Ponovno je hrvatski narod Äekao povoljne okolnosti da bi
se razbuktale te želje i ideje. I to se dogodilo u
vrijeme sloma komunistiÄkih režima i nestanka VarÅ¡avskog
pakta odnosno u vrijeme svjetskog poraza komunizma.
MeÄ‘utim, ponovno se javila komunistiÄka tortura i
velikosrpski nacionalizam koji su pokušali ognjem i
maÄem sprijeÄiti stvaranje samostalne hrvatske države
utemeljene na katoliÄkom identitetu hrvatskog naroda,
vjerskim slobodama i viÅ¡estranaÄkom demokratskom
sustavu.
Došlo je do agresije Srbije, Crne Gore
i JNA na Hrvatsku. Svjetske sile stale su na stranu
agresora i branile su opstojnost Jugoslavije, ustvari
podržavali su Srbiju, Crnu Goru i JNA da se brutalno
vojnom silom Hrvatska prinudi na ostanak u
Jugoslaviji. Poraz ideje samostalne Hrvatske bio bi
vjerojatno za desetljeća kraj mogućnosti ostvarivanja
povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom.
Dakle, kao i 45. godine i 90-tih godina hrvatski narod
je živio sudbinske dane kad se odluÄivalo biti ili ne
biti. I tada je kao i 45. godine na scenu stupio još
jedan veliki hrvatski kardinal dr. Franjo Kuharić.
Hrvatska KatoliÄka Crkva na Äelu sa kardinalom
Kuharićem, jer se radilo o opstojnosti hrvatskog
naroda, Ävrsto je stala iza hrvatskih branitelja i
hrvatskog naroda. Kardinal Kuharić odigrao je sliÄnu
ulogu kao i kardinal Stepinac, mobilizirajući Katolike
u borbi za hrvatsku suverenost i samostalnost. Bez
takvog angažiranja KatoliÄke Crkve na Äelu sa
kardinalom Kuharićem pitanje je da li bi uspjeli
Hrvati ostvariti svoje povijesne težnje za vlastitom
državom i obraniti Hrvatsku od genocida i agresije.
Danas skoro 23. godine kasnije ponovno
hrvatski narod živi sudbinske dane, ponovno se
obnavljaju politiÄke koncepcije, planovi, ponovno su
na djelu nove agresije koje osporavaju katoliÄki
identitet hrvatskog naroda, koje pokušavaju nametnuti
ateistiÄki svjetonazor kao službeni državni
svjetonazor. Nastoji se diskreditirati Domovinski rat
i nametnuti krivotvorinu da ova Hrvatska nije
utemeljena na vrijednostima Domovinskog rata nego
komunistiÄkog antifaÅ¡izma odnosno da je ovu hrvatsku
državu stvorio Tito i komunisti, a ne Tuđman i
branitelji.
Hrvatska je ponovno podijeljena, možda
više nego ikad. Hrvatski narod ponovno treba jasan
svjetionik, treba mu netko tko ima autoriteta i snage
da se suprotstavi medijskog blokadi i nametanju
krivotvorina. Kako su brojne hrvatske institucije
razbijene i onemogućene u svom djelovanju ponovno
sudbina hrvatskog naroda presudno zavisi od toga kakvu
će ulogu odigrati KatoliÄka Crkva koja je ostala
jedina nacionalna institucija koja nije obezvrijeđena
i razbijena. Dakle, stvorene su sliÄne prilike kao za
vrijem kardinala Stepinca i kardinala Kuharića kada je
nužno potrebno da kardinal Josip Bozanić nastavi istim
putem kojim su išli kardinal Stepinac i kardinal
Kuharić.
Sreća je
hrvatskog naroda što tim putem ide kardinal Bozanić i
Å¡to svojim porukama mobilizira hrvatski narod i jasno
ga usmjerava kojim putem treba ići da još jedanput
obranimo ono veliko Å¡to smo stvorili u Domovinskom
ratu a to je suverena i samostalna hrvatska država
utemeljena na katoliÄkom identitetu hrvatskog naroda
na viÅ¡estranaÄju, slobodi, nasuprot vrlo smiÅ¡ljenim
pokušajima da se ti temelji obezvrijede. Zato su
poruke koje u zadnje vrijeme šalje kardinal Bozanić
vrlo jasne i vrlo bitne. Upravo zato Å¡to su one jasne
i bitne izazivaju velike napade i osude onih koji žele
srušiti temeljne vrijednosti na kojima je utemeljeno
hrvatsko društvo a ne samo hrvatska država. Kardinal
Bozanić je pozvao na trodnevni post i molitvu za
domovinu. Taj dramatiÄni poziv pokazuje da je
KatoliÄka Crkva svjesna da je domovina ugrožena, da su
temeljen vrijednosti ugrožene.
Jasne poruke uputila je i Biskupska konferencija u
povodu predsjedniÄkih izbora. Biskupi su vrlo precizno
i jasno izrazili kakvu predsjednicu ili predsjednika
treba birati. Biskupi su jasno opisali za koje
temeljne vrijednosti se trebaju zalagati predsjedniÄki
kandidati. Međutim, kako u hrvatskom društvu postoji
potpuna medijska cenzura, kako medijima vladaju oni
kojima su KatoliÄka Crkva i sustav vrijednosti za koje
se ona zalaže glavni neprijatelj, kako se nameće
potpuno drugaÄiji sustav vrijednosti, kako se
sotonizira i KatoliÄka Crkva, kardinal Bozanić otiÅ¡ao
je i dalje u jasnoći svojih poruka. Napisao je pismo
koje će se Äitati na misama ZagrebaÄke nadbiskupije
ali koje je dostupno i svim vjernicima i izvan
ZagrebaÄke nadbiskupije.
To pismo je izuzetno znaÄajno, ono je
možda presudno za rezultat izbora. Kardinal Bozanić
upozorava vjernike, posebno one koji u velikom broju
ne izlaze na izbore, da je njihova dužnost izaći na
izbore odnosno da izlazak na izbore nije samo
graÄ‘anska obaveza nego da je za vjernike i vjerniÄka
dužnost te da ne izlaskom na izbore i propuštanjem
sudjelovati u općem dobru vjernici u stanovitoj mjeri
Äine i grijeh propusta. Znakovita je slijedeća
Bozanićeva reÄenica o obvezi izlaska na izbore: "To je
naša obveza jer se radi o našem doprinosu u zauzimanju
za hrvatsko društvo, da u njemu žive kršćanske
vrednote koje mi smatramo najÄvršćim i najpouzdanijom'
temeljem za boljitak naše Domovine."
Ova poruka kardinala Bozanića izuzetno
je znaÄajna jer na proÅ¡lim predsjedniÄkim izborima
izašlo je svega 50% građana i građanski od ukupnog
broja biraÄa. Bozanić nije na taj naÄin samo ukazao
vjernicima da je njihova dužnost ići na izbore nego je
u svom pismu vrlo jasno opisao na temelju kojih
kriterija vjernici trebaju glasovati na izborima. Ti
kriteriji daju dovoljno argumenata svakom vjerniku da
se odluÄi za koju kandidatkinju ili kandidata
glasovati. IzmeÄ‘u ostalog Bozanić istiÄe: "Osoba na
Äelu hrvatske države u tom je smislu nositeljica
identiteta Hrvatske, promicateljica njenih vrednota u
domovini i svijetu, Å¡iriteljica istine o njenoj
prošlosti osobito u žrtvi koju je Hrvatska podnijela
na putu do slobode, kako zbog strahota totalitarizma
20. stoljeća tako i zbog strašne agresije na Hrvatsku
u Domovinskom ratu, kada su obranom domovine
postavljeni temelji naše suverene hrvatske države.
Zbog toga je
važno da predsjednik/predsjednica ne zaboravi hrvatske
branitelje i ljudske žrtve, misleći pritom na stradale
u Domovinskom ratu i na njihove obitelji, na one koji
se vode kao nestali, na silovane i zatoÄene." Te
nastavlja: "Svojim ugledom i ulogom, osoba koja obnaša
tu Äasnu službu pozvana je prednjaÄiti iskrenim
domoljubljem. To pak znaÄi jasno isticati ono Å¡to
pridonosi, ali i upozoravati na ono Å¡to Å¡teti
Hrvatskoj u donoÅ¡enju kljuÄnih politiÄkih odluka koje
se odnose na njezinu strategiju.
Predsjednik/predsjednica Hrvatske treba imati na srcu
posebnu brigu za objedinjavanje hrvatskoga narodnog
bića u Domovini i inozemstvu. Poštujući pluralnost
društva, kao vjernici tražimo od budućeg
predsjednika/predsjednice da se zauzima za pravo na
život od zaÄeća do naravne smrti, kao i da ima jasnu
sliku o tome da je brak životna zajednica muškarca i
žene."
Kardinal Bozanić je posebno u svom pismu naglasio, s
obzirom da su velikoj većini hrvatski državljani
pripadnici KatoliÄke Crkve da je razumljivo da pri
izboru predsjednika ili predsjednice Katolici vode
raÄuna da biraju onoga ili onu koja je posebno
osjetljiva prema kršćanskim vrednotama i katoliÄkoj
kulturi. Mnogi će kritiÄari reći da je ovim pismom
kardinal Bozanić otišao dalje od dozvoljenog
"mijeÅ¡anja" Crkve u politiÄki život, da je naveo takve
kriterije kojima preporuÄa vjernicima da ne glasaju za
Ivu Josipovića.
Međutim, i sam Ivo Josipović je demantirao takve
kritiÄare, jer je na predstavljanju svog izbornog
programa na 4. Programu Hrvatske televizije, nakon Å¡to
mu je voditelj proÄitao dio pisma kardinala Bozanića,
i upitao ga kako to komentira. Josipović je odgovorio
da se upravo tako odnosi prema KatoliÄkoj Crkvi i
katoliÄkim vrijednostima kako kardinal Bozanić traži.
Josipović je vjerojatno mislio na to da je Äesto na
misama, da hodoÄasti, da posjećuje samostane, Äasne
sestre, katoliÄke Å¡kole, i na druge svoje formalne
djelatnosti. Pa i na lijepi prijem Pape prilikom
dolaska u Hrvatskoj, na svoj odlazak u Rim. Sve je to
toÄno ali je u suprotnosti sa politikom Ive
Josipovića.
Josipović je
kao predsjednik države sustavno radio na
obezvrjeÄ‘ivanju temeljnih katoliÄkih vrednota
nametanjem ateistiÄkog svjetonazora kao državne
politike. Treba se samo sjetiti sa koliko je strasti
agitirao protiv referenduma da se u Ustav unese
odredba da je brak zajednica muškarca i žene. Treba
katolike podsjetiti da je na dan referenduma na
naslovnoj stranici Jutarnjeg lista bila preko cijele
stranice slika Ive Josipovića gdje on sugestivno
poruÄuje: Ja sam protiv a vi?
Treba i podsjetiti da je Josipović sustavno radio na
rušenju temeljnih vrednota za koje se zalaže kardinal
Bozanić. I u odnosu na Domovinski rat i u odnosima na
našu prošlost cijela njegova politika bila je suprotna
vrijednostima koje istiÄe kardinal Bozanić, kao
kriterija na temelju kojih bih se katoliÄki glasaÄi
trebali opredijeliti na predstojećim izborima.
Kardinal Bozanić je nedavno primio i branitelje koji
prosvjeduju već dva mjeseca, dan i noć, braneći
temeljne vrijednosti Domovinskog rata. I zbog toga je
bio žestoko napadnut u dijelu medija. Čak se
osporavalo pravo Kardinalu da razgovara sa
braniteljima i da im daje podršku. Možda su i to
razlozi zaÅ¡to je kardinal Bozanić odluÄio da ide
tragom Stepinca i Kuharića i da postane treći bitni
hrvatski kardinal u povijesti koji je u presudnim
sudbinskim danima, kada se odluÄivalo kamo ide
Hrvatska, odluÄio da jasnim izjavama i pismima i
jasnim porukama pokaže i dokaže da je i današnja
hrvatska Crkva na razini povijesne dogovornosti i da
će kao i u proÅ¡losti uÄiniti sve da pomogne hrvatskom
narodu, da još jedanput obrani svoj identitet, istinu,
svoju državnost i svoju slobodu, ali i svoj katoliÄki
identitet.
Prof. dr.
sc. Zdravko Tomac
(100)
|