Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini plebiscitarno se na referendumu izjasnio za samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu te je prvi počeo obranu od agresora organiziravši se u zajednicu općina Herceg-Bosnu. Republika Hrvatska je prva - zajedno s Europskom zajednicom i SAD-om - priznala državnu samostalnost Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska je državi Bosni i Hercegovini neprekidno davala ključnu vojnu, političku i humanitarnu pomoć, bez koje se Bosna i Hercegovina ne bi mogla obraniti od srbijanske agresije niti bi se ustrojila i opstala kao država.
Oružane snage Republike Hrvatske i HVO kao komponenta oružanih snaga Bosne i Hercegovine bili su presudni za oslobađanje velikih dijelova okupiranog teritorija Bosne i Hercegovine i spriječavanje humanitarne katastrofe, što je omogućilo zaustavljanje rata na prostoru BiH i sklapanje mirovnih sporazuma. Sve navedeno Republika Hrvatska je činila usprkos tome što je 1991. godine s teritorija Bosne i Hercegovine vršena najžešća oružana agresija na Republiku Hrvatsku, Republika Hrvatska je sve navedeno činila, jer je jedino na taj način mogla biti zaustavljena srbijanska oružana agresija i oslobođeni okupirani dijelovi Hrvatske.
Koncepcija i ovlasti Haškog tribunala te njegovo četvrtstoljetno djelovanje rukovođeni su političkim i drugačijim protupravnim interesima, pa nisu uvažavali osnovne činjenice niti su razlikovali agresora i žrtvu. Na taj je način Haški tribunal poslao zastrašujuću poruku svjetskoj budućnosti da se isplati činiti organizirane i masovne zločine te da će suprotstavljanje zločinima biti međunarodno kažnjivo.
Najveća kolektivna žrtva takvog protucivilizacijskog i protuhumanističkog međunarodnog pravosudnog pristupa je Republika Hrvatska, a najveća pojedinačna žrtva jest general Slobodan Praljak.
Hrvatskoj javnosti, a napose hrvatskim braniteljima i ratnim stradalnicima, najšokantnije je i najneprihvatljivije što je skandaloznom i sramotnom djelovanju Haškog tribunala bitno pridonosio i niz osoba koje su obnašale iznimno odgovorne dužnosti u državnim i društvenim institucijama Republike Hrvatske. Te osobe su se udružile u kriminalno koruptivnu zločinačku mrežu koja je počinila niz najtežih kaznenih djela, s kojima su nanijeli gotovo nesagledivo velike materijalne, političke i identitetske štete državi Republici Hrvatskoj te nizu hrvatskih državljana koje su osuđene ili pravosudno progonjene u Hagu, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Unutar ove kriminalno koruptivne zločinačke mreže posebno kontinuirana i teška nedjela počinila su dva predsjednika Republike Hrvatske (Stjepan Mesić i Ivo Josipović) te dugogodišnji Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (Mladen Bajić). O njihovim nedjelima objavljene su dokumentirane knjige, stručni članci i druge vrst svjedočanstava, a na temelju toga je Hrvatsko nacionalno etičko sudište izreklo i etičke osude za veleizdaju Mesiću, Josipoviću i još nekolicini s njima povezanih osoba.
Međutim, kaznena odgovornost protiv njih još nije pokrenuta u Hrvatskoj. Stoga je Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata odlučila suprotstaviti se ovom nakaradnom i neodrživom stanju u hrvatskom institucijskom ustroju, te podnijeti kaznene prijave protiv najodgovornijih osoba, a to su Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Mladen Bajić.
Istovremeno, pozivamo sve građane da nam se pridruže i da na adresu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH), Gajeva 30, 10000 Zagreb, kao i na mail: tajnistvo.kazneni@dorh.hr dostave sve informacije i dokumente o djelovanju pojedinaca i organizacija u stvarnom udruženom zločinačkom pothvatu protiv Republike Hrvatske. Također pozivamo sve građane Republike Hrvatske da se na druge demokratski legitimne načine suprotstavljaju pojedincima i organizacijama koji na bilo koji način čine štetu hrvatskome društvu i hrvatskoj državi.
Zorica Gregurić, Koordinacija udruga hrvatskih branitelja
|