U vladajućoj koaliciji zapravo puca po svim šavovima, a
jedinstvo i čvrstoću koje za potrebe javnosti fingiraju
održavaju strahom od priznanja poraza svoje dvogodišnje
politike pa suočavanje s tom činjenicom odgađaju što je
moguće dulje, po mogućnosti do isteka mandata. Osim
straha, tu je, naravno, i profana makijavelistička
solidarnost koalicijskih partnera koji su se prošloga
tjedna, nakon dugoga razdoblja, okupili u Banskim
dvorima, ali samo s jednim ciljem: da Ivan Jakovčić i
Vesna Pusić, pomalo ucjenjivačkim nastupom, osiguraju za
sebe visoka mjesta na izbornoj listi te koalicije za
Europski parlament na izborima koji će biti održani
početkom ljeta.
Sastanak je
uspješno završen, s njega su ozareni izašli i Jakovčić
i Pusićeva. Da im Milanović nije udovoljio željama,
vladajuća bi se koalicija raspala. Raspad bi bio spas
za Hrvatsku, ali njih Hrvatska savršeno ne zanima,
zanima ih jedino osobna budućnost. To što je
predsjednica sitne stranke, HNS-a, i aktualna
ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nakon sastanka
blebetala da se tobože razgovaralo o projektima,
projektima i samo o projektima, spada u već uobičajeni
ritualni bezobrazluk, karakterističan za nju i Vladu u
kojoj sjedi. Bezobrazluk kojim se vrijeđaju svi
misleći građani ove zemlje.
Skandali jedan za drugim potresaju Milanovićevu
Vladu. Premijer je, međutim, toliko tvrdokoran i
iracionalan čovjek s neronovskim sindromom puštanja da
sve oko njega gori i propada, ali da on sa svojim
podanicima ostaje na vlasti. Tek tu i tamo žrtvovat će
poneke pijune, ali do posljednje kapi krvi branit će
svoje bitke premda je svakomu jasno da su one odavno
izgubljene. Sad je jasno da su i njegova Vlada i
njegova stranka do grla u korupcijsko-kriminalnim
aferama.
Predstečajne su se nagodbe svele na spašavanje onih
koji su po volji ministru Slavku Liniću, Zoranu
Milanoviću i partiji na vlasti. Hrvatska sudi bivšem
šefu HDZ-a i Vlade dr. Ivi Sanaderu, sudi i HDZ-u kao
političkoj stranci, a samo u jednoj manjoj
predstečajnoj nagodbi oprošteno je izabranome lupežu
više nego što je iznos za koji se sudi i Sanaderu i
HDZ-u. Oprošteni je iznos čisti lopovluk, vlasnici
društava koje se sada spašava novac su umjesto državi
prebacili na svoje privatne račune ili ga pretvorili u
luksuzne nekretnine i pokretnine.
Nikada u Hrvatskoj još nije viđen takav oblik
legalizacije pljačke nad kojima se zgraža cijela
javnost. Toj javnosti Milanović je za utjehu ponudio
smjenu Linićeva pomoćnika Branka Šegona. I Šegon i
Linić tomu su se opirali, također do zadnje kapi krvi,
ali popustili su, čime su odnosi u SDP-u dospjeli do
točke usijanja. Dio javnosti traži i Linićevu glavu,
premijer se opire, ali time ne popravlja svoju sliku u
očima Slavka Linića. Već otprije, ministar Gordan
Maras zauzeo je neprijateljski stav prema Liniću,
hladnoća se osjeća i u odnosima premijera Milanovića
prema ministru zdravlja Rajku Ostojiću koji je uveo
potpuni kaos u ionako nestabilni zdravstveni sustav.
Ova je Vlada i počela s korupcionaškim skandalima.
Čim je otkriveno da je Veljko Ostojić, tada ministar
turizma, namjestio sebi jeftinu kupnju
poljoprivrednoga zemljišta koje je onda u Istri uz
pomoć svoje vladajuće stranke pretvorio u građevinsko
i preprodao po deseterostruko većoj cijeni, znalo se
da je privatni biznis jedina pokretačka snaga ove
čudovišne koalicije.
Veljko Ostojić smijenjen je zbog te afere, ali
potiho i danas vuče konce u Ministarstvu turizma u
dodjeli sredstava posredstvom svojih stranačkih
drugova Lorencina i Jakovčića. Sada je svemu dodan i
skandal SDP-ove županice u Sisku Marine Lovrić Merzel,
inače vrlo moćne i utjecajne u samoj stranci, uz to i
Linićeve kume. Njezina bivša suradnica otvoreno ju je
optužila za izvlačenje županijskoga novca prikazanoga
pokrivanjem nepostojećih događaja.
Dvije godine trube o Pelješkome mostu, a sve što su
napravili jest da su potrošili znatan novac kako bi
platili strane stručnjake koji su im rekli da je most,
a ne podmorski tunel ili dionica kroz susjednu državu,
optimalno rješenje za spajanje juga s ostatkom zemlje.
To smo znali i prije 15 godina i da su barem nastavili
istim tempom na tome projektu, već bi dio projekta bio
i realiziran.
Bez znanja, bez projekata, bez ideja i bez poštenja,
ova je vlast uspjela samo u jednome: ideološkoj
demonizaciji i klevetanju vlastitoga naroda pred
cijelim svijetom te potpunoj destrukciji onoga što je
iole držalo vodu. Poraz na sljedećim izborima nije
dostatna kazna za sve ovo što čine hrvatskome narodu.
Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik
06.02.2014.
|
