Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

KAPITALIZAM VS SOCIJALIZAM    (02.01.2011.)

Volio bih da mogu uputiti vedriju čestitku za godinu ispred nas, ali ne mogu. Ne znam kako bih drugačije mogao imenovati ovu tjeskobu i brigu koja je među ljudima, nego sveopćom ZBRKOM. Možda sam kratkovidan, ali ja ne vidim dalje od toga.

Mnogi bi kazaljke povijesnog sata, sa svojom osobnom sigurnošću u ispravnost, romantično okrenuli unatrag. Kad bi uvidjeli da to više ništa ne pomaže, izmišljali bi i uspostavljali nekakav lažni sunčani sat sa tobožnjom bitkom u podne, sa nekakvim duhovnim neprijateljem.

Dok u građanskom mišljenju većine vlada vrijeme izopačavanja kako subjektivnoga tako i objektivnoga što potvrđuje vrijeme ZBRKE. Danas, kad je neispravnost socijalizma kao jedinog sistema kontra kapitalizmu neupitna, dok je kapitalizam u svoj svojoj ispravnosti toliko izobličen i svu svoju pažnju pridaje nekom boljem životu, tako koracima od sedam milja srlja u svoju vlastitu ništavnost i ZBRKU kao najopćenitijom kapitalističkom nevoljom.

Danas su se kapitalistički predstavnici privrednog života umjetno okrenuli od stvarnosti i mnogima se čine kao egoistčne svinje, dok su drugi toliko zbunjeni da ZBRKU i KAOS vide nezaobilaznom činjenicom. Danas nedostatkom zdravog rivalstva u svim segmentima života jedina dobra propaganda koja osigurava politički život je bez ikakvog znanja i šematski odvraća građansto od stvarnosti. Niti jedna politička snaga koja ima iole nekakvu moć promjene ne posjeduje svježinu i duh prosvijećenosti i toliko je zaoukupljena samoodržavanjem da joj dijalog o sveopćem dobru građanstva dođe kao velika nepoznanica.

Danas u doba sveopće ZBRKE sve što se ne može izraziti brojevima bilo koje valute na ovom svijetu automatski izmiče potrebi bilo kakvog razumijevanja i objašnjenja, danas kad moralna načela čovjeka nemaju nikakve vrijednosti bez debele materijalne podloge u valuti čvrstog monetarnog sistema zapada. Danas kad se građanstvo sve manje poistovjećuje sa radničkom klasom i sve više ideološki opći sa oltarom, a materijalna ideja kapitalističke buržoazije sve više govori jezikom bezkompromisne profiterske klase. Danas bi trebalo svima biti razumljivo i jasno da nema više povratka idealističkom shvaćanju socijalizma, ali isto tako zaoštrena usmjerenost ka materijalnom same profiterske klase toliko je nesimpatična i postiđavajuća da je sukob i ZBRKA jedini mogući nastavak.

Nedostatkom ideala i vizije svijeta kao lijepog, dobrog i pravednog, čovjek se polako prepušta hirovima božanskih likova religije, a vjerovanje u bolji život sve više zamjenjuje težnjom i maštom. Tako je svakodnevni život koji je bio ispunjen poslom, umjetničkim užitkom zamijenio plemenitom iluzijom vječnog uživanja koje je ostvarenje beskrajno daleko. Tako u prevladajućem naglašavanju interesa obadviju strana između kojih je sve veći jaz. Tako se stvarala ZBRKA koja se sve više gadila sebi samoj, a svijet koji je bio razumniji počeo se preobražavati u svijet interesa koji postaje kao kapitalističko svjetsko gađenje. Tako je nova politička snaga svoju volju za moći i politiku profiterskog pljačkanja svijeta ukrašavala šarenim cvijetnim vijencima, plesnim himnama, svetim blagonaklonim smiješkom i sličnim svečanostima. Dok su uzdizali taj prividni svijet, zapravo se sve više povećavao bezdan pun kaosa i novonastala ZBRKA je služila kao politička platforma samo pukom ološu.

Pokušavamo nekakvim primitivnim pozitivizmom, u ovoj kaši bezbrojnih osjećaja svome razumu objasniti ovo bljedunjavo stanje života jer se razmišljanje svelo na ono minimalno, samo na ono gdje se može očekivati komad kruha. Time je svjesno ili nesvjesno pripremljeno današnje stanje kapitalizma, u svome paradnom kaosu i ZBRCI sveo onaj san o boljem životu na život koji se sa mukom životari.

Tako su kapitalizam i socijalizam u istoj mjeri proizvođači neljudskog stanja svijeta, jer su nevolje poistovjetili sa sudbinom kao neizbježnom činjenicom i tako obeshrabrili onu moralnu misao. Sudbina se tako duboko utisnula u čovjeka i svijet kao bezizgledna i neizbježna ZBRKA i kaos.


Sretnu i blagoslovljenu 2011. želi Vam
Boris B. Iko

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch