čast rijetkim iznimkama,
no većina medija ne promiče ni istinu, ni pravdu ni
opće dobro, a osobito ne legalne i legitimne hrvatske
nacionalne ciljeve i interese. Danas je iznimno teško
u Hrvatskoj biti novinar svakom tko želi ostati svoj,
slobodan, očuvati svoje ljudsko i nacionalno
dostojanstvo, ostati vjeran temeljnim etičkim zasadama
profesije.
Pozitivnim ocjenjujem što ipak postoje, i pokreću se
novi, portali koje nisu pokorile provjerene ideološke
snage. Nije dobro što je hrvatska medijska scena,
usprkos stvarnoga stanja u hrvatskoj naciji, previše
nagnuta na lijevo i što nema barem ravnoteže između
ljevice i desnice. Medijska scena pravi je odraz
kaotičnosti hrvatskoga društva u kojem na gotovo svim
područjima manjina manipulira većinom. Posebni je
problem HRT, kao javni servis, koji se, uz neke
iznimke, svrstao na stranu vladajućih, a protiv
vlastitoga naroda.
- Tisak vjerskoga sadržaja u Hrvatskoj iznimno
je bogat, a njemu surađuje poveći broj izvrsnih
novinara, urednika i kolumnista. Smatrate li da bi
upravo dio tih kvalitetnih pojedinaca mogao eventualno
postati jezgra osnivanja jednih dnevnih novina koje bi
na objektivan i profesionalan način, držeći se kodeska
novinarske struke, pružale istinite informacije
hrvatskim građanima?
Među djelatnicima i osobito u širokim krugovima
brojnih suradnika katoličkih medija u Hrvatskoj ima
puno kvalitetnih pojedinaca koji bi sigurno mogli dati
važan doprinos zdravom hrvatskom dnevnom listu.
Činjenica da u Hrvatskoj ne postoji takav dnevni list
otkriva, uz ostalo, da su velika hrvatska dobra
"prisvojili" ljudi kojima hrvatski stvarni interesi
nisu ni u peti, i to je razlog što nema kapitala da bi
se stvorio takav snažan medijski centar, koji bi bio
sposoban pratiti sve suvremene tehnološke i druge
izazove i uspostaviti medijsku ravnotežu na hrvatskoj
javnoj sceni.
Katolička televizija
- Među vjernicima sve češće može se čuti želja
za osnivanjem katoličke televizije u Hrvatskoj, na
kojoj bi vjernici mogli gledati sadržaj sukladan
njihovim svjetonazorima i pogledima. Kako Vi gledate
na taj mogući projekt?
Uvjeren sam da je na hrvatskoj medijskoj sceni jako
potrebna televizija koja bi zastupala katoličke,
kršćanske tj. univerzalne vrjednote i koja bi za
katoličke vjernike i sve ljude dobre volje pružala
sadržaje koji nisu inficirani suvremenim ideologijama.
To je koliko je potreban toliko i zahtjevan projekt,
osobito s obzirom na objektivne troškove koje
zahtijeva funkcioniranje televizije. Nadam se da će se
takav projekt i ostvariti, no potrebno je da ga budu
spremeni financijski poduprijeti katolički vjernici i
drugi ljudi dobre volje.
Stranke - kopije bivše komunističke partije
- Vaš tjedni komentar u Glas Koncila redovito
izaziva pozornost, a često i reakcije iz
najrazličitijih političkih krugova. Jedna od bitnih
misli koju ističete u Vašim komentarima je ta da u
Hrvatskoj demokracija još uvijek nije zaživjela u
svome punom opsegu. Koliko je prema Vašem mišljenju ta
nevesela činjenica posljedica života u totalitarnome
jugoslavenskome komunističkom sustavu?
Nemoguće je i nevjerojatno da 45 godina života u
totalitarnome jugoslavenskome komunističkom sustavu ne
bi ostavilo duboke tragove u mentalitetu, postupanjima
i mišljenjima mnogih ljudi pa je zato logično da za
dozrijevanje stvarne zdrave demokratske svijesti treba
puno napora i vremena. U Hrvatskoj se dogodilo da su
mnogi pripadnici onodobne komunističke tzv. elite
zamijenili samo svoj stari kaput za novi liberalni, a
da se u biti ni malo nisu promijenili.
Takvi, u novome liberalnome ruhu, raspršili su se po
gotovo svim političkim strankama i medijima, osobito u
najvećima i uglavnom preuzeli kontrolu nad tim,
osobito velikim političkim strankama i medijima. Ljudi
takvoga kova ne mogu nikako postati stvarni demokrati,
pa zato imamo političke stranke koje su po svom
unutarnjem ustrojstvu i utjecaju čiste kopije bivše
komunističke partije te medije koji su - kao u
komunizmu produžene ruke političko-ideoloških grupa. U
tome vidim pravi razlog zašto ni HDZ ni SDP ne žele
mijenjati izborno zakonodavstvo niti podržati
najavljeni referendum građanske inicijative "U ime
obitelji" za biranje zastupnika s imenom i prezimenom,
premda je svima jasno da je to nužni i hitni korak za
novi zamah demokratizacije hrvatskoga društva.
