Želja mi je da u stranci još više ojačamo i hrvatsku, i
demokršćansku opciju. Svjesni smo teškog vremena kroz
koji je ova vlada vodila državu, ali na kraju ovog
mandata se možemo pohvaliti ulaznicom za punopravno
članstvo u Europskoj uniji. Zapravo Hrvatsku smo ponovo
vratili tamo gdje stoljećima pripada. I uvjeren sam da
se tamo nećemo izgubiti, već - kako je poručivao blaženi
papa Ivan Pavao II. - da ćemo Europu obogatiti našim
vrednotama. Duh demokršćanstva je snažno prisutan na
europskoj političkoj sceni i tijekom naših mukotrpnih
pregovora smo se često oslanjali na njihovu potporu.
Imali smo i imamo snažne partnere u Europi. Svjesni smo
kako ulazak u EU otvara nove mogućnosti. Puno ćemo
stvari moći više učiniti i za Hrvatsku, i za Hrvate
izvan naših granica, kad budemo sjedili za zajedničkim
europskom stolom i odlučivali ravnopravno s ostalima.
Europa - dom kršćanstva
Nepobitna je istina da je Europa,
htjeli to ili ne neki priznati, kuća kršćanstva koje
iza sebe ima duboke korijene i svjedočanstvo sačuvano
kroz konkretni život i tradiciju; ono je "in
posessione iuris" - svoje na svome. Što demokršćanstvo
na europskoj razini može učiniti da u tom zajedništvu
svi narodi budu ravnopravni? Kakva temeljna načela na
tom planu treba zastupati?
- Temeljna ideja Europske unije jest
zajedništvo i jednakost. Ponekad nam se može činiti da
tzv. "veliki" diktiraju uvjete i utječu na donošenje
najvažnijih odluka. Međutim, na umu moramo imati
činjenicu da je Europska unija bez obzira na sve, još
uvijek relativno mlada i kao takvoj joj predstoji
sazrijevanje. Unatoč formalnom brisanju granica,
narodi i dalje zadržavaju suverenitet i pogrešna je
percepcija da će unutarnja pitanja Hrvatske ulaskom u
EU biti gurnuta u drugi plan. Kao punopravna članica
EU, ravnopravno ćemo sudjelovati u zajedničkim
politikama i donošenju odluka od europskog značaja što
podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti za daljnji
napredak kontinenta. Iskustvo nas uči da tzv. male
zemlje, članice EU, itekako mogu utjecati na velike
promjene. Sjetimo se u kojoj je prednosti bila
Slovenija kod naših pregovora s EU, samim time što je
bila članica. Među članicama EU je značajan broj
manjih država. Nema dvojbe kako će pitanje
ravnopravnosti biti jedna od najosjetljivijih tema.
Nova stranica povijesti
Ulaskom u EU okreće se nova
stranica naše povijesti. Kakva je vaša vizija Hrvatske
u EU? Što je to novo, što na starim neprolaznim
temeljima, Hrvatska može ponuditi EU? Što nam valja na
tom planu posebno naglasiti i poduzeti da ne ostanemo
na marginama zbivanja?
- Ulazak
Hrvatske u EU doslovce otvara potpuno novu stranicu
naše povijesti. Htjeli to priznati ili ne, ipak
ulazimo u jedan elitni klub. No, svjestan sam da
ulazak u EU ne smije postati svrha samom sebi. To mora
postati sredstvo da bismo dodatno učvrstili našu
državu kao politički i gospodarski subjekt modernog
svijeta, neovisno od nestabilnog balkanskog okruženja.
Činjenica da postajemo punopravna članica EU, otvara
vrata novim ulaganjima i investicijama, jer je
članstvo potvrda sigurnosti i isplativosti. Uz to nam
se otvara i tržište EU a s njime i mnogobrojne
institucije, u kojima će Hrvati moći raditi i
pridonositi jačanju Europe. Kako bismo iskoristili
zajedničko tržište morat ćemo biti još inovativniji,
učinkovitiji i pragmatičniji. S druge strane, Hrvatska
će svojom kulturnom, prirodnom i povijesnom baštinom
dodatno oplemeniti Europsku uniju.
Nakon stupanja u članstvo Europske unije, promovirat
ćemo sustavnu politiku djelovanja Hrvatske u sklopu
institucija EU, te osigurati vidljiv politički,
gospodarski i kulturni doprinos Hrvatske kreiranju
europskih politika. Hrvatska će postati aktivni
sudionik Zajedničke vanjske i sigurnosne politike
Europske unije, a hrvatski diplomati uključit će se u
rad Europske službe za vanjsko djelovanje. Namjeravamo
još više profilirati Hrvatsku kao ključnog čimbenika
međunarodne zajednice u stabilizaciji Jugoistočne
Europe. Nastavit ćemo aktivnu politiku prema zemljama
regije i jačati njihovu euro-atlantsku perspektivu, te
nastojati trajno riješiti sva otvorena pitanja sa
susjednim zemljama.
Daljnjim
razvijanjem snažnog partnerstva sa Sjedinjenim
Američkim Državama dodatno ćemo snažiti i
transatlantske veze i zajedništvo. Želimo također
osnažiti diplomatsku prisutnost hrvatskih kadrova u
međunarodnim organizacijama, a promovirat ćemo i
članstvo Hrvatske u Organizaciji za ekonomsku suradnju
i razvoj (OECD). Dodatno ćemo osnažiti gospodarsku
sastavnicu hrvatske diplomacije. Povećanjem broja
trgovinskih atašea pri diplomatsko-konzularnim
predstavništvima nastavit ćemo s pružanjem direktne i
učinkovite potpore hrvatskim gospodarstvenicima u
njihovom proboju na međunarodna tržišta, kao i
privlačenju inozemnih ulaganja u Hrvatsku. Kao
punopravna članica Europske unije, Hrvatska će biti u
prilici unaprijediti odnose i s rastućim gospodarskim
silama kao što su Rusija, Kina, Indija i Brazil te
svim ostalim strateškim partnerima EU-a.
Nova klasa rukovoditelja
Što valja poduzeti da se ovaj
narod oslobodi straha, da se oslobodi gubitničkih
stereotipa i da se pokaže svijetu u punoj, časnoj i
vjerodostojnoj percepciji? Koliko će nas kao narod EU
promijeniti? Vjerojatno ima i puno onog pozitivnog što
trebamo prihvatiti i razvijati kod nas?
- Ne mogu se
složiti s ocjenom da je hrvatski narod gubitnički.
Mislim da bi mnogi htjeli da se tako osjećamo, ali
svakodnevnim razgovorom s običnim ljudima vidim da još
imamo dovoljno i prkosa, i ponosa, a i snage. Sigurno
je da pesimizmu pridonosi i globalna kriza. Situacija
u čitavom svijetu je sve samo ne bajna i moramo realno
reći da je na mnogo mjesta čak i u Europi situacija
znatno teža nego li je to u Republici Hrvatskoj. Jasno
ne želim da nam to bude alibi, jer Hrvatska može i
mora bolje. Međutim, da bismo u tome uspjeli nije
dovoljno samo prevladavanje gospodarske krize. Moramo
jačati vlastitu samosvijest i nacionalni ponos. Moramo
znati tko smo i kamo idemo. Moramo poticati poštenje,
inovativnost, znanje, izvrsnost...
Bez zajedništva
i jasne vizije, postajemo lagan plijen različitih
ambicija. A složnost i prepoznatljiv identitet očuvat
će nas i od najvećih globalizacijskih izazova. Europa
niti će nam pomoći da budemo više svoji, niti će nam
oduzeti naše vrednote. To ovisi isključivo o nama.
Dapače, ulaskom u EU otvaraju nam se nove mogućnosti
da predstavimo sebe u pravom svjetlu, razbijemo neke
stare stereotipe i pokažemo kako smo stoljećima čuvali
europske vrijednosti na ovom raskrižju.
Koliko kao dokazani stručnjak s
demokršćanskim nabojem kanite, uz osobni angažman,
pomoći stranci u angažiranju novih mladih, sposobnih
ljudi i profilirati novu klasu političkih
rukovoditelja?
- Istina je da se zalažem za mlade,
sposobne, energične i obrazovane ljude i njihovo
uključivanje u sve pore hrvatskom javnog života.
Njihov polet u zajedništvu s iskustvom čini čuda, i
može mijenjati - ne samo Hrvatsku, već i svijet.
Činjenica je da Hrvatska treba nove ljude na svim
razinama, a osobito u politici. Međutim, isto tako
znamo da politika nema baš dobar imidž među hrvatskim
građanima. Zato trebamo učiniti sve da svojim
poštenim, profesionalnim i predanim radom postanemo
uzor i da mijenjamo tu percepciju. Politika mora
postati služenje a ne vladanje.
Nulta tolerancija prema korupciji
Nedavno smo dobili pjesmu jedne
učiteljice (Mande Šikić - Matanović) iz Like koja
govoreći o minama kaže da će ih očistiti "morati
netko. Jel sin moj il sin mog brata". Zar nije slična
politička situacija i u našoj Domovini? Puno toga je
nerazborito i nečasno napravljeno. Hoćete li do kraja
ustrajati na raščišćavanju nezakonitosti koje se poput
mlinskih kamenova vuku o našoj slobodi, državnom i
ljudskom dostojanstvu?
- U protekle dvije godine korupcija u
Hrvatskoj nije doživjela samo političku osudu, već joj
je objavljen stvarni rat. Ministarstvo kojem sam ja na
čelu, Vlada i HDZ pokazali su potpunu i trajnu
opredijeljenost za nultu toleranciju prema korupciji.
Postalo je potpuno razvidno i neupitno da u ovoj borbi
nema zaštićenih i nema nedodirljivih. HDZ je ponosan
na to i očekuje da se i druge stranke počnu ponašati
po istom načelu. U MUP-u smo, na čijem sam čelu,
profesionalizaciju proveli na svim razinama. Time smo
postali primjer u regiji a rezultati naše
učinkovitosti su vidljivi te su nedvojbeno pridonijeli
i pohvalama koje u posljednje vrijeme primamo iz EU.
Ne možemo ići naprijed ako ne podvučemo crtu prema
prošlosti, ako ne ispravimo nepravdu i ako ne kaznimo
sve koji su se ogriješili o zakone i činili zlo pred
Bogom i ljudima. Ovdje, u Lijepoj našoj domovini, u
Hrvatskoj, u gradovima, županijama, lokalnoj
zajednici. više nema mjesta lopovima koji su zadnjih
godina punili svoj džepove. Moramo osnažiti naše
građane da progovore o svim nepravilnostima, da
postanu još hrabriji, da policija ide do kraja, da ne
posustane u istragama, bez obzira na posljedice i
prijetnje. Jer na kraju, mi ovu zemlju nećemo nikada
posjedovati. Mi je ostavljamo našoj djeci i djeci naše
djece. Nemojmo to nikada zaboraviti. Nemojmo im
ostaviti teret, već slobodu i budućnost.
Zločini se ne mogu zaboraviti
Hoće li se do kraja, u skladu i s
europskim dokumentima, razriješiti neke teške
povijesne činjenice i hoće li policija sudovima
uspjeti nametnuti spoznaje o zločinima koji su se na
različitim stranama događali u našoj bliskoj
prošlosti?
- Kada sve ovo govorim onda ne mislim
samo na aktualne kriminalce i lopove, već i na one
koji su činili zločine tijekom agresije na Hrvatsku i
Domovinskog rata, ali i one koji su pod zaštitom
komunističke partije činili zločine krajem i nakon
Drugog svjetskog rata, ubijajući nevine ljude. Neki
kažu - davno je to bilo, čemu prekopavati grobove?
Toliko patnji, toliko napunjenih jama, toliko
zapečaćenih sudbina i nevinih žrtava - a sve bez suda
i pravde. Zar sve to možemo prepustiti zaboravu? To ne
bi bilo pravedno, ni ljudski. Policija čini sve što
može u istragama. Uvjeren sam da će Državno
odvjetništvo odraditi pošteno i svoj dio posla. Dokle
god se to ne dogodi, ne možemo očekivati potpunu
normalizaciju odnosa u našem društvu, niti potpuno
okretanje budućnosti. Često osjećam kao da smo još
zarobljenici tog komunističkog razdoblja. Previše je
ostalo tog mentaliteta u različitim strukturama, ali i
"pipaka" starog sustava, koji očito još nije poražen i
koji ne dozvoljavaju da demokracija zaživi punim
plućima.
Hoćete li u stranci zagovarati
mogućnost suradnje s različitim manjim političkim
strankama i udrugama, koje se danas bez čvrstog
ustroja, ali i dobrim idejama nastoje nametnuti na
hrvatskoj političkoj sceni?
- Hrvatska demokratska zajednica je
oduvijek bila otvorena strankama i opcija s kojima
dijeli zajedničke ili slične vrijednosti na dobrobit
Hrvatske. Manje stranke mogu unijeti živost na
političkoj sceni te pridonijeti kvalitetnom radu u
parlamentu. Žao mi je što je u tom smislu hrvatska
desnica tako rascjepkana, ali sam uvjeren da će neke
od tih opcija sigurno biti u novom sazivu Hrvatskog
sabora. Međutim, ono čemu se oštro protivim jest bilo
kakva politička trgovina, kakve smo se nagledali
proteklo desetljeće. Osobno ne bih dopustio nikada
nikakve ucjene, pa makar me to koštalo i koje ruke u
saboru. Prije svake suradnje moramo se zapitati što
nam je interes - rad za Hrvatsku ili uhljebljivanje
nekolicine privilegiranih.
Dijaspora je naše blago
Kakav je vaš stav prema Hrvatima u
dijaspori, a posebno prema Hrvatima u BiH?
- Da nije bilo zajedništva domovinske
i iseljene Hrvatske, nikada ne bismo imali samostalnu,
neovisnu i slobodnu domovinu. Za razliku od aktualne
oporbe, Hrvate izvan Hrvatske doživljavam kao naše
golemo blago i komparativnu prednost u svakom smislu.
Zato trajnu brigu o dobrobiti naših Hrvata izvan
granica Hrvatske ne smatram isključivo ustavnom već i
moralnom obvezom te bitnom odrednicom politike koju
vodimo. S ciljem bolje koordinacije i daljnjeg
iskoraka u ovom području, izradili smo i usvojili
Strategiju o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima
izvan domovine. U proces izrade Strategije uključili
smo i predstavnike hrvatskih zajednica u svijetu te su
njihovi prijedlozi, potrebe i iskustvo uvaženi pri
izradi tog krovnog dokumenta. Moramo omogućiti bolje
veze domovine i iseljeništva, olakšati ulaganja,
povratak i useljavanje. Moramo iskoristiti njihove
lobističke i svekolike druge mogućnosti. A da bi smo
ih pogledali u oči moramo biti iskreni i priznati - da
smo ih - umjesto zahvalnosti za sve što su dobro
učinili za Hrvatsku - jedno vrijeme bili prilično
zanemarili.
Posebnu i trajnu brigu moramo
posvetiti Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su
ondje jedan od triju konstitutivnih naroda a kojima su
trenutačno ugrožena njihova zajamčena ustavna prava.
Ovakvo stanje je neodrživo i stvari treba mijenjati -
i zbog budućnosti tamošnjih Hrvata - čiji se broj od
početka rata gotovo prepolovio, ali i zbog budućnosti
Bosne i Hercegovine, koja je u ovakvom ustrojstvu
neodrživa. U fokusu našeg interesa su i hrvatske
manjinske zajednice u susjednim zemljama, posebice
Srbiji, Mađarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori...
