Gospođa Jadranka Kosor iskoristila je svoj položaj i
ovlasti kako bi obmanula većinu zastupnika u Hrvatskom
saboru te ishodila i omogućila da nacrt i prijedlog
Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog
rata i članova njihovih obitelji bude donesen u hitnom
postupku iako je znala i morala znati kako je donošenje
zakona u hitnom postupku, sukladno Poslovniku Hrvatskog
sabora opravdano samo ukoliko to zahtijevaju interesi
obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi. Drugim
riječima obmanuvši saborske zastupnike progurala je
donošenje zakona štetnog za Republiku Hrvatsku.
Naime, na jedan perfidan način donesen je morbidan
zakon čijim propisima se onemogućuju hrvatski
branitelji oboljeli od PTSP i članovi njihovih
obitelji u ostvarivanju svojih prava što je u najmanju
ruku groteskno, jer Republika Hrvatska je demokratska,
višestranačka - parlamentarna država koja je nastala
na temeljima Domovinskog obrambenog rata i krvi upravo
tih hrvatskih branitelja te kao takva jest dio
modernih i civiliziranih demokracija sa uređenim
pravnim sustavom koji je u službi svog naroda, a ne
protiv njega.
Iz svega gore navedenoga gospođa Jadranka Kosor
ishodila je da se u tekst zakona između ostaloga unese
odredba propisana člankom 125. tog zakona prema kojem
se zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog
rata na temelju bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno
pojave bolesti, kao neposredne posljedice sudjelovanja
u obrani suvereniteta Republike Hrvatske može
podnijeti u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu
tog Zakona, dakle do 31. prosinca 2005. godine,
onemogućivši podnošenja zahtjeva i produženja tog roka
hrvatskim braniteljima naknadno oboljelim od PTSP-a
bez obzira na dijagnozu liječnika i medicinsko
vještačenje.
Ovakvim postupcima, obmanama i zlouporabama gospođa
Kosor je laički rečeno sukladno svom stručnom zvanju i
znanju morala znati da je navedeni rok zapravo rok
koji za posljedicu između ostaloga ima i gubitak
prava. S obzirom da je PTSP kao oboljenje nemoguće
vremenski ograničiti, a jedan od najtežih opće
poznatih oblika je sklonost ka samoubojstvu (u
prosjeku šest puta veća od osoba koje ne pate od PTSP)
iako je bila dužna a nije to učinila provesti stručnu
objektivnu i kvalitetnu analizu kako same bolesti tako
i procjenu učinka pravnih propisa koje ona predlaže u
tom zakonu gospođa Kosor je izazvala pravni,
medicinski i svaki mogući kaos, a sve kako bi iz
pozicije visoke političke dužnosnice progurala sporni
i nakaradni zakon.
Dana 16. rujna 2004. godine odbila je i zahtjev
udruga proizišlih iz Domovinskog rata da im se dade
još vremena za analizu zakonskog teksta, izričitom
izjavom o tome da je predloženi tekst zakona konačan
te da su moguće samo male korekcije, svjesno
propustivši ocijeniti svrsishodnost ovakvog
zakonodavnog modela, te je unatoč svemu navedenom
uputila u saborsku proceduru prijedlog citiranog
Zakona, gdje je neistinitim razlozima branila i
obranila prijedlog tog Zakona, koji je potom proglašen
odlukom Hrvatskog sabora i stupio na snagu, čime je
onemogućila podnošenje zahtjeva za ostvarivanje HRVI
za još neutvrđeni broj hrvatskih branitelja.
Ne samo što je ugrožen pravni sustav ugroženi su
ljudski životi. Zakon kao takav je diskriminatoran,
opasan, a jedna od posljedica jest Odluka o obustavi
svih postupaka na Upravnom sudu vezanih na Zakon o
pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i
članova njihovih obitelji, a koja je Odlukom Ustavnog
suda ukinuta nakon duge uporne i teške borbe kroz
pravne labirinte raznih "Jadranki Kosor".
Svojim postupcima gospođa Jadranka Kosor je izazvala
stanje obespravljenosti oboljelih hrvatskih branitelja
što je rezultiralo povećanjem broja suicida, ugrozila
je sigurnost i redovitost samostalne i neovisne
izvršne vlasti, oštetivši time državni proračun u
dosada neutvrđenom iznosu, iako je definitivno najgore
od svega što je Republika Hrvatska izgubila brojne
živote što se može dovesti u izravnu uzročnu
posljedičnu vezu donesenog zakona temeljem njenog
prijedloga, što je vidljivo iz brojnih oproštajnih
pisama. Stvarni broj tog izazvanog pomora ne možemo
znati jer mnogi hrvatski branitelji koji su izvršili
suicid nisu ostavili oproštajno pismo. Danas nažalost
svjedočimo već i samoubojstvima članova obitelji
hrvatskih branitelja prouzročenih upravo ovim
diskriminatornim zakonom.
Što je tu od nacionalnog interesa da je bilo toliko
hitno donijeti sporni zakon?
Tanja Polić Marković
Zorica Gregurić
U Zagrebu,
03. studenoga 2015. godine
www.hkz-kkv.ch
|