Jugoslavenski okvir u glavi
- Iako je Hrvatska pred više od godinu dana ušla
Europsku uniju (EU) - što se je u nekim medijskim
reakcijama tumačilo kao "povratak kući" - hrvatski
političari kao da i dalje veću pozornost poklanjaju
prostoru bivše Jugoslavije, umjesto da se orijentiraju
na politički i gospodarski razvijeniju Srednju Europu
i Mediteran. Što se prema Vašem mišljenju krije iza
takvih političkih tendencija?
Smatram da na vidjelo sve više dolazi činjenica da
većina političara nije ni željela stvarne promjene u
duhu demokratske europske tradicije u Hrvatskoj, jer
im i nije stalo do dobra Hrvatske i hrvatskoga naroda
nego do svojih interesa. Potvrđuje to očevidnost da u
Hrvatskoj ne uspijeva zaživjeti ni ono na što se
Hrvatska u pristupnim pregovorima obvezala. Naime,
komunistički sustav uvijek je pravne odredbe uzimao
tek kao masku ili kao dugoročni politički cilj, a sam
društveni život usmjeravan je isključivo u skladu s
potrebama i ciljevima vladajuće komunističke partije
kojoj je pak najvažnije bilo očuvati povlastice za
svoje jato. To je, po mom mišljenju, glavni uzrok sve
dublje svekolike krize u hrvatskom društvu.
Mnogim političarima, a osobito onima koji stvarno
kontroliraju Hrvatsku, ostao je u glavi bivši
jugoslavenski okvir, ali i dublja interesna, ideološka
i politička povezanost na štetu legalnog i legitimnog
općega dobra hrvatskoga naroda i to je razlog zašto ne
dopuštaju Hrvatskoj da se vrati i svestrano uklopi u
svoje prirodno okruženje Srednje Europe. Te političke
snage ne žele zapravo nikakvu Hrvatsku, a kamoli
gospodarski jaku i prosperitetnu. Po diktatu tih snaga
Hrvatska, premda je to dužna po zahtjevu UN-a, nije
proglasila gospodarski pojas na Jadranskom moru već je
izmislila ZERP - "drveni čelik" i onemogućila tako da
samo do toga pojasa godišnje kapitalizira više od
milijardu eura.
Te snage ne dopuštaju da se ostvare europski
prometni projekti po kojima bi Rijeka trebala biti
najveća luka u Europi za prihvat kontejnera i po
kojima bi trebala biti izgrađena ravničarska pruga do
Mađarske, izgrađen kanal Dunav - Sava, koji bi
istodobno omogućio navodnjavanje Slavonije i izgradnju
hidroelektrana i slično. Očito je da nakon
predsjednika Tuđmana Hrvatska nema na vlasti
političare kojima bi legalni i legitimni hrvatski
nacionalni ciljevi i interesi bili svetinja.
Ponašanje sadašnje vlasti opasno za budućnost
hrvatskog naroda
- U jednome od posljednjih komentara zapisali
ste kako "nema budućnosti bez istine o prošlosti".
Nazire li se prema Vašem mišljenju skoro raščišćavanje
hrvatske povijesti kao nužna preduvjeta za
ozdravljenje hrvatskog društva i njegov daljnji
napredak na svim područjima?
Danas ipak više nije moguće, kao u vrijeme
komunizma, sprječavati istraživanja o prošlosti, i
premda glavna struja javnoga mnijenja i dalje zastupa
i propagira interpretaciju naše povijesti, istinu se
ne može zaustaviti. To ne znači da je borba za istinu
gotova, ni da ne će eventualno još tražiti i velikih
žrtava, no istina će doći na vidjelo. Bilo bi za
hrvatski narod i za sve ljude koji žive u Hrvatskoj
bolje da se to što prije dogodi, jer bez te istine
doista nije moguć nužni zaokret prema zajedničkom,
složnom rješavanju svih neriješenih problema u svim
segmentima društvenoga života.
Prema Hrvatima nedobronamjerne političke snage
ustraju u skrivanju prave isitne o prošlosti jer na
taj način drže otvoren jaz podjela među hrvatskim
ljudima. Tako mali narod kao što je hrvatski mora
uložiti puno više napora i umješnosti da bi došao na
zelenu granu, no ako je još unutar sebe duboko
podijeljen, onda nema gotovo nikakvih izgleda da bi
stao na svoje noge. Stoga je ponašanje sadašnje
koalicijske vlade vrlo opasno za budućnost hrvatskoga
naroda.
Raskol između političara i naroda
- Katolička laička inteligencija posljednjih
godina, mišljenja smo, počela je pokazivati znakove
snažnijeg angažmana u hrvatskom političkom i kulturnom
području. Kako gledate na taj angažman u kontekstu
pokretanja mogućih pozitivnih procesa koji bi doveli
do veće demokratizacije hrvatskoga političkog i
društvenog života?
Bogu zahvaljujem što su se u Hrvatskoj rodile
inicijative i udruge koje poštuju i žele promicati
kršćanske vrjednote u javnom društvenom životu.