Crkva je temeljni stup
Crkva u Hrvata trudi se ponizno
služiti Božjem narodu. Kako vi vidite i ocjenjujete
djelovanje Crkve u suvremenom društvu?
- Crkva je povijesno i tradicijski
jedan od naših najvećih temeljnih stupova. Da nije
bilo Crkve kroz sva ova duga i teška stoljeća, davno
bismo izgubili hrvatski nacionalni identitet. Zato su
mi neshvatljivi neki pokušaji da se značaj Crkve u
javnosti minorizira. Ponekad imamo dojam da neki
krugovi u javnosti stvaraju klimu da se praktični
vjernici moraju sramiti svoga uvjerenja, jer je biti
vjernikom navodno nešto "nazadno". To je jednostavno
nedopustivo u 21. stoljeću, u vremenu kada se borimo
za kojekakva prava i različitosti. Kao vjernik ne mogu
dopustiti da se ismijavaju i vrijeđaju naše katoličke
svetinje, isto kao što branim pravo svakog drugog
vjernika na poštovanje njihovih vrednota. Crkva
suvremenom hrvatskom društvu uvelike pomaže u
socijalnom, obrazovnom, prosvjetiteljskom i svekolikom
drugom smislu. Njezina uloga savjesti hrvatskog
društva se nastoji umanjiti. Ali njezin glas nalazi
put do srca vjernika, ali i nevjernika. Ponekad se
možda ne trudi dovoljno predstaviti sve svoje
doprinose, pa onda u prvi plan isplivaju samo
kojekakve afere ili negativnosti. Ali sporadični
napadi neće uzdrmati instituciju koja je nadživjela
pokoljenja.
Koga biste s društvene i crkvene
scene izdvojili kao "osobe stoljeća" i zašto?
- Mislim da je taj izbor zapravo vrlo
jednostavan. U novijoj hrvatskoj povijesti više od
svih, ističu se dvije osobe. Smatram da su Franjo
Tuđman i kardinal Franjo Kuharić imali ključnu ulogu u
nastanku i stasanju Republike Hrvatske, i to u
vremenima kad je malo tko vjerovao u nas i kad nam je
malo tko davao ikakve šanse. Franjo Tuđman je ovu
zemlju vodio na političkom planu, dok je kardinal
Kuharić bio njezin duhovni vođa. A obojica su svojim
djelovanjem i vizijom pridonosili zajedništvu
hrvatskoga naroda i stvaranju hrvatske države. Mislim
da još uvijek nismo svjesni veličine njihovih zasluga
i da će proći još nekoliko desetljeća prije nego što
shvatimo koliko je mnogo zapravo Republika Hrvatska
dobila od te dvojice velikana.
Sažetak i poruka čitateljima?
- Kao stari MI-ovac mogu samo
podrcrtati naše načelo "Bog, Crkva, domovina". Bez
Boga svijet ne bi imao smisla a bez njegove pomoći svi
naši planovi bi bili neostvarivi. Crkvu nije samo
službena hijerarhija, koju čine ljudi sa svojim
vrlinama i manama, već i zajednica svih nas. A
dobrobit domovine je početak i kraj svakog mog
razmišljanja o budućnosti i aktualnog djelovanja. Uz
to, čini mi se potrebnim istaknuti da nam je više nego
ikada potrebna promjena mentaliteta. Optimizam i nada
moraju zamijeniti pesimizam i beznađe, a odvažnost i
učinkovitost moraju zamijeniti inertnost, izlike i
samosažaljevanje. Naša sudbina je konačno u našim
rukama. Nemojmo se olako poigravati njome, niti je
prepuštati na upravljanje onima koji u srcu nemaju ni
domovinskog osjećaja, ni straha Božjega.
Ministar Tomislav Karamarko u razgovoru za list
"MI"
www.hkz-mi.hr
|