Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

KOGA SE MI TO BOJIMO?     (20.01.2012.)

Koga se mi to bojimo? Europe? Ne.

Europske zajednice? Ne, premda se ona boji same sebe, jer i ona ima svoju Ahilovu petu, to jest Ahilovu cijelu nogu, doduše, otrgnutu, ali još fantomski živu.

Bojimo li se možda europske "realpolitike"? A jer je to stvar stara koliko i Europa, koliko god to zabrinjavalo, bez brige.

Navikli smo: tramuntana, ludi vjetar. U vezi s tramuntanom prisjetimo se: mogli smo odbiti i Avare i Ugre i Bugare i Tatare, Ljudevit Posavski zaustavlja premoćne Franke, jer brani plemenski sustav u kojemu vladaju n e p o r o č n i, a ne poslušni, da, mogli smo, ali nismo, europske "križare", koji nam do temelja porušiše i opljačkaše Zadar (Jezgru!) i sve okolne gradove.

Kada smo i njih primirili i kad je 1350. u Zadru podpisan Zadarski mir, po kojem su se Mlečići obvezali da nas više neće s "europskom pomoći" uništavati, 1409. su iskoristili priliku, i što prijevarom, što napredovanjem janjičara, cijelu obalu pretvorili u kasarne (i jad i čemer!) koje su smrdjele do 1991.

Poslije tragedije na Krbavskom polju prestrojili smo se, te smo zahvaljujući našim "nekim tamo" Paližnama, Kružićima, Kosačama, Berislavićima, Karlovićima, Šubićima Zrinskim, nekim tamo Bakačima. uspjeli odolijevati osmanskoj sili, sve dok ne padoše glave u Bečkom novom mjestu, jer smo ginuli "za krst častni i slobodu zlatnu", pod tim misleći i na "kršćansku i slobodnu Europu". Od obezglavljene Hrvatske oteti su Bosna, Istra, Dalmacija, ali ostao je častni Ostatak ostataka, te osmanlije zauzeše Budim, skoro udaviše Beč, ali nikada ne uđoše u Dubrovnik, Split, Zagreb. Ginulo se, branilo (Jajce, Klis, Gvozdansko!) i nadalo: "A neće nam dobra pomoć doći/ od cesara Maximilijana, obranit se Turkom ne moremo, da vitežko dilo učinimo."

Kačićevim stihom vapi prepušteni Sigetski lav. Zašto bi Maximilijan (tj. Europa) pomagao nekom tamo Nikoli Šubiću Zrinskom? Imaju on i oni u Europi bitnijih problema, neviđenom brutalnošću i primitivizmom dokazati tko je poglavar katoličke crkve: Petrov nasljednik, papa, ili neki, bilo kakav car, kralj, knez.

A prijatelji "osmanlije" nas lijepo opominju i mole: "Dođite nam vi na viru.!" Da smo ih poslušali, Haga danas ne bi ni bilo. Ovako: Sotto i piombi, Ivan Gnade, pater Križanić, Jamometić, de Dominis . Kvaternik, Šufflay, Bušić jedan i drugi, Gotovina, Markač.


I sve je prošlo, narode moj, Turci silni, Mlečić lukavi, "Nimac nevirni", "Stari (Starčević!) je mađarskimi grandi, plunul vu oko kak se šika bandi." A onda - tragični gubitnici u tuđem ratu i - evo nam "Europljana" na Jelačićevu placu s "junacima u opančićima" pod rukom. Pa tragične bijele, guske i guskofili, pa kobne crvene guske i crvenofili, pa tamnica, pa besmrtni smrtoljubac - o p e t  na Jelačićevom trgu.

Svi koji su povjerovali Europljanima u Bleiburškom dvorcu i pred njima položili oružje na Bleiburškom polju, svejedno što je rat završio, završili su u Hudim jamama i najtežem i najdužem do danas poznatom križnom putu nekog naroda u Velikoj, slobodnoj i pravednoj Europi, koja ne vidi, ne čuje i šuti i stvara kolonije. Križnom putu koji traje do danas, današnjim moralnim Hudim jamama u koje nas pokapaju - mrtvaci 1991. i - evo nam ih opet!

Slavonski zlatnici, Konavljanska zlatnina - luk i voda. Sada im treba povijest koju i kakvu nemaju. Kultura koju i kakvu ne poznaju. Evo nam i "lordova" i bildtova i drug messieur je tu da pripomogne u Sarajevu, Vukovaru, Škabrnji, gdje sve ne.


"Nepobediva" bijaše ponižena i poražena od onih kojima je Europa svezala ruke. I odnese ih vrag, ali ne nestadoše (sablasti ne nestaju!).
Haag i - opet: pravednik se brani dok mu "eurozakoni" silom ne dokažu da je kriv. Istina pred Pilatima i Irudima, ma daj!


Sad, hura, trkom preko šengenske granice, tamo nas čekaju raširenih ruku. Sad više ne samo bijele i samo crvene guske, u modi su šarene. Dobro našopano, do sljepila podsaljeno, šarovito guščje leglo.


E moj (na)rode!


Opet, proći će! Narod će ovaj preživjeti i živjeti kao što je tisućama godina do danas, radeći, stvarajući, braneći se i nadajući živio i preživljavao, padao pod križevima i podizao se. Hodio i hodočastio.


Čega se i koga bojimo? Nikoga osim Boga. Samo nas je nešto stid i sram kad pogledamo, ponavljam, tko će nas pred nosom Europe predstavljati kao narod; oni koji mrze ovaj narod! Ma je li moguće? Sramimo se, a stanje srama je stanje gore i od smrti. Toga se bojimo.
Krist stalno opominje: ne bojte se!


Možda je Kristovo - ne bojte se najjači štit što nam ga je darovao da nas zaštiti u Dolini suza, sramote i smrti, dok, po Milosti, ne osvanemo u Zemlji živih.


- Ne bojte se!
- Ne bojimo se, Učitelju!


Samo nam je znano da sve što je plemenito i vrijedno teško plaća svoje postojanje. Za bezvrijedno - "nema problema"!

Mate Sušac, Zadar, 20.01. 2012.

 

 

Mate Sušac, umirovljeni sam profesor slavistike i, vjerojatno najzabranjivaniji i prešućivani književnik u Hrvatskoj. još i danas. Imam objavljenih 15 knjiga, pet -proze, lirika, epigrami, aforizmi... i puno anđela iz prošlog (i sadašnjeg) vilajeta koji budno paze da se negdje ne pojavim. Danas sam vam poslao malo preemotivan, ipak aktuačan naslov: Koga se to mi bojimo? Nadam se da ćete ga staviti na uvid našim čitateljima. Hvala i srdačan pozdrav - M. Sušac

 

POGLEDAJTE ČLANAKE NA TEMU EU: Europska unija

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch