Veliki kardinal, mučenik i blaženik, Alojzije Stepinac, stao je u obranu prava hrvatskog naroda na vlastitu državu u teškim tragičnim danima kraja II. Svjetskog rata kada je to pravo bilo u potpunosti ugroženo. Kardinal Stepinac osuđivao je ustaške zločine i osobno se angažirao da spašava ljudske živote a žrtva ustaških zločina bio je i njegov brat. Međutim kardinal Stepinac čvrsto je branio pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu koje je tada bilo u potpunosti ugroženo. Svojom žrtvom kardinal Stepinac obranio je to pravo i ideja i želja za vlastitom hrvatskom državom živjela je u srcima hrvatskog naroda usprkos komunističke torture i masovnih zločina kojima je kriminalizirana svaka ideja hrvatske države.

Hrvatski narod je čekao da se stvore povoljniji uvjeti da bi oživio tu ideju. I to se dogodilo 70- tih godina kada se rascvjetalo Hrvatsko proljeće, kada su oživljene težnje za hrvatskom državom ali ne bilo kakvom državom nego demokratskom državom u kojem će se Hrvatima vratiti ne samo nacionalna nego i vjerska prava. Međutim, i Hrvatsko proljeće je ugušeno komunističkom represijom, ali ostala je u srcima hrvatskog naroda i dalje želja za vlastitom državom, slobodom, demokracijom i osobito vjerskim slobodama.

Ponovno je hrvatski narod čekao povoljne okolnosti da bi se razbuktale te želje i ideje. I to se dogodilo u vrijeme sloma komunističkih režima i nestanka Varšavskog pakta odnosno u vrijeme svjetskog poraza komunizma. Međutim, ponovno se javila komunistička tortura i velikosrpski nacionalizam koji su pokušali ognjem i mačem spriječiti stvaranje samostalne hrvatske države utemeljene na katoličkom identitetu hrvatskog naroda, vjerskim slobodama i višestranačkom demokratskom sustavu.

Došlo je do agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku. Svjetske sile stale su na stranu agresora i branile su opstojnost Jugoslavije, ustvari podržavali su Srbiju, Crnu Goru i JNA da se brutalno vojnom silom Hrvatska prinudi na ostanak u Jugoslaviji. Poraz ideje samostalne Hrvatske bio bi vjerojatno za desetljeća kraj mogućnosti ostvarivanja povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom. Dakle, kao i 45. godine i 90-tih godina hrvatski narod je živio sudbinske dane kad se odlučivalo biti ili ne biti. I tada je kao i 45. godine na scenu stupio još jedan veliki hrvatski kardinal dr. Franjo Kuharić. Hrvatska Katolička Crkva na čelu sa kardinalom Kuharićem, jer se radilo o opstojnosti hrvatskog naroda, čvrsto je stala iza hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda. Kardinal Kuharić odigrao je sličnu ulogu kao i kardinal Stepinac, mobilizirajući Katolike u borbi za hrvatsku suverenost i samostalnost. Bez takvog angažiranja Katoličke Crkve na čelu sa kardinalom Kuharićem pitanje je da li bi uspjeli Hrvati ostvariti svoje povijesne težnje za vlastitom državom i obraniti Hrvatsku od genocida i agresije.

Danas skoro 23. godine kasnije ponovno hrvatski narod živi sudbinske dane, ponovno se obnavljaju političke koncepcije, planovi, ponovno su na djelu nove agresije koje osporavaju katolički identitet hrvatskog naroda, koje pokušavaju nametnuti ateistički svjetonazor kao službeni državni svjetonazor. Nastoji se diskreditirati Domovinski rat i nametnuti krivotvorinu da ova Hrvatska nije utemeljena na vrijednostima Domovinskog rata nego komunističkog antifašizma odnosno da je ovu hrvatsku državu stvorio Tito i komunisti, a ne Tuđman i branitelji.