Nečuveno je da se u društvu, u kojem se na popisu
stanovništva više od 92 posto ljudi izjašnjava da su
vjernici, politički kroz zakonodavstvo i medijski
takvoj većini nameću druge ideologije. Hrvatska treba
bi pluralno društvo u kojem treba biti normalna i
svjetonazorska različitost, ali je nedopustivo da se
državne institucije, školstvo, javni medijski servis i
drugi mediji zlorabe za preodgoj vjerničke većine.
Sama činjenica da se u Hrvatskoj prošle godine
dogodio prvi referendum koji je inicirala građanska
inicijativa rječiti je znak da zakazuju političari i
društvene institucije. Uspjeh toga referenduma jasan
je pokazatelj da se dogodio raskol između političara i
naroda, odnosno da su se političari odvojili od naroda
te s njim niti suosjećaju niti mu služe. Sadašnji
europski kontekst pogoduje, ili barem sprječava da se
ne onemoguće nove građanske inicijative, (a u
Hrvatskoj već postoji jasan takav pokušaj u najavi
promjene zakona o referendumu), pa treba očekivati
nove inicijative i podržati ih - jer doista one vode i
demokratizaciji i novoj društvenoj svijesti koja je
nakon godina komunizma nasušno potrebna.
Sposobni, a ne poslušni ljudi
- Inicijativa "U ime obitelji" uskoro pokreće
prikupljanje potpisa za održavanje referenduma o
preustroju hrvatskoga izbornog sustava. Kako gledate
na tu inicijativu? Može li ona dovesti do pokretanja
kreativnih procesa koji bi doveli do snažnijeg jačanja
privatne inicijative kvalitetnih pojedinaca koji bi
više skrbili za opće dobro, nasuprot sadašnjem
partitokratskom sustavu?
Pozdravljam tu inicijativu udruge "U ime obitelji" i
nadam se da će hrvatska, osobito vjernička javnost,
prepoznati da je uz sadašnje oklijevanje političara na
vlasti i u opoziciji, to jedni put da se u Hrvatskoj
omoguće stvarne promjene, normalizacija i veća
demokracija. Biranje određenih osoba s imenom i
prezimenom jedini je način da se na vlast dovedu
sposobni, a ne poslušni ljudi te da oni, osnaženi
legitimitetom koji im daje broj glasova, mogu stvarno
početi skrbiti za opće dobro, a ne više biti robovi
stranačke stege i poslušnosti.
Ako uspije promjena izbornoga zakonodavstva da se
stvarno biraju ljudi, a ne otuđene liste s kojima se
manipulira, onda će se stvoriti preduvjeti da se i
političke stranke moraju u sebi demokratizirati, da i
u njima puno više dođe do izražaja pamet, stručnost,
skrb za opće dobro i odgovornost. Time bi se izbjegla
pat pozicija, kakva vlada ovoga časa: Vlada je
nesposobna za rješavanje sve težih gospodarskih
problema, a zastupnici, premda su toga svjesni ne
smiju ni inicirati pitanje odgovornosti odnosno
ostavke takve vlade jer im zapovijedaju šefovi
stranaka koji su u izvršnoj vlasti.
Birati dobro
- Vrijeme u kojemu živimo - kad se sa svih
strana pojedincima i društvu nameće materijalizam,
hedonizam, konzumerizam i egoizam - u potpunom je
raskoraku s naukom Katoličke Crkve. U takvome okružju
i sami vjernici često nailaze na razlita iskušenja. Za
kraj razgovora zato Vas kao svećenika Katoličke Crkve
molimo za nekoliko rečenica poticaja i potpore.
Ljudski život i po Božjoj zamisli prolazi kroz
kušnje, koje se javljaju u vrlo različitim oblicima i
koje zahtijevaju čovjekovu odluku, opredjeljivanje. Uz
ostale oblike, kušnje se očituju i kao pojave zla koje
donose različite ideologije i načini života, a što je
u naše doba, zahvaljujući iznimno velikim tehnološkim,
i osobito medijskim mogućnostima, osobito velik izazov
za svakoga čovjeka pa i za vjernike.
No, zlo ne će niti može imati zadnju riječ, pa bih
kao svećenik želio podsjetiti da je po smrti i
uskrsnuću Isusa Krista zajamčena konačna pobjeda
dobra. Svaki čovjek nosi u svojoj najdubljoj intimi
glas koji mu otkriva što je dobro, a što je zlo i želi
li dobro, onda ga mora birati, odlučivati se za njega
i ostvarivati ga. Naime, zlo se najbolje pobjeđuje
dobrom i zato svaki čovjek, a osobito vjernik, na
svakom svom koraku i u svakom času treba birati dobro.
Što više ljudi bude svjesno svakoga časa biralo dobro
i ostvarivalo ga to će biti bolje u osobnom,
obiteljskom, društvenom životu ne samo na razini
Hrvatske nego i na razini čitavoga čovječanstva.
Autor: Davor Dijanović, www.hkv.hr
|