Navikli smo: tramuntana, ludi vjetar. U vezi s
tramuntanom prisjetimo se: mogli smo odbiti i Avare i
Ugre i Bugare i Tatare, Ljudevit Posavski zaustavlja
premoćne Franke, jer brani plemenski sustav u kojemu
vladaju n e p o r o č n i, a ne poslušni, da, mogli smo,
ali nismo, europske "križare", koji nam do temelja
porušiše i opljačkaše Zadar (Jezgru!) i sve okolne
gradove.
Kada smo i njih primirili i kad je
1350. u Zadru podpisan Zadarski mir, po kojem su se
Mlečići obvezali da nas više neće s "europskom pomoći"
uništavati, 1409. su iskoristili priliku, i što
prijevarom, što napredovanjem janjičara, cijelu obalu
pretvorili u kasarne (i jad i čemer!) koje su smrdjele
do 1991.
Poslije tragedije na Krbavskom polju
prestrojili smo se, te smo zahvaljujući našim "nekim
tamo" Paližnama, Kružićima, Kosačama, Berislavićima,
Karlovićima, Šubićima Zrinskim, nekim tamo Bakačima.
uspjeli odolijevati osmanskoj sili, sve dok ne padoše
glave u Bečkom novom mjestu, jer smo ginuli "za krst
častni i slobodu zlatnu", pod tim misleći i na
"kršćansku i slobodnu Europu". Od obezglavljene
Hrvatske oteti su Bosna, Istra, Dalmacija, ali ostao
je častni Ostatak ostataka, te osmanlije zauzeše
Budim, skoro udaviše Beč, ali nikada ne uđoše u
Dubrovnik, Split, Zagreb. Ginulo se, branilo (Jajce,
Klis, Gvozdansko!) i nadalo: "A neće nam dobra pomoć
doći/ od cesara Maximilijana, obranit se Turkom ne
moremo, da vitežko dilo učinimo."
Kačićevim stihom vapi prepušteni
Sigetski lav. Zašto bi Maximilijan (tj. Europa)
pomagao nekom tamo Nikoli Šubiću Zrinskom? Imaju on i
oni u Europi bitnijih problema, neviđenom brutalnošću
i primitivizmom dokazati tko je poglavar katoličke
crkve: Petrov nasljednik, papa, ili neki, bilo kakav
car, kralj, knez.
A prijatelji
"osmanlije" nas lijepo opominju i mole: "Dođite nam vi
na viru.!" Da smo ih poslušali, Haga danas ne bi ni
bilo. Ovako: Sotto i piombi, Ivan Gnade, pater
Križanić, Jamometić, de Dominis . Kvaternik, Šufflay,
Bušić jedan i drugi, Gotovina, Markač.
I sve je prošlo, narode moj, Turci silni, Mlečić
lukavi, "Nimac nevirni", "Stari (Starčević!) je
mađarskimi grandi, plunul vu oko kak se šika bandi." A
onda - tragični gubitnici u tuđem ratu i - evo nam
"Europljana" na Jelačićevu placu s "junacima u
opančićima" pod rukom. Pa tragične bijele, guske i
guskofili, pa kobne crvene guske i crvenofili, pa
tamnica, pa besmrtni smrtoljubac - o p e t na
Jelačićevom trgu.
Svi koji su
povjerovali Europljanima u Bleiburškom dvorcu i pred
njima položili oružje na Bleiburškom polju, svejedno
što je rat završio, završili su u Hudim jamama i
najtežem i najdužem do danas poznatom križnom putu
nekog naroda u Velikoj, slobodnoj i pravednoj Europi,
koja ne vidi, ne čuje i šuti i stvara kolonije.
Križnom putu koji traje do danas, današnjim moralnim
Hudim jamama u koje nas pokapaju - mrtvaci 1991. i -
evo nam ih opet!
Slavonski zlatnici, Konavljanska zlatnina - luk i
voda. Sada im treba povijest koju i kakvu nemaju.
Kultura koju i kakvu ne poznaju. Evo nam i "lordova" i
bildtova i drug messieur je tu da pripomogne u
Sarajevu, Vukovaru, Škabrnji, gdje sve ne.
"Nepobediva" bijaše ponižena i poražena od onih
kojima je Europa svezala ruke. I odnese ih vrag, ali
ne nestadoše (sablasti ne nestaju!).
Haag i - opet: pravednik se brani dok mu
"eurozakoni" silom ne dokažu da je kriv. Istina pred
Pilatima i Irudima, ma daj!
Sad, hura, trkom preko šengenske granice, tamo nas
čekaju raširenih ruku. Sad više ne samo bijele i samo
crvene guske, u modi su šarene. Dobro našopano, do
sljepila podsaljeno, šarovito guščje leglo.
E moj (na)rode!
Opet, proći će! Narod će ovaj preživjeti i živjeti
kao što je tisućama godina do danas, radeći,
stvarajući, braneći se i nadajući živio i
preživljavao, padao pod križevima i podizao se. Hodio
i hodočastio.
Čega se i koga bojimo? Nikoga osim Boga. Samo nas je
nešto stid i sram kad pogledamo, ponavljam, tko će nas
pred nosom Europe predstavljati kao narod; oni koji
mrze ovaj narod! Ma je li moguće? Sramimo se, a stanje
srama je stanje gore i od smrti. Toga se bojimo.
Krist stalno opominje: ne bojte se!
Možda je Kristovo - ne bojte se najjači štit što nam
ga je darovao da nas zaštiti u Dolini suza, sramote i
smrti, dok, po Milosti, ne osvanemo u Zemlji živih.
- Ne bojte se!
- Ne bojimo se, Učitelju!
Samo nam je znano da sve što je plemenito i vrijedno
teško plaća svoje postojanje. Za bezvrijedno - "nema
problema"!
Mate Sušac,
Zadar, 20.01. 2012.
Mate Sušac, umirovljeni sam profesor slavistike
i, vjerojatno najzabranjivaniji i prešućivani
književnik u Hrvatskoj. još i danas. Imam
objavljenih 15 knjiga, pet -proze, lirika,
epigrami, aforizmi... i puno anđela iz prošlog
(i sadašnjeg) vilajeta koji budno paze da se
negdje ne pojavim. Danas sam vam poslao malo
preemotivan, ipak aktuačan naslov: Koga se to mi
bojimo? Nadam se da ćete ga staviti na uvid
našim čitateljima. Hvala i srdačan pozdrav - M.
Sušac |
POGLEDAJTE
ČLANAKE NA TEMU EU:
Europska unija |