Hrvatska je ponovno podijeljena, možda više nego ikad. Hrvatski narod ponovno treba jasan svjetionik, treba mu netko tko ima autoriteta i snage da se suprotstavi medijskog blokadi i nametanju krivotvorina. Kako su brojne hrvatske institucije razbijene i onemogućene u svom djelovanju ponovno sudbina hrvatskog naroda presudno zavisi od toga kakvu će ulogu odigrati Katolička Crkva koja je ostala jedina nacionalna institucija koja nije obezvrijeđena i razbijena. Dakle, stvorene su slične prilike kao za vrijem kardinala Stepinca i kardinala Kuharića kada je nužno potrebno da kardinal Josip Bozanić nastavi istim putem kojim su išli kardinal Stepinac i kardinal Kuharić.

Sreća je hrvatskog naroda što tim putem ide kardinal Bozanić i što svojim porukama mobilizira hrvatski narod i jasno ga usmjerava kojim putem treba ići da još jedanput obranimo ono veliko što smo stvorili u Domovinskom ratu a to je suverena i samostalna hrvatska država utemeljena na katoličkom identitetu hrvatskog naroda na višestranačju, slobodi, nasuprot vrlo smišljenim pokušajima da se ti temelji obezvrijede. Zato su poruke koje u zadnje vrijeme šalje kardinal Bozanić vrlo jasne i vrlo bitne. Upravo zato što su one jasne i bitne izazivaju velike napade i osude onih koji žele srušiti temeljne vrijednosti na kojima je utemeljeno hrvatsko društvo a ne samo hrvatska država. Kardinal Bozanić je pozvao na trodnevni post i molitvu za domovinu. Taj dramatični poziv pokazuje da je Katolička Crkva svjesna da je domovina ugrožena, da su temeljen vrijednosti ugrožene.

Jasne poruke uputila je i Biskupska konferencija u povodu predsjedničkih izbora. Biskupi su vrlo precizno i jasno izrazili kakvu predsjednicu ili predsjednika treba birati. Biskupi su jasno opisali za koje temeljne vrijednosti se trebaju zalagati predsjednički kandidati. Međutim, kako u hrvatskom društvu postoji potpuna medijska cenzura, kako medijima vladaju oni kojima su Katolička Crkva i sustav vrijednosti za koje se ona zalaže glavni neprijatelj, kako se nameće potpuno drugačiji sustav vrijednosti, kako se sotonizira i Katolička Crkva, kardinal Bozanić otišao je i dalje u jasnoći svojih poruka. Napisao je pismo koje će se čitati na misama Zagrebačke nadbiskupije ali koje je dostupno i svim vjernicima i izvan Zagrebačke nadbiskupije.

To pismo je izuzetno značajno, ono je možda presudno za rezultat izbora. Kardinal Bozanić upozorava vjernike, posebno one koji u velikom broju ne izlaze na izbore, da je njihova dužnost izaći na izbore odnosno da izlazak na izbore nije samo građanska obaveza nego da je za vjernike i vjernička dužnost te da ne izlaskom na izbore i propuštanjem sudjelovati u općem dobru vjernici u stanovitoj mjeri čine i grijeh propusta. Znakovita je slijedeća Bozanićeva rečenica o obvezi izlaska na izbore: "To je naša obveza jer se radi o našem doprinosu u zauzimanju za hrvatsko društvo, da u njemu žive kršćanske vrednote koje mi smatramo najčvršćim i najpouzdanijom' temeljem za boljitak naše Domovine."

Ova poruka kardinala Bozanića izuzetno je značajna jer na prošlim predsjedničkim izborima izašlo je svega 50% građana i građanski od ukupnog broja birača. Bozanić nije na taj način samo ukazao vjernicima da je njihova dužnost ići na izbore nego je u svom pismu vrlo jasno opisao na temelju kojih kriterija vjernici trebaju glasovati na izborima. Ti kriteriji daju dovoljno argumenata svakom vjerniku da se odluči za koju kandidatkinju ili kandidata glasovati. Između ostalog Bozanić ističe: "Osoba na čelu hrvatske države u tom je smislu nositeljica identiteta Hrvatske, promicateljica njenih vrednota u domovini i svijetu, širiteljica istine o njenoj prošlosti osobito u žrtvi koju je Hrvatska podnijela na putu do slobode, kako zbog strahota totalitarizma 20. stoljeća tako i zbog strašne agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, kada su obranom domovine postavljeni temelji naše suverene hrvatske države.

Zbog toga je važno da predsjednik/predsjednica ne zaboravi hrvatske branitelje i ljudske žrtve, misleći pritom na stradale u Domovinskom ratu i na njihove obitelji, na one koji se vode kao nestali, na silovane i zatočene." Te nastavlja: "Svojim ugledom i ulogom, osoba koja obnaša tu časnu službu pozvana je prednjačiti iskrenim domoljubljem. To pak znači jasno isticati ono što pridonosi, ali i upozoravati na ono što šteti Hrvatskoj u donošenju ključnih političkih odluka koje se odnose na njezinu strategiju. Predsjednik/predsjednica Hrvatske treba imati na srcu posebnu brigu za objedinjavanje hrvatskoga narodnog bića u Domovini i inozemstvu. Poštujući pluralnost društva, kao vjernici tražimo od budućeg predsjednika/predsjednice da se zauzima za pravo na život od začeća do naravne smrti, kao i da ima jasnu sliku o tome da je brak životna zajednica muškarca i žene."

Kardinal Bozanić je posebno u svom pismu naglasio, s obzirom da su velikoj većini hrvatski državljani pripadnici Katoličke Crkve da je razumljivo da pri izboru predsjednika ili predsjednice Katolici vode računa da biraju onoga ili onu koja je posebno osjetljiva prema kršćanskim vrednotama i katoličkoj kulturi. Mnogi će kritičari reći da je ovim pismom kardinal Bozanić otišao dalje od dozvoljenog "miješanja" Crkve u politički život, da je naveo takve kriterije kojima preporuča vjernicima da ne glasaju za Ivu Josipovića.

Međutim, i sam Ivo Josipović je demantirao takve kritičare, jer je na predstavljanju svog izbornog programa na 4. Programu Hrvatske televizije, nakon što mu je voditelj pročitao dio pisma kardinala Bozanića, i upitao ga kako to komentira. Josipović je odgovorio da se upravo tako odnosi prema Katoličkoj Crkvi i katoličkim vrijednostima kako kardinal Bozanić traži. Josipović je vjerojatno mislio na to da je često na misama, da hodočasti, da posjećuje samostane, časne sestre, katoličke škole, i na druge svoje formalne djelatnosti. Pa i na lijepi prijem Pape prilikom dolaska u Hrvatskoj, na svoj odlazak u Rim. Sve je to točno ali je u suprotnosti sa politikom Ive Josipovića.

Josipović je kao predsjednik države sustavno radio na obezvrjeđivanju temeljnih katoličkih vrednota nametanjem ateističkog svjetonazora kao državne politike. Treba se samo sjetiti sa koliko je strasti agitirao protiv referenduma da se u Ustav unese odredba da je brak zajednica muškarca i žene. Treba katolike podsjetiti da je na dan referenduma na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista bila preko cijele stranice slika Ive Josipovića gdje on sugestivno poručuje: Ja sam protiv a vi?

Treba i podsjetiti da je Josipović sustavno radio na rušenju temeljnih vrednota za koje se zalaže kardinal Bozanić. I u odnosu na Domovinski rat i u odnosima na našu prošlost cijela njegova politika bila je suprotna vrijednostima koje ističe kardinal Bozanić, kao kriterija na temelju kojih bih se katolički glasači trebali opredijeliti na predstojećim izborima.

Kardinal Bozanić je nedavno primio i branitelje koji prosvjeduju već dva mjeseca, dan i noć, braneći temeljne vrijednosti Domovinskog rata. I zbog toga je bio žestoko napadnut u dijelu medija. Čak se osporavalo pravo Kardinalu da razgovara sa braniteljima i da im daje podršku. Možda su i to razlozi zašto je kardinal Bozanić odlučio da ide tragom Stepinca i Kuharića i da postane treći bitni hrvatski kardinal u povijesti koji je u presudnim sudbinskim danima, kada se odlučivalo kamo ide Hrvatska, odlučio da jasnim izjavama i pismima i jasnim porukama pokaže i dokaže da je i današnja hrvatska Crkva na razini povijesne dogovornosti i da će kao i u prošlosti učiniti sve da pomogne hrvatskom narodu, da još jedanput obrani svoj identitet, istinu, svoju državnost i svoju slobodu, ali i svoj katolički identitet.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

(100)