Ustaše su pozdravljale i s "Dobar dan" pa bi Fifa
ubuduće, ako opet dobije poticaj od nekoga iz Hrvatske,
mogla kazniti i nogometaše koji tako pozdravljaju. A što
ćemo s omraženim slovom "u"? Fifa ne bi kaznila
Šimunića, a Športski arbitražni sud ne bi potvrdio tu
kaznu Šimuniću da kampanja protiv njega nije pokrenuo
ministar Željko Jovanović, koji je prije nekoliko godina
proslavljao četnički ustanak u Srbu i okrutni pokolj
Hrvata u Srbu 1941.
Slavni ustanici iz Srba žive su Hrvate
bacali u jame, a prošloga su tjedna poslije 73 godine ekshumirane kosti manjega
broja stradalih. Isti je Jovanović kao državni dužnosnik nazočio ritualnome
paljenju hrvatske zastave na beogradskoj Marakani. Jovanoviću se u kampanji
protiv Šimunića pridružio Zoran Stevanović, čelnik nekakve udruge u Rijeci na
koju se oslanja Fifa za kojega bismo mogli kratklo reći: Nomen est omen.
Šimunićevu kaznu sada kao značajnu pobjedu
doživljavaju prosrpski i projugoslavenski orijentirani
pojedinci i krugovi te hrvatski anacionalni elementi.
Što se njih tiče, "Za dom" je ustaški simbol kojega
treba zabraniti i progoniti, ali ćirilica im nije
simbol srpskog fašizma pod kojom je paljen i ubijan
Vukovar pa ju treba svim represivnim sredstvima uvesti
u taj grad. Isto tako crvena zvijezda i četiri "S",
pod kojima su masovno pogubljivani Hrvati u oba zadnja
rata, nisu im sporni.
Nema nikakvih načela ni dosljednosti u njihovom
razmišljanju, jedino prepoznatljivo načelo je -
protuhrvatski sindrom. Ne usuđuju se, pak, ni
pomisliti da bi po istoj logici trebalo zabraniti
njemačku himnu koju je koristio i Hitler. Još se nisu
oporavili od šoka izazvanog oslobođenjem generala
Gotovine i Markača u Haagu prije godinu i pol dana.
Sloboda generala bila je smrtni udarac njihovim
planovima da na temelju očekivane osuđujuće presude
učine sve kako bi država koja je nastala na
zločinačkom pothvatu prestala egzistirati.
Da su Gotovina i Markač osuđeni, danas bismo teško
podnosili teror i anatemu što bi nam je svakoga dana
nametali moćni i utjecajni krugovi protuhrvatske
orijentacije. Ali nakon teškog poraza izgleda da su
prikupili dovoljno energije za nove pothvate protiv
"fašističke" Hrvatske. U Zagrebu je , kao usred
najtvrđeg komunizma, osnovana tzv. Antifašistička liga
koja ne časeći časa već počinje "presuđivati" što
jest, a što nije u hrvatskoj dopušteno misliti,
govoriti i činiti.
Podizanje spomenika IX. bojni HOS-a u Splitu,
postrojbi koja je dala golemi doprinos u Domovinskom
ratu i čijih je 46 boraca poginulo za Hrvatsku, oni se
usuđuju osuditi kao fašizam kao da su poginuli u
agresiji na Smederevo, a ne u obrani napadnute južne
Hrvatske. Usred Zagreba prošloga tjedna prijetećim
tonovima antifašističke lekcije Hrvatskoj dijeli su
Saša Milošević, Milanka Opačić i Milorad Pupovac koji
je par dana prije toga klevetao hrvatsko pravosuđe kao
nacionalističko. Ti se ljudi ne mogu pomiriti sa
slobodom generala i pobjedom Hrvatske u Haagu.
Nakon što su izvrnuli istinu o Drugom svjetskom
ratu, sada isto žele i o Domovinskom i pišu da je
pokolj hrvatskih policajaca u Borovu izazvala hrvatska
strana. U svemu tome pokazuju zapanjujuću agresivnost
pa preko naslovnica svojih novina srpom kolju vrat
pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, a splitski
gradonačelnik Ivo Baldasar izložen je najprimitivnijim
napadima jer je sudjelovao na otkrivanju spomenika
HOS-ovcima.
Sve izgleda kao srpska šovinistička farsa, ali to je
više hrvatska politička tragedija jer o trošku države
hrane se svi ti pokreti koji vlastitu mržnju i
vlastiti fašizam pokušavaju projicirati na hrvatski
narod i hrvatsku državu. Rovarit će i terorizirati i
dalje , ali ne će im, naravno, proći. Opet će ih
povijest podrugljivo ismijati i baciti na smetlište
gdje im je i mjesto.
Piše: Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik
15.05.2014. |
