Dvije pjesme našeg člana na aktuelnu temu "corona"

Dugogodišnjem članu Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj zahvaljujemo na dvjema najnovijim pjesmama na temu "corona" i veseli nas da ni njemu ni našim drugim članovima nije zdrastveno naškodila. Marijan Karabin rođen je 25. srpnja 1936. u Gornjoj Stubici. Maturirao je u Zagrebu, gdje je onda na Filozofskom fakultetu studirao i diplomirao germanistiku i psihologiju. Od 1967. živi u Schaffhausenu. Objavio je ukupno 18 knjiga, što na hrvatskom, što na njemačkom (pjesme, prozu, eseje...).

ČOVJEK I KORONA

 

Potaknut znanjima
i ohrabren postignućima
ČOVJEK se drznuo
dirnuti u iskonske sile
a one mu se – jao(!) -
kontroli izmaknule.

I dok sada svijetom
korona virus harači
istom tom ČOVJEKU
ne preostaje drugo
do li da se u svoje
jazbine povlači.

Kao da mu odjednom
ni najveća znanja
više ništa ne vrijede
dok mrtve si zbraja
kako u bespovrat
jedan za drugim slijede.

I dok korona ubija, zatvara,
pjesnik svoj vapaj
u molitvu pretvara:
„Bože,
ne daj da propadne
što si s ljubavlju stvorio;
ta ČOVJEK (a ne korona)
ma kako da je zastranio
Tvojeg je stvoriteljstva kruna!“

Marijan Karabin,

Schaffhausen, travanj 2020.

KAD NIŠTA NIJE KAO PRIJE

 

Otkada korona virus
svijet po svojem „sređuje“
baš ništa više nije
kako je bilo prije
pa sad više ni sam život
životu ne nalikuje.

U samoizolaciji
odjednom si brojka, ništa;
za titule i vizitke,
ugled, znanja i priznanja
tu nitko ti se ne divi
svakom je – tek da preživi.

Nemoćan i ponižen
pred koronom se skrivaš
s poukom da iskon-sile
više ne izazivaš
ni „zabranjenu jabuku“
iznova još iskušavaš!

(Ti pogađaš, čitatelju,
riječ je o - ČOVJEKU!)

Marijan Karabin

Schaffhausen, travanj 2020.

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch