Zato bi možda bilo dobro reći da kako oni silnom
grajom danas, po ne znam koji puta, ustaše protiv
svoje države i legalne vlasti u njoj - tako su i oni i
postali novovjeki sstaše u njihovom kontekstu te
riječi, a za takvo ustaštvo optužuju sve i svakoga
samo sebe ne. U Jasenovcu nam Mesić veli da više ne
smijemo pjevati ni prastare domoljubne budnice ne
shvaćajući da smo svi slušali njegove govore i
pjevanja po Australiji 1992. Kameleon!
Na istoku ništa novo
Srbima se ne treba čuditi što pod krinkom
europejstva ponovno na izborima dobivaju vlast
kripto-velikosrbi po čijem programu rade već sto
godina te među inim i tvrdeći da Hrvati kao narod ne
postoje. Vjerojatno stoga nas danas tako često
nazivaju samo ustašama. U tome je sasvim
nerazumljivo kako i zašto u to uspiju uvjeriti mnoge
veleposlanike u nas te i mnoge državnike svijetom?!
To je pitanje svih pitanja za hrvatsku diplomaciju!
Tome uvelike može pomoći i dobra je stvar da se
mnogi Srbi u Hrvatskoj danomice sve više odmiču od
etnobiznismena i provokatora g. Pupovca želeći miran
suživot u svojoj domovini!
Istih 112
Međutim ovo što rade neke manje građanske skupine
u naspuntajući i optužujući za fašizams koro cijelo
naše društvo, pretvarajući čak i pijetet prema
jasenovačkim žrtvama u politički dernek vidljiv u
govorima i komentarima od g. Stjepana Mesića preko
g. Josipovića do g. Predraga Matića. Pogotovo zato
što fašizam u nas danas zapravo jedino oni njedre, i
ton ažalost i domom i svijetom?! Koliko su u pravu
bili Winston Churchill &Huey Longa rekavši:
''Fašisti budućnosti nazivati će se antifašistima!''
i ''Kad fašizam dođe u Ameriku, zvat će se
antifašizam!'' Je li to u nas već na djelu ili
stalno traje?
Etičko sudište
Za veliku pohvalu na sve to je subotnja izjava iz
Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta o deset
hrvatskih etičkih dvojbi u kojima se kao potka
otprilike naziru riječi: ''Istina je u Hrvatskoj
ponovno na velikoj kušnji, jer joj se opet želi
podmetnuti negaciju partizanskih zločina kao jedinu
istinu, a Hrvatsku po ne znam koji put pribiti na
stup srama!'' Čestitka gospodi Zvonimiru Šeparoviću,
Nikoli Debeliću i svima ne spomenutim članicama i
članovima ovoga uvaženoga sudišta i njihovoj bitci
za pravdu i istinu o svemu u nas i svijetom o nama!
Nema nam stati
Vjerujem da sve to treba biti motivirajuće da
jasno i stalno promičemo hrvatske istine, jer nitko
to ne će napraviti za nas, a vremena su luda i
užasno bolesna! Bolesna od mržnje i nemorala, od
histeričnih mediokriteta, od 'masovnog i
promišljenog izokretanja vrijednosti naše
civilizacije i neutraliziranja pameti. Agresivna i
opasna vremena.
Hrvatska je u srcima onima koji vole. Oni koji
mrze u srcu nemaju ništa. Samo želju da nanose zlo,
a stalno su žedni vlasti, pa i kad su tek sišli s
nje! Njima iz svoga doba i sv. Augustin poručuje:
''A bez pravde, što su tada države drugo doli velike
razbojničke bande'', jer takvi bez vlasti i muljanja
u njoj ne mogu i ne znaju živjeti?! U svemu tome se
zapravo sukobljavamo sa šizofrenim političkim
budaletinama koji urlaju, prijete i pljuju po svetim
vrijednostima na kojima su rasle i rastu naše
obitelji. Rugaju se i sprdaju s našim korijenima jer
svojih ni nemaju. A jaki su oni upravo onoliko
koliko smo mi preplašeni, koliko šutimo. To je
uvijek tako.
Na slabost i poraze nemamo pravo zbog onih koji
rastu uz nas, koji budućnost trebaju graditi na
bogatom duhovnom naslijeđu svojih predaka i za koje
moramo stvarati svijet u kojem demokracija i ljudska
prava ne će biti paravan za bolesne spletke
bezumnika i malih diktatora koji su spremni ponoviti
stravičnu destrukciju iz nekih prošlih, ali ne tako
dalekih vremena. Usudimo se znati, da je i
lustracija reforma i da reforme moraju istovremeno
obuhvatiti sva područja rada i života u Lijepoj
našoj ili nas ne će biti. Zato, za svoj dom i istinu
- nema nam stati!
Božidar
Ručević, hkv.hr
www.hkz-kkv.ch
|
