Imenom svojim jako zagrli dijete,
u ranama dubokim zibaj me i poj
pjesmu veličanstvenih Hrvatskih junaka,
koji su za tvoja polja stali pred pakleni stroj,
bez bojazni za život svoj, uzdignuta čela,
uz Šenoine stihove. ˝Budi svoj! Budi svoj!˝
Pokopala si ih u petnaest tisuća rana
i četiristo bijelih, malenih ranica.
Oplakala si ih krvavim suzama
diljem svojih šuma, brijega i ravnica.
Za tebe su pali, tebi su se dali
da bi u tvojoj slobodi mirno počivali.
Domovino moja, kad bi mogli znati
da su te danas zbog njih razderali
od Osijeka do Imotskog. I dalje još. I ne kane
stati.
Dušu tvoju hoće. Još bi te slamali!
U bolnim, živim ranama tužitelji muče
i one koji su na tvojim branicima pali.
Nisu slijepi, a ipak ne žele vidjeti
da na tvome tlu gorjele su kuće.
U nekima su bila upaljena svjetla,
dijete je uživalo pokraj peći vruće.
A onda je sklopilo oči i zaspalo
na drvenom podu sobice goruće.
Da li je moguće, Zemljo moja lijepa,
krvlju natopljena, tugom izmorena;
je li stvarno moguće da su tvoja djeca
slatkim zovom pomirenja opet prevarena?
Što šapću tjelesa u tvojoj utrobi,
sad kad im ni pogibija nije oproštena?
Pa da su i sami na se digli ruke,
dobri Bog im slabost ne bi uzo za zlo.
Zlaćanim je poljanama njihova krv tekla.
Danas ih je licemjerje još jedanput smaklo.
Dva puta osuđeni, dva puta ubijeni.
a nikada nisu napustili tvoje tlo.
Croatio draga, dome moj najdraži;
o, livadice, šumarci, modro more moje,
ugasle su danas zvijezde iznad nas.
Zemljice mila, zašto horizont nema boje?
Samo danas oprosti mi nagnuće,
jer od sutra glas ću dići za obraze tvoje.
Za pokojne, udovice, neutješne roditelje,
glas ću dići cijedeći ga iz srca puna plača.
Ljubazno ću pitati dokle će Hrvati
trpjet krivicu i pod kaljačom osvajača.
Zar narod mira, koji tuđe ne dira,
osudom plaća?
Al ne tuguj, Zemljo moja, najljepša od svih,
"uvijek je bilo i uvijek će biti
onih što će dušu vragu prodati"..
ali milijuni tobom će se dičit
i nećemo pasti u moralnu bijedu.
Djeci će pričati o tvojoj Kalvariji.
Oni zovu se Hrvati, Katolici - pošten narod,
ponositi
Koji, u Božjoj slobodi prema Uskrsnuću hodi.
Don Vinko
Puljć
pjesma iz noći 15./16.
travanj 2011.
|
